Čeprkanje po umaškoj „kasici prasici“ – gradskom proračunu

28.10.2020

Čeprkanje po umaškoj „kasici prasici“ – gradskom proračunu

Osvrt na predložene II. Izmjene i dopune proračuna Grada Umaga za 2020

Bliži se kraj ove proračunske godine za Grad Umag i vrijeme je donošenja II. izmjena i dopuna proračuna Grada.
U ovoj „covid godini“, sasvim razumljivo, trebalo je izvršiti rebalans proračuna tj. smanjiti planirane prihode i rashode što je učinjeno sa prvim izmjenama i dopunama prijedloga proračuna na sjednici gradskog vijeća koja je održana 29.lipnja 2020.godine.
Sa drugim izmjenama i dopunama godišnjeg proračuna vrši se samo korekcija prethodnih izmjena i dopuna godišnjeg proračuna, jer se već poznaju ostvareni prihodi tokom ljetnih mjeseci kada se inače ostvaruju (u postotku) razmjerno najveći prihodi.

Sindako i njegovi poltroni

Na prvi pogled rekao bih da su rezultati dobri, bolji od očekivanih jer moglo je biti i gore a to utječe na konačne planirane godišnje prihode.
Tko je zaslužan za ove relativno dobre financijske rezultate Grada Umaga u 2020.godini ? Vladar ili podanici ? Gradonačelnik upravlja/vlada sa preko 200 milijuna kuna godišnje. Planira, dogovara, raspoređuje ,uvjetuje, nagrađuje, ucjenjuje, kažnjava i ponekad dijeli „milostinju“, kad mu se hoće. Ali ne sa svojim privatnim novcem već sa javnim novcem! Novcem građana Umaga. Sa proračunskim novcem se može „kupovati“ i naklonost birača, a s njim „nastaje“ i jedna posebna vrsta ljudi i pojava, „poltroni i poltronizam“. Da ne bude zabune, nitko u dijeljenju novca ne odlučuje ravnopravno sa Sindakom. Upravni odjeli odrade „fizički“ posao, gradska služba financija odradi „tehnički“ dio posla a lokalni „parlament“ tj. Gradsko vijeće diže ruku bez nekih većih rasprava (dogovorno?), posebice u ovim našim umaškim uvjetima, potpune podčinjenosti vijećnika od strane gradonačelnika. Većina vijećnika i ne pročita materijale, proračun je obiman dokument sa stotinama stavaka i desetinama stranica. Tko će to čitati, ali nešto bi trebalo i razumjeti, no valjda službe znaju svoj posao, zašto im ne vjerovati, misle vladajući vijećnici ? Lakše je samo podići ruku nego raspravljati i sebe dovoditi u neugodu suprostavljenog mišljenja s onim kojega i tako ne možeš nadjačati u raspravi jer on iza sebe ima sve informacije, pa može manipulirati, a ti imaš samo one koje su ti selektivno prezentirali na nekoj nerazumnoj, ali zakonitoj razini proračuna.

Nije kriv gradonačelnik, kriv je sustav

Po tko zna koji put, ponovit ću, nije kriv gradonačelnik zbog ove bogomdane pozicije, problem je u sustavu! Očigledno u državi nekome odgovara da na lokalnoj razini imamo čelnike JLS koji sa javnim novcem mogu raditi, gotovo, pa što im se hoće. Ima naravno i određenih ograničenja u raspolaganju novca uz propisane kriterije, namjenska, nenamjenska, decentralizirana sredstva i sl. Ali kad je novac u pitanju, manipulacija je dovedena do savršenstva.
Recimo kontni plan. Sve je lijepo razrađeno, analitička konta puno toga kažu, pitanje je samo razine na kojoj se prikazuju, ali ipak mene nešto jako smeta. Npr.konta poput „ostali nespomenuti rashodi poslovanja“ ,“rashodi za usluge“ ili „intelektualne usluge“ me „izluđuju“. Nikad ne znam što se iza njih krije ? A cifre su velike. Ogromne. Potpuna nepoznanica. Kada si vijećnik i daješ si malo truda da shvatiš sveobuhvatnost gradskog proračuna, uvijek si na muci. Stavke „ostalo“ su najveće, a za njih ne postoji objašnjenje na što se odnose. I kada pitaš, onda te upute na knjigovodstvo da tamo istražuješ zašto npr. u ovogodišnjem prijedlogu proračuna, 2. izmjene i dopune, konto 329 Ostali nespomenuti rashodi poslovanja iznose ukupno (ima ih u svakom razdjelku) 4.063.816,22 kuna a u 1. izmjenama i dopunama 10.970.901,22 kune tj. u prijedlogu proračuna 12.431.361,97 kuna ? Od prvog do konačnog prijedloga proračuna za 2020. iznos s ovog konta je smanjen sa 12.431.361,97 kuna na 4.063.816,22 kune. Čak 8.367.545,75 kuna ili za dvije trećine. O čemu se tu radi? Pošto nije riječ o krumpirima, te stavke bi uvijek trebale biti dodatno u pisanom obliku zorno pojašnjene.

