Cesta Trst-Pula, i za vrijeme fašizma se kralo u niskogradnji

28.08.2020

Cesta Trst-Pula, i za vrijeme fašizma se kralo u niskogradnji

Primjenjuju li „nove vođe“ fašističke metode?

Da mi je netko samo 48 sati ranije rekao, na kojoj ću lokaciji i s kojim povodom biti u četvrtak, 27.kolovoza, predvečer, u najmanju ruku bih ga začuđeno i upitno pogledao. U Cavae-i Romana u Vinkuranu, općina Medulin, kod Pješčane uvale u Puli.

Poticaj za odlazak na predstavljanje knjige

A sve je počelo s jednim pročitanim člankom glavnog urednika Roberta Franka u Glasu Istre od 25. kolovoza. „Što je Tito više? Heroj, a ne zločinac ili zločinac, a ne heroj ?“. U tom članku sam dobio informaciju o predstojećoj promociji knjige Titova generala Ivana Miškovića, vitalnog stogodišnjaka!
Bio sam znatiželjan i zainteresiran prisustvovati promociji knjige jednog Titovog generala, čovjeka koji je od 1966.-1971. bio na čelu Službe bezbjednosti JNA, ono što se kasnije nazivalo KOS. Od samog naziva KOS - Kontraobavještajna služba JNA, čovjek sjeti neki nemir u sebi, gotovo strah. O KOS-u smo se naslušali 90-tih godina kada se spremala agresija JNA i srpskih paravojnih postrojbi na Hrvatsku.
Knjiga Generala Miškovića napisana u koautorstvu sa Andrejom Baderom, nosi naslov „ Iz tajnog arhiva“ i sadrži kopije originalne dokumentacije Službe bezbednosti (sigurnosne) s događajima, imenima, datumima tog vremena.
U knjizi, general Mišković opisuje kako su izgledali njegovi susreti s Titom i način na koji mu je referirao sve što se ticalo rada i djelovanja vojne bezbednosne službe.
Kako je rečeno na prezentaciji knjige u Vinkuranu, ova će knjiga sasvim sigurno pokrenuti rasprave i polemike u gotovo svim današnjim državama, nekad bivšim republikama SFRJ.
Šteta, što ovu knjigu neće imati priliku pročitati Wiliam Klinger i Denis Kuljiš. Njih više nema, a ne tako davno zajedno su napisali knjigu „Tito neispričane priče“, dok je Klinger, rodom Riječanin napiso i knjigu „OZNA – lL terrore del popolo“, la storia della polizia politica di Tito. No, o tome ćemo nekom drugom prilikom.

Impresivan događaj i atmosfera u Vinkuranu

Cava Romana Vinkuran je veličanstveno mjesto. Još prije dvije tisuće godina iz nje se vadio kamen za gradnju još i danas postojećih svjetski poznatih građevina. Amfiteatar u Puli se također gradio od kamenih blokova izvađenih u toj Cavi.
Ako pridodamo, toj dvije tisuće godina staroj Cavi i prezentaciju ove knjigu s kojom nas je svojim osobnim prisustvom i izlaganjem, počastio 100-godišnji general (rođendan za 2 mjeseca), ugođaj te kulturo –povijesne večeri bio je potpun i nesvakidašnji. Poštujući socijalnu distancu i sve ostale mjere zaštite od Covida-19, na velikom paltou okupilo se puno ljudi koji su te večeri prisustvovali rijetkom događaju kojeg će sasvim sigurno dugo pamtiti.
O sadržaju knjige ne mogu još pisati, moram ju pažljivo pročitati i tek tada objaviti na ovom portalu.

Kako je veleposjednik Crljenica kupio kamenolom?

Ali ima nešto što me osobito zainteresiralo te večeri. Priča o tome kako je poznati veleposjednik iz doba ekspanzije fašižma, istodobno i podupiratelj antifašističkog pokreta, Crljenica, postao vlasnikom Cavae Romane.
Kava Romana nije bila jeftina, s obzirom da su se iz nje vadili skupi i kvalitetni kameni blokovi. Crljenica je 30-tih godina prošlog stoljeća povjerena izgradanja dionice, ceste Trst-Pula. Kao što je poznato, to je bila asfaltirana cesta još u ono vrijeme prije Drugog svjetskog rata. Crljenica je uspio „malo“ izvarati ondašnju fašističku državu Italiju. Dosjetio se kako na cijeloj dužini puta, smanjiti propisanu širinu ceste za „nevidljivih“ 10 cm. I tako je prištedio ogromne iznose lira koje je investirao u kupnju kamenoloma Vinkuran. Usput još otkrivamo i odgovor zbog čega nam se čini da ova stara cesta nije dovoljno široka.

Usporedba s današnjim forsiranjem niskogradnje u Umagu

Ova „nepodopština“ Crljenice, vješto prikrivena velebnim i uspješnim izvedenim radovima na cesti, me prilično podsjetila na današnje radove u niskogradnji na području Hrvatske, Istre a posebice u Umagu.
Podsjetimo se tako koliko je u zadnjih desetak godina samo na Umaštini realizirano cestovnih infrastrukturnih radova, od sanacija i proširenja cesta do izgradnje brojnih kružnih tokova. Izvođač radova u niskogradnji Grada Umaga, do nedavno, uvijek je isti.! Na svim javnim nadmetanjima, koje provodi Grad Umag, posao dobije ista tvrtka. Tek od nedavno, “infiltrirale“ su se neke nove i to slovenske tvrtke među kojima ima i onih koje su pored sjedišta u Sloveniji osnovale i „tvrtke kćeri“ u Hrvatskoj, na Bujštini. U pravilu, ove hrvatske filijale slovenskih tvrtki, imaju mali temeljni kapital, veliki promet i minimalnu zaradu pa od njihove dobiti, slaba vajda u naplati poreza na dobit, za hrvatsku državu. A zarađuju ogromna financijska sredstva!

Kralo se nekad, pa zašto ne bi i danas?

Pa kao što smo u slučaju gradnje ceste TRST-PULA imali Crljenicu koji je znao gdje se mogu postići uštede u materijalu i radovima, te dodatno zaraditi, ne bi nas ništa čudilo da nove „velike vođe“ nisu naučile kako se to radilo i profitiralo u doba ondašnjeg fašizma.
Ne sumnjam da i današnji građevinski operateri u niskogradnji ne znaju kako dodatno zaraditi. Nakon kopanja i zatrpavanja, tko može sa sigurnošću utvrditi količine upotrijebljenog materijala ?
No, i ova priča o današnjoj niskogradnji i tvrtkama koje pored svoje obimne mehanizacije često koriste i usluge podizvođača-kooperanata, uglavnom istih, također nekom drugom prilikom.
Odoh s posebnim guštom, pročitati knjigu generala Miškovića. Znam, uvjeren sam, gotovo siguran, da ću iz nje saznati mnogo toga, o čemu do danas, nisam imao pojma jer se tajilo. Zbog naše bezbednosti, odnosno sigurnosti.

Piše: Veljko Ivančić