A vi, što mislite ili znate: Tko je Bog? Kakva je njegova priroda? Kako i zašto mislimo da postoji? Donosimo vam filozofski i duhovni pristup Bogu i stvaranju svijeta.

22.01.2023

A vi, što mislite ili znate: Tko je Bog? Kakva je njegova priroda? Kako i zašto mislimo da postoji? Donosimo vam filozofski i duhovni pristup Bogu i stvaranju svijeta.

Što je vaš božanski izvor?

Govoriti o Bogu je težak misaoni zadatak. Evocirati božansko znači suočiti se s granicama rasuđivanja tj. pokušati pristupiti onome što se ne može spoznati.

Je li Bog osoba? Namjera? Energija? Je li on kreator, kreacija ili oboje? Može li postojati izvan Svemira? Za skeptike i agnostike nemoguće je upoznati Boga. Ateisti u Boga ne vjeruju. On za njih ne postoji, što ne sprječava određene nevjernike da prepoznaju određene temeljne zakone Svemira, a što na neki način znači ponovno predstavljanje Boga.

Za deiste, Bog je vrhovno biće, transcendentno , ali neodredivo i nespoznatljivo. Postoji iz jednostavnog razloga što za sve stvari mora postojati uzrok. Za sljedbenike monoteističkih religija, Bog je personificirani Stvoritelj, čija riječ silazi na ljude kroz izražavanje objavljene istine.

U filozofiji i metafizici Bogu se pristupa kroz pojmove transcendencije ili saznanja u granicama iskustva i svijesti. U simbolizmu se Bogu može pristupiti kroz krug i njegovo središte. Središnja točka predstavlja božanski izvor, os svijeta, dok krug ili sfera simboliziraju manifestaciju, raspoređeni Svemir.

Bog je misterij. Ali možemo mu dati neke karakteristike:

  • izražava jedinstvo svijeta,
  • univerzalan je i apsolutan,
  • povezuje sve komponente Svemira
  • evocira red i velike univerzalne zakone, kao što su zakon uzročnosti, napretka, ljubavi…

BOG

Pitati se tko je Bog ili što je Bog, znači postaviti pitanje zašto i kako je nastao svijet. To je također propitivanje smisla života. Ali sâm koncept Boga predstavlja problem. Doista, ako Boga smatramo “prvim principom”, izvorom svih stvari, kako ga imenovati i definirati, budući da je on po definiciji nestvoren, to jest ničim izazvan?

To nas vodi do razumijevanja zašto se Boga često smatra nespoznatljivim i neizrecivim. To je slučaj na primjer u hinduizmu. Identično je u judaizmu i kabali, mističnoj struji u kojoj Bog, skriveno očituje svoju prisutnost kroz različite energetske centre sefirotskog stabla života.

Koncept Boga u islamu je također sličan. Prema Kur’anu, Allah je Svemogući Stvoritelj koji održava univerzum, kome ništa nije slično i s kojim se ništa ne može porediti.

Ovdje dotičemo misterij stvaranja. Pitanje je li Bog stvorio svijet, ali i je li mogao stvoriti sebe. Izjednačimo li Boga sa Svemirom, ovo dvostruko pitanje možemo svesti na jedno jedino, pa možemo zamisliti da je Bog stvorio sebe u isto vrijeme kad i cijeli Svemir. Tako bi Bog bio i izvor i manifestacija, duh i materija, transcendencija i saznanja u granicama iskustva i svijesti.

To nas dovodi do drugog pitanja. Zašto bi Bog želio stvoriti sebe i svijet? Možda izaći iz ništavila i upoznati se. Bog bi tada bio neodvojiv od postojanja, od bića, ali također i od svijesti ovog postojanja. Ovo je avantura u kojoj ljudsko biće treba i ima svoje mjesto.

TRADICIONALNI PRISTUP BOGU – “VELIKI IZVOR”

Različite tradicije poistovjećuju Boga s izvorom koji izvire. To je točka rođenja svih stvari, uključujući vrijeme, materiju i život.

U taoizmu, Bog odgovara neimenljivom, neizrecivom, vječnom. Tao je “veliki izvor”, izvorna matrica koja prethodi diferenciranim stvarima, a koja je prisutna u svim bićima i stvarima.

Tao simboliziraju Jin i Jang, koji predstavljaju dualnost. Stoga taoizam miri jedinstvo i dualnost, kao što miri transcendenciju i imanentnost. Taoizam vas poziva da ostanete u središtu, u ravnoteži, što je ustvari put Taoa.

