Demanti na pristrano pisanje Glasa Istre o slučaju Saning

29.08.2020

Demanti na pristrano pisanje Glasa Istre o slučaju Saning

 

Otvoreno pismo glavnom uredniku Glasa Istre, Robertu Franku

Prošle subote, 22. kolovoza, vaš list je objavio kraći članak kojega potpisuje novinar Davor Šišović pod naslovom: „Grad Umag je za slučaj Saning pristao platiti 10,9 milijuna kuna“. Zbog niza dezinformacija i jednostranog prenošenja te vijesti uputio sam Vam otvoreno pismo kao demanti te osvrt na pristrano pisanje. Niste ga objavili u Glasu Istre. S obzirom na važnost problematike i štetu nanesenu građanima Umaga te proračunu Grada, u slučaju Saning, prenosimo to pismo jer javnost mora biti upoznata s objektivnim činjenicama.
Poštovani gospodine Frank!
Želim Vas informirati da u posljednje vrijeme veoma pažljivo i s posebnim interesom pratim kolumne koje potpisujete kao glavni urednik Glasa Istre.
Ovih ste dana veoma zapaženo pisali o Titu o nametnuvši sebi, ali i nama, pitanje koje nas duže vrijeme muči, da li je Josip Broz Tito bio heroj ili zločinac ? Sudeći po reakcijama udruga antifašista , te udruga koje slave i štuju Titov lik i djelo, rekao bih da ste pokazali hrabrost otvoriti ovu dilemu i reći „popu pop i bobu bob“. Podržavam.
U nekoj drugoj kolumni, beskompromisno ste branili stav da i Zlatko Hasanbegović ima pravo govoriti u javnosti ono što misli. Ne sviđa mi se Hasanbegović, ali slažem se. Ima pravo i on govoriti.
U nekoj trećoj kolumni, komentirate situaciju u kojoj se našao premijer Plenković i „reputacijskoj šteti koja će nastati za HDZ-a nakon neizbježne posljedice pozadinskih igara u političko-interesno-zdravstvenoj sferi, gdje se u nabavi skupocjene medicinske opreme i trošenju milijuna eura sredstava iz EU projekata, među ostalim, kao najvažnijim razlozima za svađu oko ravnateljskog mjesta, okreću i dijele veliki novci.“
U istom članku,pisali ste:“Nažalost, ni političari ni liječnici nisu nadljudi po moralnim vrlinama. Slabi su karakterom, teško se othrvavaju sirenskom zovu novca, plaćenim putovanjima po svijetu i neprimjerenim nagradama u najrazličitijim oblicima. I jedni i drugi, neovisno o stranačkim bojama, podložni su mitu i korupciji.“ Svaka Vam čast.
U nekoj četvrtoj kolumni,vrlo oštro, kritizirali ste potpredsjednika Sabora Furija Radina i njegov balkanski primitivizam kada je vulgarno uzvratio na upite novinara o novcima države Italije koje su se negdje „zagubili putem“ prema Talijanskoj uniji za Istru i Rijeku. Ne daj Bože neke zloupotrebe s novcem talijanskih poreznih obveznika.U ovoj kolumni u kojoj ste žestoko „opalili“ po Radinu ,između ostalog ste rekli :“Javnost ima pravo znati, a mediji kao njena produljena ruka moraju propitkivati, iako to za njih može biti pogubno kad se uhvate prevelikog zalogaja.“ E tu ste me zabrinuli ?
Da li ste možda mislili na Vilija Bassanesea, Gradonačelnika Grada Umaga? Prateći pažljivo pisanje Glasa Istre, jednostavno sam zaključio da je za Vaš list, kojega Vi uređujete, gospodine Frank, Vili Bassanese preveliki zalogaj.

