Da šefe - magična riječ poltronstvo

11.09.2020

Da šefe - magična riječ poltronstvo

Stil koji postaje sam sebi svrha

Tko i koga nazivamo poltron? To je čovjek koji se nikada ne odupire poslodavcu vlastima ili bilo kome drugom tko je iznad njih u hijerarhijskoj ljestvici, ili oni smatraju da su oni iznad njih. Svima njima je zajedničko da pripadaju u guštere, znane i kao kameleoni. Pod utjecajem sunca, gladi, straha u trenutku kameleoni mijenjaju boju. Ljudi kameleoni prevrtljivi su i prilagodljivi svakoj situaciji. Njima nije svojstveno niti stalo da izgrade svoje mišljenje, stav već isključivo teže da prilagođavanju stavovima svog nadređenog. Prevrtljivi, nestabilnog karaktera jer stalno mijenjaju svoja mišljenja narodski rečeno njih ne možeš uhvatiti niti za glavu niti za rep. Vrlo su vješti jer igraju na taštinu svojih nadređenih, jer su svi moćnici izrazito tašti i vole kada netko svojim ponašanjem miluje njihovu titulu. Danas su ljudi skloni ikonoduliji cijenjeni na društvenoj ljestvici, mnogo brže napreduju ikonoduli- poslušnici, beskičmenjaci, konformisti jednom riječju poltroni. Danas biti poltron nije časno niti moralno, ali u ovom današnjem svijetu to je zasigurno unosnije od bilo kakve dosljednosti, karakternosti, hrabrosti ili časti.
Poltronstvo nije rođeno jučer ono je oduvijek bilo jedno od oružja ka putu ka ovozemaljskom uspjehu. Ali ako ti je u krvi poltronstvo, ili ako te životne prilike natjeraju na to zlo budi na oprezu, jer ako za svoj plijen uzmeš bivšeg poltrona koji je zasjeo na poziciju moći, jer kada poltron jednom osjeti moć pretvara se u divlju životinju, diktatora koji se iživljava i osvećuje za sve one trenutke u kojima se morao diviti drugima i njihovoj tobožnjoj veličini.

Umag – tipičan primjer „palanke“

A, možemo li pronaći poltrone u Umagu? Svakako. Mjesta koja su preskočila jednu sociološku, društvenu i gospodarsku fazu u svojem razvoju leglo su poltrona. A Umag je tipičan primjer „palanke“ kako ova mjesta naziva R. Konstatinović u svojem djelu „Filosofija palanke“ (ovdje moram naglasiti da je ovaj srpski filozof i sociolog dugo godina živio na području Istre i vjerojatno je u to utjecalo na njegovo djelo). Umag je tipično provincijsko mjesto u kojem pasivnost i lagodnost provincijalizma razvijaju poseban stil, stil koji postaje samom sebi svrha, stil neprestana nijekanja i omalovažavanja. To je takav duh koji i kad šapće i kada je glasan, uvijek isto govori, ništa nije važno, ništa nije vrijedno. U takvom prostoru razvija se hijerarhija posebnih moralnih, pa čak i umjetničkih kriterija, jer je vanjski svijet samo važan u mjeri u kojoj se mogu pronaći potvrde za svoja uvjerenja, po mogućnosti one koje će nanijeti štetu drugima u unutrašnjem svijetu. Provincijalni se duh hrani lijenošću i neznanjem. Svagdje tamo gdje je malo intelektualnog napora, malo radoznalosti i malo znanja, tamo je mnogo vremena za kombiniranje, a ako svega od toga ponestane, sasvim se vjerojatno može nešto i izmisliti. Tipičan primjer prethodnog zaključka je dio vijećnika Gradskog vijeća Grada Umaga. Obično se kaže da u demokraciji „Vijeća“ ( gradsko ili općinsko, ili više) odraz su duha građana u kojem rade i djeluju. Dapače u Umagu to je uzelo još i više maha. Poltroni Grada Umaga i dio vijećnika uznapredovali su u svojem poltronstvu da su stvorili vođu kojem se klanjaju. Ne samo djelatnici koji rade i djeluju unutar gradske samouprave već se to odnosi i na dio vijećnika kao i dobar dio građana. Pogledajte samo fotografije našeg vođe. Uz njega nasmiješena lica njegovih poltrona (podanika) kojega su uzdigli do vođe. Vođa na nizu fotografija i uz njega nasmiješena lica. Lako je saznati koji od poltrona sutra je u nemilosti. Njega više nema na fotografijama u medijima. Poltroni su ti koji vođu hrane u svojem „bahatluku“, bezobraštini, samovolji.

Dvorske lude umaškog kralja

A kako prepoznati poltrona u Umagu. Obično se javljaju na društvenim mrežama, pod raznim nickovima, anonimni jer misle da se ne mogu prepoznati. Neke od tih nickova nije teško prepoznati što po vokabularu, što po stilu kojim se izražavaju. Ali najopasniji se poltroni konvertiti. Oni su od pamtivijeka majstori kupovanja društvenih pozicija. Zastrašujući su to likovi, umjetno stvoreni kraljevi i kraljice, vazda bezlični, spremni na nove, nepredvidive poteze i skokove. Do jučer jedno, a od danas nezavisni. Ne nije to samo umaška priča ona se kotrlja još iz Sabora. Ali vratimo se mi umaškim nezavisnim poltronima konvertitima. Od čega su oni nezavisni. Umislili su se da su nezavisni, a ustvari produžena ruka vlasti, dapače oni u Umagu igraju vrlo plitku igru na nivou obične farse. Nije ih teško prepoznati jer čitavo vrijeme izigravaju dvorsku ludu umaškog kralja. Ali kako je vrijeme maškara odavno prošlo i traje kratko vrijeme oni su se toliko uživjeli u ulogu lude da njihov igrokaz i dalje traje. Ne samo u gradskoj vijećnici, već i u medijima, na društvenim mrežama.
I oni nisu svjesni da kada se zastor spusti netko će doći i naplatiti ulaznicu za ovu beskonačnu komediju, vodvilj ili ti farsu.

Foto:Pr.ch.

Piše: Zlatan Varelija