Ova ideja “izvora” ili “ponovnog oživljavanja” također je prisutna u kršćanstvu. Isus je put, istina i život. On ukazuje na put u istinski i vječni život, koji odgovara svijesti koja se otvara univerzalnom.

BOG, PRIRODA, SVEMIR

Mnoge filozofske ili duhovne tradicije povezuju Boga s prirodom ili Gejom. “Bog, to jest priroda” je izraz koji su na isti način koristili mnogi poznati filozofi. Ovo je panteizam gdje je Bog sve, za razliku od monoteizama koji Boga smatraju osobom koja se razlikuje od stvorenja. Dakle, Bog i Svemir bili bi ista supstanca.

I doista, priroda izražava određeni red. Stoga bi u materiji postojao imanentni organizacijski princip. Materija u sebi nosi energiju, a vrijeme i prostor stvaraju postajanje. Iz svemirske magme rađa se život, a ova sila sposobna je za inteligenciju, smisao i napredak.

TKO JE BOG? ZAKON SVEMIRA.

Većini filozofskih i religijskih tradicija zajedničko je da je Bog povezan s univerzalnim zakonom ili “Zakonom Svemira”. Zakon Svemira sadrži sve principe koji upravljaju svemirskom mehanikom, na fizičkoj, duhovnoj i moralnoj razini.

Ali to je prije svega poziv na prepoznavanje i razumijevanje ovih zakona: ovo je opet osobni put, poticaj za otvaranje vlastite savjesti.

BOG = SVJETLO

Etimološki, Bog je svjetlost. Bog bi dakle bio izvor svjetlosti i sama svjetlost koja silazi na svijet.

MASONSKA VIZIJA BOGA

Za masone tj. slobodne zidare drevnog škotskog prihvaćenog obreda, Bog je Veliki arhitekt svemira, simbol svih simbola. Predstavljen okom unutar zračeće delte, on nije osoba, a još manje otkrivena istina, već izraz uređenog svemira i organizacijskog principa kaosa.

U starom masonskom ritualu božanstveni atributi su vezani za broj 9 : ​​ljepota, mudrost, beskrajno milosrđe, sveznanje, vječnost, savršenstvo, pravda, suosjećanje i stvaranje.

Veliki arhitekt je iznad svega simbol koji vas poziva da zaronite u sebe da ispitate vlastitu savjest, odnosno svoj odnos prema svijetu. To nas navodi da evociramo samospoznaju kao neophodan korak za pristup spoznaji Boga.

TKO JE BOG I ŠTO O NJEMU ZNAMO?

Govoriti o Bogu uvijek znači zazivati ​​nečiju savjest i preispitivati ​​svoj odnos prema svijetu. Bog stoga može nastati samo iz intimnog propitivanja.

Vidjeli smo da je Bog sinonim za istinu. Traženje Boga, pitanje o njemu je pokušaj pristupa istini, stvarnosti, znanju. Stoga je Bog prije svega put osobnog razumijevanja, a ne “vrhovno biće” ili misterij.

Međutim, kroz samospoznaju tragatelj će moći razumjeti i približiti se Bogu. Naša se svijest može otvoriti samo ako nadiđemo svoju subjektivnost.

Stoga ćemo morati napustiti svoje iluzije, svoje ambicije, svoju sebičnost, svoj dojam da smo u pravu i da smo u središtu svega, kako bismo se konačno otvorili onoj svetoj stvari koja živi i tinja u nama, naime da smo dio Svemira, stjecištu svih kozmičkih sila. Mi smo dakle stvoreni na sliku Božju. Mi smo sam Bog.

PUT DO BOGA

Put samospoznaje doista je put koji vodi do Boga. To je put umjerenosti, buđenja i otvaranja svijesti. Možda to Bog gleda u sebe… To je također put do prihvaćanja, oprosta i ljubavi. U kršćanstvu Bog je onaj koji daje sebe.

Ovdje govorimo o putu oslobođenja koji se sastoji u osobnom odricanju da bi se stupilo u brak s velikim Zakonom Svemira.

Na kraju, Bog je prvenstveno odraz našeg duhovnog napredovanja. To je iskustvo za život, a ne filozofski koncept.

Voljeti Boga znači voljeti svijet kao samoga sebe. Voljeti život i zbog toga biti sretan. To znači prihvatiti svoju sudbinu, prirodni sklad i stvari onakve kakve jesu. Zauzeti svoje puno mjesto u Svemiru koje nam pripada, a ne kojeg želimo. Sva pitanja i odgovori se nalaze u nama. Bog je naš osobni put.

 J.Božić

Izvor: Logično.hr

 

Svidio vam se članak i
pitate se što možete napraviti?
PODIJELITE ga s PRIJATELJIMA