„Skidanje“ vijesti s mrežnih stranica Grada

Ima skoro godinu i pol dana da nema dvojbenih vijesti iz lokalne samouprave, samo mega intervjui i izjave gradonačelnika kao da je jedini stanovnik ovoga grada. Nastavno, s pohvalama koje „skidate“ s propagandnih mrežnih stranica Grada, a koje pišu ljudi plaćeni za takva pisanja, stječe dojam fiktivne stvarnosti u Umagu. Kad ne možete izbjeći neko delikatno pitanje kao što je afera Saning, objavljujete (polu)istine i de facto dezinformirate čitatelje, a naročito građane Umaga, koji su životno zainteresirani da saznaju istinu.
Prošle subote, 22. kolovoza, vaš list je objavio kraći članak kojeg potpisuje novinar Davor Šišović s naslovom: „Grad Umag je za slučaj Saning pristao platiti 10,9 milijuna kuna“. Gore, iznad naslova je istaknuto da se radi o problemu iz 2008.
Nemalo sam se začudio da je taj kratak članak kao autor „priznao“ Davor Šišović. Poznajem ga dugo i vjerujem u njegove moralne osobine i poštene namjere. Neugodno me iznenadio taj kratki članak o slučaju Saning kojega je eto, Grad Umag konačno riješio, valjda koristeći „pravi“ trenutak odlaska tvrtke u stečaj. Čak bih rekao da je Šišović, kao čovjek koji voli istinu, nerado stavio svoje ime ispod članka koji u naravi, produljuje neinformiranost zainteresiranih čitatelja o činjeničnom stanju.

Jer istina je puno drugačija

Prava istina iza koje s punom moralnom i materijalnom odgovornošću stojim, jeste, da su upravo Grad Umag i njegov gradonačelnik Vili Bassanese, trasirali put odlasku tvrtke Saning u stečaj. Bassanese će reći da se kao Grad nismo mogli složiti s evidentnom nepravdom obveze da moramo prema Zakonu o prostornom uređenju i graditeljstvu otkupiti zemljište po nerealno visokoj cijeni, čak 6.419.000 kuna i još k tome, pod hipotekom Hypo banke od čak 6.000.000 eura.
Za prosječnog čitatelja ovo su strašne činjenice, i tko se ne bi složio i prihvatio objašnjenje gradonačelnika Umaga da se protiv „nepravde zakonskih propisa“ treba boriti svim snagama i do kraja. Još i kada se doda informacija da je Saning,“ namjerno (?)“, između dvije faze pregovora o ustupanju zemljišta, opteretio isto s bankovnom hipotekom.

Grad Umag je izgubio sve sudske sporove i rasle su kamate, suština je problema

No, dovoljno je pažljivo pročitati rješenja i presude Općinskog suda u Bujama od 23. rujna. 2009., rješenje Županijskog suda u Puli od 14.lipnja 2010., dvije presude Trgovačkog suda u Pazinu iz 2011. i 2015.dvije presude Visokog trgovačkog suda u Zagrebu i dvije odbačene revizije Vrhovnog suda RH da se shvati suština problema. No, to nije sve. Bilo je tu prijedloga Ustavnom sudu za ocjenu ustavnosti članaka 129.,130,131 i 132. Zakona. Ministarstvo uprave je slalo Upravnu inspekciju u Državnu upravu Istarske županije, Službu za imovinsko-pravne poslove u Bujama, Ministarstvo pravosuđa je razmatralo i odbilo zahtjev Grada Umaga glede načina preuzimanja zemljišta namjenjenog izgradnji komunalne infrastrukture itd. Ovi sudski sporovi i upravna bitka su zaista pokrenuti od kraja 2008. kada je Vili Bassanese bio predsjednik gradskog vijeća, ali samo On je suludo forsirao sudske sporove i trajali su do ovih dana (još je u toku 3 revizija pri Vrhovnom sudu), više od 11 godina, da bi, sada, na koncu došao prijedlog o prihvaćanju izvansudske nagodbe na 10.952.952,076,28 kuna s nekim trećim Vjerovnikom- Adria Commodities d.o.o., Zagreb?! I to bez obrazloženja gradonačelnika na gradskom vijeću.
Iz članka Davora Šišovića se može zaključiti, da je ispravno bilo neprihvaćanje Grada Umaga da ne „preuzme plaćanje tuđih dugova?!“, da je bilo ispravno izdržati do kraja i natjerati tvrtku Saning u stečaj pa sada konačno s odlaskom tvrtke u stečaj, može se potpisati Sporazum o izvansudskoj nagodbi s Adrijom Commodities, čak i dobiti popust, pa umjesto 15,5 milijuna kuna platiti 10,9 milijuna kuna. Ali ima tu još i 1,5 do 2 milijuna kuna odvjetničkih i sudskih troškova koje je Grad Umag morao platiti, o kojima se ne priča, a koji su se mogli izbjeći da je bilo samo malo mudrosti i razuma prvoga čovjeka Grad i na kraju, što je najbitnije, uvažavanja pravosudnih institucija RH i nuđenih mirnih pregovora sa Saningom u zadnjih desetak godina.

