Ante Babić i Fulvio Tomizza iza svjetala pozornice Antonija Coslovica

24.11.2022

Što se time zapravo htjelo postići?

Poput dva duha osvanule su biste zaslužnih umaških ljudi, antifašiste Ante Babića i književnika Fulvija Tomizze. Ukotljeni su u parku POU Ante Babića, na neuglednom mjestu, uz zabačeni put sa stražnje strane zgrade. Bez ikakve informacije ili male inauguracije upriličene njima u čast iz Grada Umaga. Možda se na ovom potezu planira kakva aleja umaških velikana (?), što nitko iz aktualne vlasti nije objelodanio, pa bez obrazloženja o njihovom novom postavu dosita djeluju otužno, kao da su tu uglavljeni reda radi, tek toliko da ih se na zaboravi. Ili je to odgovor na česte prozivke s našeg portala Tiramola u kojem smo poput papiga ponavljali pitanje:“ A gdje su nestale njihove biste nakon izgradnje novog Trga 1. svibnja, na kojem su svojedobno zauzimale središnje mjesto-onakvo kakvo zavrjeđuju ti povijesni likovi iz umaške turbulentne prošlost?“. Sada se vidi da su skončali u sjenovitoj povijesti, hladovini nefrekventnog dijela Učilišta,  kao da novi graditelji umaške budućnosti žele izbrisati njihov trag.

No prošlost se ne može zaboraviti, a poglavito izbrisati. Jer brisanjem sjećanja, koja su svojstvena čovjeku kao Homo Sapiensu, bave se  neuki i isključivi kojima je umaška prošlost tek slovo na praznom papiru ne shvaćajući da je ona dio naše sadašnjosti i sutrašnjice s kojom se možemo identificirati.

Jadan naš Ante! Oči i uši me bole od zatiranja njegova značaja za ovaj grad i istarske prostore. Osim novim premještanjem biste promijenjeno je i ime kazališnoj dvorani POU Ante Babića u Antonio Coslovich. Je li to ostvareno „društvenim konsenzusom“, je li usuglašeno na gradskom vijeću, ili je upitano rukovodstvo Udruge antifašista Bujštine za utvrđivanje prave istine o prošlosti Antonija Coslovicha i njegova značaja u kulturnom životu Umaga u doba fašizma dvadesetih i tridesetih godina XX. stoljeća? Kao i mnoge odluke izvršene vlasti i ova o imenu kazališne dvorane, donesena  je bez logike, netransparentno.

Pa i oko premještaja biste Ante Babića iza svjetla pozornice trebao se postići minimum suglasja, ali kao da graditelji nove budućnosti Umaga imaju neke svoje tajnovite „ideološke“ (?) ili osobne razloge  (žele se dopasti svima!) kojima zaobilaze taj proces demokratizacije i društvenog konsenzusa. Možda su zato postavili Antinu bistu na zaobilaznici Učilišta, a Fulvijovu uz njega da djeluju nacionalno uravnoteženi i na taj način postanu „glavni glumci“ u humornoj drami koja se odigrava iza zavjesa dvorane Antonija Coslovicha.

Sanja Bosnić

Vezane vijesti, 2018./ Mediji utječu na pomake:

https://www.glasistre.hr/istra/na-spomeniku-anti-babicu-nema-ni-cvijetka-563231