Dan 30. travnja „zeleni“ Umažani obilježavaju kao Dan umaških cedrova

11.05.2020

Dan 30. travnja „zeleni“ Umažani obilježavaju kao Dan umaških cedrova Dan 30. travnja „zeleni“ Umažani obilježavaju kao Dan umaških cedrova. Donosimo sjećanja na 30. travanja 2019. godine kada su umaški cedrovi stradali zauvijek.

In memoriam visokim cedrovima
Umag – Prošle godine, 30. travnja ispiljeni su visoki libanonski cedrovi na novom Trgu 1. svibnja. Umaški blizanci, visoki oko 15 metara i stari gotovo šest desetljeća uklonjeni su iznenada unatoč najavama iz Grada Umaga i danom obećanju udruzi Zelena Istra ( 21. siječnja 2019.) da se to neće dogoditi. Stručnjaci iz dendrološke komisije Grada Umaga koja odlučuje o sudbini gradskih stabala tvrdili su da su cedrovi iznimno otporni i da im ni najsnažniji olujni vjetar ne može nauditi. No ipak su ispiljeni bez najave, u gluho poslijepodne pred Praznik rada, u tajnosti da ne izazovu gnjev javnosti. Ta je činidba pokrenula lavinu polemika i protesta na fejsbucima građana Umaga još od ranije „nabrijanih“ zbog prečestih rušenja starih stabala i urbaniziranja zelenih površina diljem Umaga te kasnijoj preprodaji investitorima za gradnju stambenih objekata ili apartmana. Nažalost, najčešće onima koji ovdje ne stanuju.
 
Nitko ne zna zašto se novac troši na još jedan trg
A kako je sve počelo? U mjesecu prosincu 2018.godine  započela je izgradnja intrigantnog novog umaškog trga teškog oko 11 milijuna kuna. Njegovo konačno arhitektonsko rješenje počevši od natječaja, do izbora najpovoljnije ponude i samog autora, te imena stručnog povjerenstva koje izvršilo odabir upravo finalnog rješenja, nikada nije prezentirano umaškoj javnosti ni gradskim vijećnicima što je izazvalo brojne kritike među građanima i vijećnicima. Znači li to da je možbitno Gradonačelnik donio sam odluku o izboru najpovoljnijeg arhitektonskog rješenja, ponuđača za izvođenje radova u visini od cca 10 milijuna kuna? A dobilo je poslove poduzeće, ni manje ni više nego iz Slovenije, Solida d.o.o.,  iz Trzina. Tvrtka je to koja do 23. kolovoza 2019. nije imala zaposlene ni vlastite građevinske inženjere za obavljanje radova nadzora na gradilištu nego su sve poslove obavljali s brojnim kooperantima. No, na arhitektonskom rješenju budućeg trga koje je bilo vizualizirano od 2017. godine na jumbo panou Učilišta cedrovi u projektu dominiraju na mjestu današnjeg  betonskog zida a koji su sebi trebali sjedinjavati prošlost i budućnost futuristočkog trga.
 Otimanje daraova prirode
Ali što danas reći? Libanonski cedrovi uklonjeni su samo za nekoliko sati. Ispilila ih je ruka jednog „drvosječe“ odvezavši trupce u nigdinu. Da li je gradskoj vlasti uistinu bilo u interesu spasiti cedrove i koliko je dendrologa prije toga angažirano da se sačuvaju, iz pouzdanih izvora doznajemo - nitko! 
 
Nestala je u tišini zelena oaza središnjeg dijela grada i niknula kamenita bijela ploča s hrpom zarobljenih biljaka u raznim koritima otrgnutima iz prirodnih staništa. Nakon svega, na novom trgu, niknulo je paradoksalno rješenje u prostoru koje nema veze s onim arhitektonskim, prezentiranim na jumbo plakatu. Zašto je autor novog trga, arhitekt Vedran Matković dopustio izvođaču radova i kada, intervencije na svom umjetničkom rješenju? Zašto to nije predstavljeno javnosti i ne postaje li radi toga autor taocem političara na vlasti koji u konačnici svojim nestručnošću utječu na umjetničko rješenje i izvođenje radova da bi na kraju građanima nasadili jedan golemi betonski zid umjesto cedrova i koji ovako djeluje kao betonski spomenik koji će evocirati u Umažanima kolektivna sjećanja na otete darove prirode.
 
Umag postaje velika betonska utvrda
Svako pojašnjenje i odgovor iz Ureda Grada je sada nebitan. Blizanaca nema više. Pridružili su se podugačkom zelenom popisu mrtvog drvoreda ispiljenih stabala koji su nekad krasili grad. Podsjećamo na uklonjene magnolije s Trga slobode, ispiljenu platanu sa omanjeg Trga Marije i Line, ispiljen drvored u ulici Joakima Rakovca, ispiljene borovi kraj Villa Rite, ispiljene borove u Parku Učilišta, oborene borove na tržnici i uz Zajednicu Talijana, uklonjen drvored borova na ulazu/izlazu iz grada prema Ungariji, uništen zeleni abrboretum ispred Centar caffea,  stotine nekontrolirano srušenih stabala borova u auto- kampu Stella Maris, ispiljene lipe na umaškoj rivi...ostalo pridodajte sami. Uvijek će pronaći opravdanje za sječu. No je li poanta saditi nova stabla (osobito koja nisu autohtona), da bi opravdali sječu starih? To je kao začeti novu djecu da bi opravdali ubojstva starijih osoba.
 
Grad postepeno postaje betonska utvrda, sa preskupim baroknim parkovima (trči, trči pa stablo) koji odudaraju od mediteranskih vizura grada s krošnjastim stablašicama crnogoričnih borova ili hrastovima crnike koja rastu uz morsku obalu i prže se na zvizdanu. No, danas se Umag izgledom odmaknuo od svojih povijesnih korijena  i kao da mu je narušeno strateško promišljanje jednog grada kojemu je arhitektonska poveznica u Istri. Čini se da je još uvijek premalo onih koji razmišljaju više glavom doli očima.
 
Stoga ne bi začudilo, ako se tako "ekocid" zelenih površina i stablašica nastavi da će Umažani kad progledaju kako im se grad pretvara u kamenog spavača i preskupe kraljevske parkove za one koje vole bajke,  iz protesta ili tuge jednog dana nasloniti glavu na ovaj nagurani betonski zid i zaplakati za lijepim starim uspomenama i krošnjama svih umaških oborenih stabala, zelenih rekreativnih površina u prirodi i starih cedrova u kojima se rađao kisik i koji su častili prirodnom hladovinom goste grada dok su tražili zaklon od ljetne žege. U spomen na  umaške cedrove „zeleni“ umaški građani 30. travnja proglasili su Danom umaških cedrova.
 
PRESUDA JEDNOG DRVOSJEČE

Mi nismo samo stabla,
nismo ni cedrovi,
mi smo zelena bića
u čijim se krošnjama
rađaju nevidljivi cvjetovi kisika.
Bili smo živi spomenik koji na granama njiše i čuva šest desteljeća umaškog prirodnog blaga.
Prkosili smo neverama i olujnim vjetrovima,  
a iz svake izvojevane bitke izlazili još uspravniji i viši, tajnama u beskonačanim visinama bliži.
Bili smo zeleni svjetionik grada.
A sada nam je ruka jednog drvosječe presudila odlučivši nas krvnički usmrtiti i grob od kamena podignuti na mjestu gdje smo zelenim plućima za svoj grad disali.
 
Sanja Bosnić
Umag, 30.4.2019