Od 2009. Saning nudi mirno rješenje i nagodbu za manji iznos

Za one koji ne znaju, tvrtka Saning prije stečaja kada je mogla još samostalno odlučivati u 2016. godini pisanim putem je predložila Gradu nagodbu s ciljem sprečavanja daljnjih sporova i troškova. U to vrijeme je dug Grada Umaga sa pripadajućim kamatama narastao na cca 15 milijuna kuna, a Saning je nudio nagodbu Gradu za 8 milijuna kuna. Onako, kako samo „politički moćnici“ znaju, gradonačelnik se oglušio i prezrivo, kao i za sudske presude, odbio uzeti u razmatranje prijedlog Saninga.
Znači, Grad Umag nije trebao čekati priliku da Saning ide u stečaj da podmiri dug s popustom, nekoj novoj tvrtki, kako objašnjava Šišović u svom članku, već je bilo dovoljno da prihvati 4 godine ranije prijedlog Saninga i to bi koštalo gotovo 3 milijuna kuna manje porezne obveznike Grada ne računajući razne druge troškove sporenja za ovrhe.

Čemu služe hrvatski sudovi, ako ih ignoriraju gradonačelnici?

Dakle, za neupućene novinare i druge, Grad Umag je“ ispravno“ postupio u ovih 11 godina, a što onda čine i čemu trebaju hrvatski sudovi ? Oni su sve, ponavljam, sve svoje presude i rješenja donijeli u korist Saninga, a protiv Grada Umaga. A bogme, jedan dio tih sudova je vidio i za Vas spornu bankovnu hipoteku nad zemljištem (Hypo banke), visoku cijenu zemljišta kojeg je trebalo ustupiti Gradu, raspravljali su o tome, odlučili i napisali obrazloženja, ali opet u korist Saninga, ništa u prilog javnom interesu, tj. Gradu Umagu!?
A gdje stanuje istina?
Gospodine Frank, kao ozbiljna i (nezavisna?) novina Glas Istre, ja bih se na Vašem mjestu glavnog urednika zapitao, što se to događa s hrvatskim zakonodavstvom i pravosuđem? Kako je moguće da su sve presude i rješenja donesene u korist neke beznačajne privatne tvrtke, a nije se štitio interes Grada Umaga ? Da li je Bassanese u pravu kada tvrdi da je oštećen javni sektor, a građani neprikosnoveni subjekt u ovom demokratskom političkom sustavu ? Gdje stanuje istina?
Zadužio bih nekog svog novinara sa sklonošću ka istraživačkom novinarstvu da istraži i pronađe istinu. No Glas Istre to ne čini. Glas Istre izabire kraći i lakši put, bespogovorno prihvaća stav Grada Umaga i objavi dezinformaciju poput nekog malog, stranački obojenog biltena.
Zašto to Glas Istre radi ? Prvo što mi se kao čitatelju nameće, nešto se tu događa? Prisjetiti ću Vas, Glas Istre već dugo vremena, tamo negdje od ožujka 2019. nije objavio nijedan kritički članak o Gradu Umagu.Taman kada je prošle godine trebalo pisati istinu o tome što se sve događa u svezi Daglasa Korace, predsjednika IDS-a Umag i njegove „eliminacije“ kao glavnog političkog protivnika gradonačelniku Bassaneseu u Gradskom vijeću, krenulo je dezinformiranje čitatelja. Sve što su neki dobri poznavatelji rada Korace u Gradskom vijeću pozitivnog rekli o njemu, a nisu bili IDS-ovci, nije objavljeno u Glasu Istre.

