Ćirilometodske škole na Bujštini drugi nastavak

23.06.2022

Ćirilometodske škole na Bujštini drugi nastavak

Ćirilometodske škole na Bujštini drugi nastavak

 

Ćirilometodska škola u Kaštelu

U Kaštelu, kao i u ostalim mjestima Bujštine, talijanska osnovna škola osnovana je još 1894. godine, a prvi je učitelj bio Giusto Bernich iz Pirana. Školu je u to vrijeme polazilo po različitim podacima pedesetak djece.

Kaštelani su odlučili otvoriti svoju hrvatsku školu. Na prvi zahtjev, sa strane austrijskih vlasti, uskraćena im je dozvola za otvaranje škole s obrazloženjem da tadašnja država nije bila spremna snositi troškove za njeno otvaranje i djelovanje. Kaštelani nisu posustali, te u suradnji sa „Družbom Sv. Ćirila i Metoda“ otkupljuju u zaseoku Malotija zgradu u svrhu otvaranja hrvatske škole. Ubrzo nakon toga, uz postojeću zgradu se nadograđuje veća prostorija. Da vlasti ne bi osujetile gradnju učionice za buduću školu, gradnja se vrši na ime narodnjaka Ambroza Kovačića. Narod je svesrdno pomagao u izgradnji škole svojim novčanim prilozima, prijevozom materijala kao i gradnjom same zgrade. Uz pomoć „Družbe“ ponovljen je zahtjev austrijskim vlastima za otvaranjem hrvatske škole, stavljajući vlast pred gotov čin. Zahtjev je odobren i 15. rujna 1911. godine škola je otvorena. Prvi učitelj je bio Dragutin Gabrijelić, kojeg je 1. listopada zamijenio učitelj Mijo Kostelac. Toga dana otvorena je prva hrvatska škola na Bujštini i to je bio veliki dan za Kaštel i Kaštelane

 Ante  Defranceschi

Učitelji: Dragitin Gabrijelić od 15 rujna do 30 rujna 1911. g., Mijo Kostelac od 1. listopada 1911 do 15 rujna 1912. g.,(premješten u Svetivinčenat) Ante  Defranceschi od 1.listopada do 15 srpnja 1913. g.  (kada je zatražio premještaj na Puljštinu) Darinka Šenjer do kraja djelovanja škole ; vjerooučitelj: Ivan Mandić Rošićev

 

Ćirilometodska škola u Martinčićima

 

Škola u Martičićima je bila završena koncem 1912. godine, pa su ljudi željeli dobiti učitelja i to muškog. No kako su škole već radile nekoliko mjeseci, a učitelja je tada bilo vrlo malo, Družba je poslala jednu već stariju učiteljicu, iz unutrašnjosti Hrvatske, Viktoriju Petrović. Prema tadašnjim propisima, kada su djeca bila upisana u jednu školu kroz tu školsku godinu nisu smjela promijeniti školu. Tako te školske godine u novoj školi i nije moglo biti prave nastave. Da bi se narod oslobodio talijanskih trgovaca i gospode, kod koje je bio zadužen, nastojalo se, a to je bila i želja i dr. Matka Laginje, da se kod svake Družbine škole osnuje zadruga i posujilnica. U tu svrhu su maturanti Učiteljske škole u Kastvu, polazili tečaj za zadrugarstvo, koje je u Matuljima  tih godina držao Ivan Ivančić, tada profesor na realnoj gimnaziji u Opatiji. Ovime su mladi učitelji bili spremni osnovati i voditi zadruge i posujilnice. Škola u Martinčićima trebala je postati centar političkog i zadružnog života, jer se nalazila na takvom mjestu da joj je gravitirao i Završi kras, Šterna s okolicom, Kuberton s okolicom, Krasica i Bijele Zemlje. Zato su u Družbi željeli, a takva je bila i želja žitelja Martinčića i okoline, da se godine 1913. definitivno otvori Družbina škola i da u njoj službuje učitelj.

Ivo Jardas lijevo

Učitelji: Viktorija Petrović, Ivo Jardas, Ante Iskra, Josip Marot

Vjeroučitelji: župnici iz Grožnjana, Šime Červar, Ivan Mandić iz Završja

 

Tekst Zlatan Varelija

Nastavlja se