Kad nema novaca tu je obiteljska „prasica kasica“

Kada se donosi godišnji proračun, puno je neobjašnjenih stavki za koje nitko ne propituje a to stvara plodno tlo za manipulaciju. Sustav „ovlašćuje“ gradonačelnike da u ime građana koji plaćaju/pune proračun upravljaju javnim novcem a gradonačelnici svojim, često puta štetnim odlukama, taj isti sustav slabe odnosno urušavaju ga. Dugoročno, urušavanje sustava na razini lokalne samouprave dovodi i do slabljenja države i njene financijske neovisnosti sa svim posljedicama koje iz toga proizilaze.
U ovim II. izmjenama i dopunama prijedloga proračuna, novi plan, planirani su ukupni prihodi u iznosu od 151.393.337,52 kuna u odnosu na početnih planiranih 182.500.828,62 kuna. Pad planiranih prihoda od 31.107.491,10 kuna ili 17,05%. Ukupni prihodi se sastoje od prihoda poslovanja, gdje je planirano smanjenje sa 155.270.228,62 kune na 133.720.071,80 kuna što daje 21.550.156,82 kune manje prihoda iz poslovanja ili 14%. U ukupnim prihodima imamo i stavku Prihodi od prodaje nefinancijske imovine koji su bili planirani u iznosu od 27.230.600,00 kuna pa su sa 1. i 2. izmjenama smanjeni na 17.673.265,72 kune, odnosno pad tih prihoda za 9.557.334,28 ili 35%.
ZAPAMTITE: Uspješnost punjenja proračuna Grada Umaga se debelo temelji i na prodaji „obiteljskog“ srebra! Svake godine redovito, bez iznimke. Prodaja imovine u Gradu Umagu ima rastući trend. Kad ponestaje novca tu je „obiteljska kasica prasica“ koja puni financijsku rupu. Za 2020. god. bilo je planirano ostvariti 15% ukupnih prihoda poslovanja od prodaje nefinancijske imovine.(To su npr. prodaja sportsko-rekreacijske čestice uz more stranom državljaninu ili ovo posljednje koje će se prodavati, zemljište do vile, ne tako davnog dječjeg vrtića, također uz samo more).
Planiranje ukupnih rashoda ima nešto drugačiji trend. Zbog smanjenih prihoda poslovanja smanjeni su i planirani rashodi. Smanjenje rashoda ne slijedi stopu smanjenja prihoda. Ako se ne može previše utjecati na prihode, nešto je lakše sa rashodima za koje se može odlučiti stopa smanjenja.

Čak 77.499.662,48 kuna niži su planirani prihodi poslovanja od planiranih rashoda!

Dok su planski prihodi poslovanja smanjeni za cca 17%, planirani rashodi su smanjeni za cca 11,3%. Sa početnih planiranih 258.146.000,00 kuna rashoda isti su smanjeni na 228.893.000,00 kuna.
Razlika između planiranih prihoda i rashoda je vidljiva. Čak 77.499.662,48 kuna niži su planirani prihodi poslovanja od planiranih rashoda. No to nije problem. Novaca ima jer postoji konto i stavka, raspoloživa sredstva iz prethodnih godina. Sve što je ranijih godina uprihodovano a nije utrošeno, može se upotrijebiti za pokrivanje negativne razlike između planiranih prihoda i planiranih rashoda. U ovoj, 2020. ima čak 79.698.662,48 kuna vlastitih prenesenih sredstava.