Performansi bitniji od suludo potrošenih milijuna kuna Umažana

Glas Istre se ne bavi slučajem Saning koji je financijski dosegao 15,5 milijuna kuna za zemljište i kamate uvećano za 1,5 do 2 miljuna kuna odvjetničkih i sudskih troškova, ali zato šalje novinarku iz Pule na teren u Umag da prati, snimi i na naslovnoj stranici Glasa Istre, objavi performans Damira Grünbauma. Da, ispada kako je bilo važnije snimiti i objaviti „akciju našeg umaškog Robin Hooda“ koji prethodno ruši, a kasnije provjerava stanje s žičanom ogradom Terre Istriane. Dok o suludo potrošenim milijunima kuna građana Umaga našeg gradonačelnika i nastaloj ogromnoj šteti po umaški proračunu slučaju Saning, nikome ništa?! Glas Istre valjda smatra da to i nije neka činjenica koja zanima javnost.

Distribucija umaškog vodiča po Istri i šire? Čemu to?

I još nešto. Nama, umaškim čitateljima Glasa Istre nije bilo jasna ni distribucija putem vašeg dnevnika, onog finog, na skupocijenom papiru štampanog biltena Priručnika-vodiča za umirovljenike s područja Grada Umaga o socijalnim pravima najugroženijih građana. Još smo se više začudili kada smo saznali da se bilten distribuirao (vama je poznat točan broj) koliko je tiraža Glasa Istre, valjda, pa to znači i van područja Umaga, u Istri i šire. Bilo bi jako zanimljivo znati da li su i čitatelji Glasa Istre koji ga kupuju na onom kiosku u Zagrebu, na Tomislavovom trgu, imali prilike čitati i informirati se o socijalnim programima i izuzetnoj socijalnoj osjetljivosti gradonačelnika Bassanesea za svoje najugroženije građane u Umagu.
Šteta što socijalno najugroženiji i ne čitaju previše novine jer su zaokupljeni skupljanjem boca i preživljavanjem pa je ta distribucija više sličila nekakvoj promociji, propagandi nalik AGITPROPU.
Grafičke usluge su, koliko mi je poznato, profitabilan posao i vjerovatno Glas Istre tu distribuciju ne obavlja besplatno. Meni se tih dana činilo, ali vjerovatno sam sanjao, da je neki od urednika u Glasu Istre, zadovoljno komentirao, za ovaj mjesec smo si osigurali plaće. Zaista, moji snovi su nebitni i tome ne treba pridavati nikakvu pažnju.

„Kontrola medija“, dvojca Bassanese-Šiljeg

Znate, mi u Umagu jako dobro poznamo Vilija. Često puta on ne može izdržati, a da se ne pohvali kako je stavio „pod kontrolu“ nekoga,političkog suparnika ili neki medij. U pohvalama mu zna asistirati i Jurica, koji se zaleti, zadovoljno objavi na fejsu koji su medij „stavili pod kontrolu“, da bi ga odmah nakon toga, netko upozorio da odmah „to“ skine. Da, Šiljeg, predsjednik Gradskog vijeća. Njih dvojica kao predsjednici istarskog SDP-a i HDZ, ruku pod ruku, stavljaju „sve pod kontrolu“, a njihovi stranački čelnici u Zagrebu, pasivno promatraju njihove „nestašluke“,kao „brižni“roditelji koji zadovoljno gledaju svoju djecu u nevinoj dječjoj igri. Tako Vam je to u malim sredinama.

