Čemu idealiziranje naše povijesti

03.10.2021

Čemu idealiziranje naše povijesti

Čemu idealiziranje naše povijesti

Jučer me nazvao stari prijatelj i aktivni sudionik Hrvatskog proljeća. Razlog njegova poziva bio je njegov osvrt na tekst objavljen u G.I. iz pera novinarke (S.B. ). Tekst se odnosi na razgovor s jednim „proljećarem“ kako on to sebe naziva. Njegov monolog, a dobro ga znam ujedno je bio i osvrt na idealiziranje i   prekrajanje hrvatske neposredne povijesti. U svom monologu naveo je da je osoba koja o tim danima govori vjerojatno bila učesnik, ali nije neposredno kreirala i aktivno učestvovala u prvim redovima u to turbulentno vrijeme. Obzirom na iskazano u tom intervjuu preskočene su neke bitne činjenice, a odnose se na stanje u Istri. Stoga me zamolio znajući da posjedujem dokumentaciju iz tih vremena pojasnim čitateljima neke stari koje se danas prešućuju. Nadodaju  se događaji i uveličavaju činjenice iz toga doba.

Povodom njegovih riječi čitateljima ću predstaviti dio istine citirajući zato arhivsku građu. Kao prvo osvrnuti ću se na stanje u Rovinju gdje između ostalog možemo čitati:

…Savez studenata Zagreb obratio se svojim dopisom br. 797/71 od 13. srpnja 1971. g Ogranku MH Rovinj u kome mu preporuča da organizira priredbe koje bi se mogle uklopiti u akciju studenata Hrvatski sveučilištarci u Istri ( Program je bio osmišljen na vraćanju hrvatskog identiteta u Istri) Ogranak MH Rovinj nije ništa poduzeo, i odbili su sastanak s studentima 22 srpnja 1971.) U slijedećoj crtici arhiva    čitamo…Na prijedlog Ogranak MH Rovinj o davanju imena ulicama u Rovinju usprotivili su se neki članovi Ogranka i ujedno članovi Rovinjskog SK, jer to bi narušilo odnose s Talijanima, a ujedno i odnose sa Srbima koji nastanjuju prostore Rovinja………Pod  prismotrom je B. Crljenko radi njegova angažmana na rasturanju „Hrvatskog tjednika“ Posebno obratiti pažnju gdje i kome se dostavlja Hrvatski tjednik   str. arhiva 274. i 275.

O aktivnosti navedenog M.M  o lijepljenju plakata u Rovinju nisam ništa pronašao u arhivima, ali vjerojatno su njegove riječi istinite.

Nastaviti ćemo s Umagom u to doba i što govore dostupni arhivi: U sklopu turneje Istarski pisci u Istri i nakon održane književne večeri Hrvoje Iveković upitao rukovodioca Narodnog učilišta Umag Tadić Boru: Kakva klima ovdje vlada? Nakon što mu je Tadić odgovorio : da je ovo primjer jednog čistog jugoslavenskog grada  u kome žive brojne nacije navodeći ih poimenično na što mu je Iveković odgovorio: Znači ovdje nema Hrvata….. Najveći revolt građana Bujštine izazvao je tekst u Hrvatskom tjedniku „Glas vapajućeg iz pustinje“ iz pera Nedeljka Fabria i Igora Mrduljaša. U odgovoru članova SK i na tekst govori se da članak tendenciozno napada razvoj Umaga te je pokušaj razbijanja bratstva i jedinstva koji vlada Umagom. 1971 godine  SK Bujštine oštro se napada  tekst Stelia Prodana „Barba Zvane“ koji tendenciozno obezvrjeđuje tekovine  stvaranja Jugoslavije (tekst je intervju koji je autor obavio s Erminijem  Medicom) U prosincu 1971. g u Kopar odneseni su svi primjerci Zbornika Bujština 68 i tamo zapaljeni jer tekstovi u Zborniku narušavaju jedinstvo Umaga i Bujštine  1973. godine prof. Bruno Zorić dobiva otkaz rada u Srednjoj školi u Bujama radi njegova učešća u Hrvatskom proljeću. Arhiv str 242 – 245.

Ovo su samo fragmenti iz bogate arhive koja je već odavna otvorena za svakog onog tko zaista želi nešto više doznati o ovim turbulentnim vremenima. I autor ovog teksta aktivni je učesnik Hrvatskog proljeća, stoga mi nisu jasne  vrlo kontradiktorne činjenice spram mojeg iskustva iz tih vremena. U tekstu se spominje i Klub Istrana u Zagrebu. Kao istarski student u nekoliko navrata dolazio sam s delegacijom studenta u Klub. Jednom prilikom na razgovorima u Klubu Istrana  bio  je nazočan G. Dodig. Na tom razgovoru u  Klubu  predstavljen je cilj i kao i zadaci  „proljećaraca“, ali smo odbijeni od tadašnjeg vodstva s obrazloženjem da je Istra matica bratstva i jedinstva Talijana, Hrvata, Srba i ostalih nacija. Obzirom da se u tekstu spominje i pomoć građana u skrivanju demonstranata, moj sud o tome nije tako blistav. Bilo je dobrih ljudi, ali mnoge i danas utjecajne obitelji vrlo lako su izdavale takve studente Jednom prilikom bježeći ispred milicije htjeli smo se skloniti u dvorište obitelji (danas je jedan član te obitelji suradnik i novinar G.I.) ali su zatvorili vrata nama pred nosom. Te večeri uhvaćeni su neki od mojih kolega koji nisu uspjeli naći sklonište. A što se tiče podrške radnika proljećarcima nije bilo sve idealno. Istina je,  bilo je radnika koji su nas podržavali, ali bilo je i onih protiv, kao Jugokeramika, Gorica, što je jasno vidljivo kroz njihovo  učešće u demonstracijama u mjesecu prosincu. Ne znam niti sam pronašao u arhivima da su radnici iz Istre podržali studenske demonstracije hrvatskih proljećaraca.

Tekst : Zlatan Varelija

Na naslovnici fotografija Zbornika Bujština 68, nažalost danas je ostalo samo nekoliko primjeraka, ostali   primjerci su spaljeni u Kopru.

I umjesto zaključka parafrazirati ću Hannah Arendt koja u knjizi „Izvještaj o banalnosti zla“ u kojoj  piše: Sjećanja nisu povijest istine.  Moje mi sjećanje govori: Učinio sam to. Moja savjest odgovara: Jesam li to istinski  učinio. Moje sjećanje konačno popušta. Istina se gubi u sjećanju.

Trčeći danas za senzacijama, sve smo dalje od istine.