Aromatični svijet istarskih rakija – rakije iz destilerije Dobrilović

30.05.2021

Aromatični svijet istarskih rakija – rakije iz destilerije Dobrilović

Jedna prije obroka, a jedna uz kolače, aromatične istarske rakije toplo dočekuju i srdačno ispraćaju svakoga gosta kao autentični simboli tradicionalne istarske gostoljubivosti.

Tragom jedne pohvale zaputih se u vinariju i destileriju obitelji Dobrilović. Maleni kutak u ulici Bruštoloni 25 u Umagu odiše starom patinom nekadašnjih vinarija. Već na ulazu zapazite na zidu plakete i pohvale za proizvode obitelji Dobrilović. A kada skinete pogled s pohvala pred Vama se otvore police s proizvodima, rakija, likera , vina i maslinovog ulja. U razgovoru s domaćinom Dobrilović Mladenom doznajem cijelu povijest nastanka, rada i budućnosti nekoliko generacija obitelji.
Još moj Nono Stanko sadio je vinograde na brežuljcima centralne Istre, okolica Pazina, točnije selo Ukotići. S velikom upornošću i željom da učini dobru kapljicu, sadio je divlje potomke loze, te je vlastoručnim radom cijepio do jedan čokot, kojega i danas njegujemo pod istim sucem u vlasništvu obitelji Dobrilović. Iz te volje i energije rodila se ljubav prema zemlji, poljoprivredi prvobitno vinogradarstvu i vinarstvu. Učivši od njega i njegove upornosti, temelji su današnje vinarije i destilerije obitelji Dobrilović. Kroz svoj životni dugi vijek, uskoro u stotoj godini, postizao je velike rezultate za ondašnja vremena. Kupovao je drvene bačve, te kotao za rakiju koji je legalizirao još davne 1955. godine što je tada bila rijetkost. Rješenje za pečenje rakije, taj požutjeli papir čuvam još u starom podrumu u selu. Tada je dao izraditi olovni pečat kojim je pečatirao račune, a ti su proizvodi pronalazili kupce Pazinštine, Labinštine, Rijeke pa čak do Trsta.
Nono je tih godina već počeo proizvoditi vino u starim drvenim bačvama, te je to nastavio i moj otac Milan da bi obiteljski obrt prešao na mene. Krajem 80- tih prošlog stoljeća obnovio sam podrum. Podrum je u kamenoj kući u kojoj je bilo ognjišće već sedam generacija obitelji.
Podrum se nalazi ispod zemlje u maksimalno originalnom obliku uz suvremenu tehologiju prerade i njegovanje vina. A danas se vraćamo nonetovim stopama te ponovo ulaze u podrum hrastove barriqirane bačve za bogatiju kapljicu vina i destilata.
Da, moj Nono Stanko Dobrilović započeo je s pečenjem rakije najprije je to bila komovica. Rakije se mogu proizvoditi od voća i grožđa. Pri tome, kod grožđa postoje loza i komovica. Loza je nastala destilacijom prevrele komine od grožđa, dok se komovica proizvodi od komine grožđa nakon cijeđenja vina. Htio je nadograditi okuse rakije te je započeo dodavati prvo brinje i podizvodio„brinjavaču“. Kasnije je to bila ruta koju smo zadržali do dana današnjeg. Uz nju stigli smo danas do palete proizvoda od trinaest etiketa što su macerati, kojima je temelj jedan destilat a to je rakija komovica.
Ipak ima jedna rakija na koju smo posebno ponosni. To je biska – liker od imele. Tajnoviti dio priče o biski je njezino korištenje u druidskoj magiji Kelta koji su obitavali na ovom području prije oko 2.000 godina. I Kelti su znali za ljekovite učinke biske (imele),. vršci grančica beru se na početku proljeća i suše, a njezini ekstrakti koriste se u liječenju zločudnih tumora. Moderna medicina je koristi kao dodatnu terapiju kod liječenja karcinoma, hepatitisa C i HIV-a, ali su tome pridodali i ulogu biske u čuvanju od uroka i duhova. Znači, biska se prvi put radila u Istri prije otprilike 2.000 godina.
Stari recept za bisku, pisan na glagoljici, otkriven je u Istri tako da očito biska ima i kontinuitet. Biska se bere od 15. svibnja do 25. svibnja jer to je nametnik na hrastu. Listovi su joj tamnozeleni, cvjetovi žutozeleni, a plod je meka žuta bobica ispunjena sluzavom, ljepljivom masom. Bere se i suši u tamnom prostoru, optimalne vlage a koristi se isključivo samo lišće. Za samu proizvodnju svatko ima svoj recept. Mi radimo po jednom od najstarijih recepata koji su poznati u Istri. Tako suho lišće macerira se u komovici oko mjesec i pol do dva mjeseca. Nakon što se odvoji lišće iz buduće biske, ta je sirovina maslinasto zelene boje te se ostavlja u zatvorenoj inox posudi na dozrijevanje dok ne dobije boju karamela, tamo žutosmeđu, te također kako bi se sljubili mirisi i okusi. Taj se proces odležavanja odvija od 24 do 30 mjesci, do same zadnje filtracije i punjenje i etiketiranje u naše boce. Svaki proizvod iziskuje svoje vrijeme da bi postigao svoj vrhunac.
Većinu dodataka koje koristimo u proizvodnji rakija uzgajamo sami. Na našim poljima uzgajamo Rutu, Erba Luigiu, Višnju, sami beremo bisku, a i one koje ne proizvodiomo isključivo vodimo računa da ih prati eko etiketa naših poslovnih partnera, kako bi našim potrošačima nudili najbolje što znamo stoga su naši proizvodi danas cijenjeni radi kvalitete i uslijed autohtonosti naših rakija.
Danas u krizi koja je naša svakodnevnica znakovito je da još ima ljudi i zanesenjaka koji kroz svoju proizvodnju hrane ne samo svoju obitelj već i obitelji radnika. Svjedoci smo situacije kada se naše trgovine pune robom sumnjive kvalitete, a naši vrijedni poljoprivredni proizvođači muku muče s tržištem, ljudi poput obitelji Dobrilović trebaju biti uzor, ono svijetlo na kraju tunela koje donosi novu nadu u razvitak i oporavak našeg gospodarstva. Kao da smo zaboravili da se napredak i boljitak ostvaruje samo kroz proizvodnju.

Tekst : Zlatan Varelija