Dan fojbi- obilježen prvi puta 30.01.1944.

15.02.2022

Dan fojbi- obilježen prvi puta 30.01.1944.

Dan fojbi- obilježen prvi puta 30.01.1944.

Nije greška, dobro ste pročitali, Dan fojbi nije prvi puta obilježen 10.veljače 2005.godine.Učinjeno je to još u vrijeme najžešćih borbi između savezničkih armija i nacifašističke vojne sile.

Milanski Corriere della sera je 20.01.1944. objavio članak sa naslovom: SOLENNE COMMEMORAZIONE DELLE VITTIME DEL COMUNISMO PARTIGIANO (Svečana komemoracija žrtava partizanskog komunizma).

U članku se navodi da je prethodnog dana u Rimu, sekretar Fašističke stranke obznanio odluku Ducea da sve fašističke federacije, dana  30.01.1944., obilježe uspomenu na sve stradale u fojbama u Istri i Dalmaciji. Posebno važno za naglasiti,u ono vrijeme, fašisti su iskazivali brojku od 471 žrtve za razliku od danas kada se spominju tisuće. Drugim riječima, broj stradalih u fojbama 1943., prema fašističkim izvorima 1944. godine, bio je manji od broja današnjih procjena raznih kvazipovjesničara i političkih čelnika stranaka desne orijentacije u Italiji.

Kao što je poznato, nakon Rommelove ofanzive u Istri i uspostavljanja njemačke okupacijske vlasti, fašisti su osim što su sudjelovali u masovnim zločinima protiv istarskog stanovništva, sudjelovali zajednički s Nijemcima, u vađenju leševa iz fojbi i njihovoj identifikaciji. Posebno je bio zapažen trud Arnolda Harzaricha, vatrogasnog dočasnika iz Pule, koji se spuštao u razne istarske jame i vadio leševe žrtava fojbi. To govori, da su fašisti onog vremena, bili neposredni svjedoci masovnosti leševa u fojbama i njihove bi brojke iz 1944. godine trebale biti vjerodostojnije od današnjih.

 

Savezničko bombardiranje Italije

 

Na istoj stranici novina od 20.01.1944., u članku pored, Corriere della sera objavljuje naslov: „La periferia di Roma nuovamente  bombardata“ (periferija Rima opet bombardirana).U članku se konstatira da su se Anglo-amerikanci ponovo silovito okomili na razne centre središnje i južne Italije. U posljednjih 48 sati, piše u tekstu posebno su napadnuti neki centri Toscane među kojima Arezzo,Prato i Pontasieve. I centri u Laziu, Viterbo, Anzio i Orte, bili su cilj neprijateljskog bijesa.“ Osloboditelji“ su u napadnutim gradovima prouzročili žrtve među stanovništvom a naročito su stradale žene i djeca. Stradali su mnogi stambeni objekti.

Giampaolo Pansa, u svojoj knjizi „I vinti non dimenticano“ posebno se osvrnuo na savezničko bombardiranje Italije u razdoblju od 1943. do 1945.Pansina suradnica u pisanju ove knjige bila je Livia Bianchi, bibliotekarka Nacinalne knjižnice u Firenzi. Livia Bianchi je kao temu za svoj diplomski rad izabrala savezničko bombardiranje Italije za vrijeme Drugog svjetskog rata i bila je dobar poznavatelj te problematike.

Prvo što su Pansa i Bianchi u poglavlju 3 knjige zaključili je, totalna nezainteresiranost anglo-amerikanaca za posljedice njihovog bombardiranja i civilne žrtve koje će prouzročiti u mnogim talijanskim gradovima. Drugi zaključak, žrtve savezničkog bombardiranja koji su bili osloboditelji, bile su daleko brojnije od žrtava njemačkih represalija. Procjene središnjeg instituta za statistiku, ISTAT, govore, da je od savezničkih bombardiranja u Italiji poginulo između 70.000 i 100.000 civilnog stanovništva od kojeg veliki broj djece.

Kao primjer, može se istaknuti grad Treviso koji je bombardiran u nekoliko navrata a samo dana 7.travnja 1944., američke leteće tvrđave, 150 aviona, bombardirajući glavni željeznički kolodvor i pretovarne kolosijeke, izazvale su kolateralne žrtve od 1600 poginulih civila među kojima 123 djece. Još je gore bilo u Milanu, u predjelu Gorla, 10.listopada 1944. kada su saveznički avioni pogodili jednu školu i prouzročili preko 200 mrtvih učenika. Detaljne vojne analize, pokazale su, nije bila u pitanju greška.

Avionsko bombardiranje, zaključili su Giampaolo Pansa i Livia Bianchi, jedina su situacija koja ne daje mogućnost za bijeg. Ne postoji obrana od bombi koje padaju odozgo.

1973.godine, „Public Record Office“ iz Londona objavio je dokumente koji se tiču britanskih bombardiranja u Italiji. Informacije iz tih dokumenata su neoborive jer su potvrđene od strane engleskih vlasti. Prema tim dokumentima saznaje se, Britanci su planirali pravi potop vatre na Italiju.

Projekt bombardiranja je predviđao, da će se u razdoblju od rujna 1943. do veljače 1944. na Italiju sručiti nešto kao 45.000 tona eksploziva. U tom programiranom planu, kao što je bio slučaj sa njemačkim gradovima, planiralo se u potpunosti uništiti vitalne punktove nacije bombardiranjem „a tapeto“ odnosno redom.

Jasno je  da je krajnji cilj saveznika bio, slomiti fašističku Italiju ne pitajući za cijenu i ljudske živote odnosno civilne žrtve. U usporedbi s onime što se desilo sa fojbama  ovakav cinizam Britanaca i Amerikanaca nema premca.

Stoga se i ne treba čuditi, kada povjesničar Alessandro Barbero kaže: „izdvojiti ciljano jedan događaj iz konteksta cjelokupnosti onoga što se dešavalo za vrijeme 2.Svjetskog rata, i institucionalizirati dan sjećanja, predstavlja falsificiranje povijesti“.

Politika je odlučila da se o fojbama predaje i uči u talijanskim školama a o masovnim civilnim žrtvama savezničkog bombardiranja, gdje je stradalo najviše djece a najmanje neprijateljskih vojnika, mnogi u Italiji, neće nikad ni znati.

 

Obradio: Veljko Ivančić

 

Izvor podataka: Corriere della sera od 20.siječnja 1944.

                             Giampaolo Pansa : „I vinti non dimenticano“

                             Quotidiano Rinascita,30.ožujka 2001.

                             Comune di Cinisello Balsamo: „Le pietre raccontano“