Manje novaca za socijalu, a više za propagandu

Želim ovdje naglasiti, da je puno važnije analizirati stavke proračuna i socijalne programe Grada Umaga. Ne tekuće socijalne programe za narednu godinu već kroz duže desetogodišnje razdoblje da se shvati trend pada tih usluga. Veoma je zanimljivo i o tome bi bilo dobro da Glas Istre piše. Kao i o raznim drugim stavkama proračunskih prihoda i rashoda. Tu se shvati cjelina, politika i dobra namjera (ako je ima ?) gradonačelnika, čovjeka, koji upravlja desetinama i stotinama milijuna kuna godišnje.
Kao primjer, mogu istaći, da su veoma zanimljive stavke proračuna Grada Umaga, kao što su troškovi promidžbe, izvanproračunske pomoći raznim udrugama, grafičke usluge i troškovi štampanja, intelektualne usluge i sl. na čemu se gradi lokalna propaganda. Puno toga se krije i pod stavkama razno, a vijećnici i nisu baš u mogućnosti da sve to prate. Državna revizija još i manje, s obzirom da dolazi u kontrolu tek jednom u nekoliko godina, ali u vrlo dobrim su odnosima s gradonačelnikom.
U desetgodišnjem razdoblju vidljiv je značajan rast tih kojekakvih troškova, a Grad Umag nije multinacionalna kompanija koja točno zna kakav će rast prihoda i profita imati ako se odluči pojačati promidžbu svojih proizvoda i usluga.
Zakon o lokalnoj i područnoj samoupravi dao je gradonačelnicima i načelnicima općina ogromne ovlasti i mogućnost raspolaganja sredstvima poreznih i drugih obveznika do milijun kuna po jednoj financijskoj transakciji, bez odobrenja Gradskog vijeća. Svaki put potpuna sloboda isplate do milijun kuna, to nije šala. Nije dug put da se od poštenih i dobrih namjera i racionalnog raspolaganja javnim novcem dođe u fazu shvaćanja kako ovaj zakon omogućuje upotrijebiti javni novac i u vlastitu promociju i učvršćenje pozicije na vlasti!

Novine u službi svih građana, a ne pojedinaca!

Mediji u svemu tome mogu značajno pomoći vlastodršcima. Nađu se razne forme prikrivenog financijskog sponzorstva. A ima se, dovoljno novca za te namjene.
Na kraju gospodine Frank, nadam se da ćete i nama, građanima Umaga, dati mogućnost da javno iznesemo naš stav, drugačiji od stavova koje iznosi gradonačelnik Grada Umaga Vili Bassanese. To bi već bilo demokratski na čemu bi Vam bili zahvalni.

S poštovanjem,

Veljko Ivančić,

U nastavku sporan tekst iz Glasa Istre

PROBLEM IZ 2008. Grad Umag je za slučaj Saning pristao platiti 10,9 milijuna kuna 22.08.2020 06:09 | Autor: Davor ŠIŠOVIĆ
Na dnevnom redu sjednice umaškog Gradskog vijeća našlo se i konačno rješenje jednog starog financijsko pravnog problema koji se vuče još od 2008. godine. Tada je naime tvrtka Saning trebala Gradu Umagu prodati zemljište prostornim planom predviđeno za izgradnju prometnice, ali je tijekom obavljanja procedure kupoprodaje ta tvrtka to zemljište založila teretom od 6,5 milijuna eura. Ni tadašnja ni kasnije gradske uprave nisu htjele prihvatiti obvezu plaćanja tuđih dugova, a prilika da se problem konačno riješi ukazao se kada je tvrtka Saning nedavno otišla u stečaj. Gradsko vijeće Umaga je tako na ovoj sjednici prihvatilo sporazum s vjerovnicima odnosno tvrtkama Adria Commodites i Saning kojim će se umjesto 15,5 milijuna kuna (na koliko je zbog zateznih kamata narasla prvotno ugovorena cijena) za ovo zemljište platiti 10,9 milijuna kuna u ratama, a sa zemljišta će biti izbrisan teret od 6 milijuna eura. Time je dug Grada Umaga realno smanjen za oko 4,5 milijuna kuna, i zaključen naslijeđeni problem iz 2008. godine.