Zašto svake godine prenosimo sredstva a ne realiziramo projekte?

Ovdje se postavlja jedno ključno pitanje, da li je višak sredstava prenesen iz prethodnih godina pozitivna ili negativna tendencija ? Odgovor nije jednoznačan. Netko bi mogao kazati da su to ušteđena sredstva iz ranijeg razdoblja pa su eto sada dobro došla. No odgovor može biti i drugačiji. Službe nisu u nekom ranijem razdoblju uspjele na vrijeme pripremiti sve potrebno za realizaciju planiranih projekata pa je ostao neutrošeni novac. Ili možda su porezna i druga financijska opterećenja građana previsoka ? Svaka racionalna društvena zajednica trebala bi težiti nekoj ravnoteži između ukupnih zajedničkih potreba svojih građana i stupnja njihovog financijskog opterećenja. Što je veća ravnoteža tih suprostavljenih pozicija veće je i zadovoljstvo građana sa sustavom upravljanja u javnom sektoru.

U prošlom sustavu, imali smo pokušaj uključivanja građana (samoupravljača) u procese odlučivanja za realizaciju zajedničkih potreba i to putem delegatskog sistema. Rezultati su bili svakojaki, negdje više, a negdje manje uspješno. Za Istru bih rekao da je spadala u bolje primjere ostvarenja delegatskog sistema odlučivanja u bivšoj državi.U današnje vrijeme, delegatski sistem je zamjenjen predstavničkim sustavom a uspješnost toga osjećamo svakodnevno, česte zloupotrebe ovlasti i štetne odluke pojedinaca na vlasti.

Kakve bi politike trebalo provoditi u kriznim vremenima poput ove pandemije ?

Svjedoci smo na državnoj razini, znatnog pada državnih prihoda.Već sada je jasno da će biti problema s financiranjem djelatnosti koje osigurava državni proračun. Svi su ugroženi, u prvome redu zdravstvo, školstvo,umirovljenici i drugi.
Kada je riječ o Umagu, „bode u oči“, da ovaj Grad realizira razne i financijski značajne projekte čiji su izvođači radova tvrtke koje nemaju sjedište na području grada, Bujštine, Istre ili Hrvatske. Radi se o tvrtkama iz Slovenije, čiji radnici svakodnevno prelaze granicu i dolaze na ova naša gradilišta. Oni projekti koji se financiraju isključivo vlastitim proračunskim prihodima Grada Umaga nisu uvjetovani davanjem posla svima tj. tvrtkama sa tržišta rada Europske unije.

Hrvatske tvrtke kaskaju za slovenskima u Umagu

Prema tome, odgovorna osoba ovoga grada, trebala je pripremiti konkretan program po kojem će se voditi maksimalna briga zapošljavanja domaćih tvrtki i ljudi na projektima koji se na kraju krajeva i financiraju iz gospodarske aktivnosti tih istih poslovnih subjekata. Ako zapošljavaš svoje tvrtke i doprinosi za zdravstvo, mirovinsko te porez na dobit i druga davanja ulaz u proračune lokalnih JLS i države. U protivnom, kada poslove dodjeljuješ drugima, taj novac se nepovratno gubi.
Čini mi se da gradonačelnik Grada Umaga ima neke druge kriterije. Zaključite sami kakvi su to njegovi kriteriji.

Na kraju zaključak,nisam ulazio u detalje ovih II.Rebalansa Grada Umaga jer bi to zahtjevalo puno prostora. Nastojati ćemo u budućem razdoblju, po određenim segmentima analizirati i pojašnjavati provođenje politika kroz korištenje i alokaciju materijalno-financijskih resursa Grada Umaga i proračuna.

Piše: Veljko Ivančić