Carstvo odlikaša
08.07.2022
Carstvo odlikaša
Medijska pompa uz medijsko zavođenje, kroz „aferu Musić“ iznjedrilo je u svakom kritičkom osvrtu nešto drugo, daleko značajnije nego što su mediji kroz tekstove promovirali. Razgolitilo je naše školstvo, skinulo ga totalno do gola i ono je danas ostalo bez gaća. Onako golo na podsmijeh svih onih osamdesetak posto odlikaša koji ni sami ne znaju da su i oni ogoljeni, ne bez gaća već i bez mnogo čega drugog.
Afera „Svi odlični“ ukazuje na svu našu nemoć bezidejnost, licemjerstvo da se suprotstavimo bilo čemu pa i ovoj aferi. Zamislite državu u kojoj već tridesetak godina caruju odlikaši, a ista država grca u blatu, neradu, dugovima i čemu još. Državi koja je bez lažne skromnosti država podsmijeha htjeli mi to priznati ili ne. Država od koje se ne može ništa pametno naučiti!
Ne nije sindrom odlikaša započeo s novom državom. Započeo je on negdje osamdesetih godina, krajem socijalizma, a u novoj državi samo se razbuktao i doveo do savršenstva. Ponajprije je to bilo četrdesetak posto odlikaša, slijedećih godina pedesetak posto i tako naviše do čak sedamdeset i nešto više posto. Izgleda da je danas teže dobiti lošu ocjenu nego peticu. Rijetki su oni đaci s lošijim ocjenama. Danas ih brojimo na prste.
A uzrok je dobrano znan. Samo žmirimo i okrećemo glavu od stvarnog uzroka. A krije se u odnosu roditelj – učenik - učitelj. Danas roditeljstvo podrazumijeva prijenos svojih frustracija nedovršenih sanja na svoje dijete, koje mora biti ogledalo nedovršenih frustracija svojih roditelja. Na to stanje stupaju učitelji na scenu. Linijom manjeg otpora ne zamjerajući se roditeljima, a ne đacima stvaraju nerealne kriterije znanja i svojim odlukama (ocjenama) stvaraju lažnu sliku znanja!!! Ako tome pridodamo i učiteljsku nesigurnost u svoje vlastito znanje kao obrambeni mehanizam, dodatni je motiv za „nestvarno stanje znanja“. Kad tome pridodamo i utjecaj ravnateljske funkcije imamo to što imamo „Carstvo odlikaša“. Dobro poznajem jednu postariju danas već, učiteljicu - umirovljenicu koja mi je javno priznala da su njeni kriteriji pri zadnjih desetak godina svojeg rada pali i do trideset posto. Ono što je nekada bila trojka sada je petica. A danas je još gore! Ili drugi primjer: Strogi učitelj dugo je odolijevao pritisku roditelja sve dok nije jednog dana ugledao svoj automobil razbijenih stakala, izbušenih guma. Obratio se ravnatelju policiji na za zaštitu, ali uzalud. Nitko ozbiljno nije reagirao, već mu je savjetovano da dobro razmisli o svojem kriteriju ocjenjivanja. Otada su učenici iz njegova predmeta ocjenjivani samo četvorkama i peticama.
*
I nešto iz vlastita iskustva. Generacija sam koja je maturirala daleke 1969. godine i san svakog nas bila je trojka ili četvorka, a nedosanjani san petica. Četvrti razred gimnazije nitko nije završio s odličnim uspjehom, već jedino maturiralo nas nekolicina s odličnim uspjehom. Ali mnogi između nas kasnije su bili uspješni arhitekti, direktori banaka, uspješni brodograditelji, liječnici, tada sa srednjim uspjehom trojkom. Nekada s trojkom, a dana niti s peticom!
Nije li se znanje negdje izgubilo, tu među nama. Izgubili kriteriji za koje MI snosimo odgovornost. I gđa Musić, i mnogobrojni roditelji njoj slični tome su doprinijeli. I kada shvate taj nedopustivi doprinos biti će to prvi korak ka realnijem znanju, bez obzira na ocjenu.
Osvrt : Zlatan Varelija
