Daniele Kolec:Umag, smart grad, a po našem, šegavi grad

09.06.2020

Daniele Kolec:Umag, smart grad, a po našem, šegavi grad

Umag, smart grad, a po našem, šegavi grad

Godinama se bavim ribarstvom i more je moj život. Svaki pametan čovjek koji zna da ovisi o prirodi mora pratiti njezine tokove i promjene. Mi ribari, davno smo uočili njezinu ćud i promjene. Prve naznake, primijetili smo devedesetih godina prošloga stoljeća. Zapazili smo tada prvi put neku novu i čudnu vrstu riba u našem Jadranu, znak da im se otvorio neki morski put tj. nove morske struje koje im sada odgovaraju i koje su ih nanijele u naše vode. Uočili smo i promjene na dnu mora. Tamo gdje je bio pijesak nataložio se mulj i obratno, pa su neki školjkaši nestali, a neki novi rakovi se pojavili. Zatim smo počeli primjećivati, pogotovo u ovih posljednjih desetak godina, da su plime i oseke sve jače i more sve više, vjetrovi snažniji, a ni bura nije više kao nekad. Zime više nisu one prave zime. Sve su to znakovi da se nešto u prirodi neprestance mijenja. I evo, odjednom, ovih zadnjih godina, naši primorski gradovi počeli su periodično poplavljivati. Svaki jaki jugo donosi velike probleme, a Umag nije iznimka. Sjetimo se samo zadnje poplave, lani sa 12. na 13. studeni, kad se more prebacilo do pola šetnice, stari grad je bio totalno poplavljen, a ACI marina bila je totalno odsječena od ostatka kopna.

Stabla na garofolinu

Kad malo bolje pomislim siguran sam da su stari Rimljani prije 2000 godina počeli kao i mi uočavati slične promjene. Tada se do garofolina (taverna Adriatik) moglo slobodno hodati, pa tko zna, možda su na tom rtu rasla stabla. Šeka od Zambratije bila je isto prohodna i pod morem su pronađeni ostaci naselja i mnogo toga. Šeka iza stare dige bila je isto otok kao i ona kod „cementare“. Imamo potopljene rimske bazene, ceste, moliće, itd. To je jedan proces koji u toku, a da li ga je izazvao čovjek i koliko svojim nemarom prema prirodi, u to ne bih ulazio. Problem je taj da političari koji vode grad o tome uopće ne razmišljaju. Ne razmišljaju da ulazimo u duboke probleme i borbu sa snažnom prirodom i ako se ne počnu planirati i djelovati kako se boriti protiv mora uskoro ćemo se zateći u velikim problemima i onda će nam koronavirus izgledati kako mala beba u odnosu na silinu prirode. Naravno, sad će naći u toj priči netko tko će reći da je to nemoguće. Pa tko god prati sve ove prirodne pojave zaključit će da je to moguće i da se ne treba s prirodom šaliti već djelovati. Kao kad su se prije par tisuća godina gradile piramide, kineski zid, itd. danas sa takvom tehnologijom koju imamo sve je moguće, a Nizozemska je primjer u tome. Država koja se nalazi ispod razine nadmorske visine, a njezina egzistencija zavisi o nasipima, kanalima, digama,itd.

Opet se novac baca na parkove

Poslije dosta vremena prošetao sam gradom i prolazio tamo kod ,,Palme, uz rivu pa vidim neke duge zidiće, a unutar istih, gomila zemlje, pa naravno napraviti će se, pogodite što? Opet jedan parkić nadomak mora sa puno puno cvijeća, ruža, kaktusa, palmi…Još jedna imitacija mediteranske flore. Predložio bih da malo za promjenu, kada su to tako maštovito napravili da sve i ostakle ubace zmije, škorpione, tarantule, crne udovice…mediteransku faunu. Uglavnom, scherzi a parte, prolazim uz taj zidić u smjeru velikog parkinga i pomislim na što se sve opet baca naš novac! Da su samo tih više stotina metara zida kojeg su napravili za taj park premjestili na metar dva od ruba obale, počevši od rotonde pa prema INI i ACI marini, zaštitili bi veliki dio luke od poplave, a ljudi bi mogli i dalje na tom zidiću sjediti kao što su ga, pretpostavljam i namijenili. Naravno, ne bi bilo parkića koji bi za koju godinu od kišurina, valova, soli i podzemnih morskih voda lako mogao biti prvi na udaru uništenja, pa se usput pitam je li vrjednija imovina stanovnika Umaga ili nekog parkića koji je zakrčio gostima put i uživanje u šetnjama uz more. A da je zidić bio bliži morskoj obali ipak bi zaštitio veliki dio obale i kuća na njoj. Tom beznačajnom investicijom koja očito služi samo iz estetskih razloga da par mjeseci glumimo turistima cvjetni raj, je im nemamo što drugo ponuditi i nemaju osim nefunkcionalnih parkova i hrpe betona što vidjeti u gradu, umaški očevi nisu se baš dokazali da su šegavi. S tim upucanim novcima mogli su dobiti nešto što bi zaštitilo dio grada, bilo praktično i učinkovito. Gosti koji dolaze u Umag, dolaze zbog mora, a ne parkova i ima li za njih što ljepše od pogleda na morsku pučinu? I na kraju se nameće i pitanje : „A stari grad se neće zaštiti?“ I za to postoji solucija i to jako učinkovita, praktična i ekonomski isplativa, ali o tome ću pisati drugom prilikom.

Piše:Kolec Daniele