DJELOVANJE ISTARSKOG SVEĆENSTVA

21.04.2022

DJELOVANJE ISTARSKOG SVEĆENSTVA

DJELOVANJE ISTARSKOG SVEĆENSTVA

 

Oblasni odbor i mnogi drugi s njime su bili uvjereni da bi politički stav što će ga javno zauzeti istarsko svećenstvo moglo mnogo djelovati ne samo na istarske vjernike nego i na nekomunističke savezničke diplomate. Zato je Oblasni odbor već u lipnju 1945. pozvao na sastanak u Pazinu jednu skupinu istarskih sveće­nika, ali ih broj onih koji su došli i njihovo držanje nije zadovoljilo, Jedni su bili neodlučni, jer nisu znali kakav će stav zauzeti ostali hrv. svećenici, a drugi su se bojali za vjersku budućnost istarskih vjernika. Nakon toga su dr Điminić i Motika došli k meni u Trst (16. VII 1945) na razgovor i koji je trajao dva sata. Naš dogovor bio je sličan malenom neslužbenom »konkordatu«, ako se možemo tako izraziti. Oni su pristali da nam vrate sjemenišnu zgradu u Pa­zinu i da u njoj otvorimo hrvatsko sjemenište s gimnazijom, da osnujemo »Društvo svećenika«, tako da se možemo uknjižiti na sjemenišnu zgradu i da svećenici imaju odbor koji ih može za­konito zastupati, da nam dopuste izdavati jedan vjerski list, da se Književno »Društvo sv. Mohora« može preseliti iz Trsta u Pazin i ondje nastaviti svoje djelovanje, i na još neke prijedloge. S dru­ge strane pristao sam da dođem (zajedno s veleč. Brumnićem) u Pazin na skupštinu svećenika i da ondje prihvatimo rezoluciju u prilog priključenja Istre Jugoslaviji. Bilo mi je jasno da uključenje Jugoslaviji bio cilj našeg teškog 25-godišnjeg djelovanja pod Italijom, a s druge strane da bi se naš narod, kad bi ostao pod Italijom, s vremenom i silom prilika odnarodio. Takvog mišljenja bili su i ostali hrv. i slov. Svećenici u Istri. Dne 31 srpnja  došlo nas je oko 20 svećenika u Pazin na sastanak. Iz Zagreba je došao mons. Ritig, a iz Labina zastupnici Oblasnog Odbora, dr. Diminić i Motika. Prije podne smo se svećenici sastali u pazinačkom samostanu te smo odmah izabrali odbor „ Zbora svećenika sv. Pavla za Istru“ i prihvatili izjavu da treba Istru pridružiti Jugoslaviji. Ta je izjava glasila ovako:

 

»Hrvatsko i slovensko svećenstvo Istre izjavljuju, da mora biti Istra iz etnoloških, geografskih i ekonomskih razloga definitivno priključena demokratskoj Federativnoj Jugoslaviji. Nakon dugo­trajnog narodnog tlačenja i teške borbe za oslobođenje imadu.is­tarski Hrvati i Slovenci pravo, da dođu do narodne i demokratske slobode u zajednici sa svojom istokrvnom braćom, kako to odgo­vara stoljetnoj narodnoj želji i borbi«.

U Pazinu, u franjevačkom samostanu, dne 31. srpnja 1945.

Tu smo izjavu potpisali svi prisutni, a kasnije su je potpisali i ostali svećenici, tako da je bila objavljena u novinama sa 48 potpisa. »Glas Istre« od 11. VIII 1945. pisao je: »Istarski narod će veselo pozdraviti ovu izjavu kojom svećenstvo priznaje sva tlačenja, žrtve i teške borbe ...«

Poslije podne smo nastavili razgovor u Narodnom domu za­jedno s mons. Svetozarom Ritigom i spomenutim odbornicima Oblasnog odbora.

Prvih dana rujna 1945. bio sam zamoljen da dođem u Zagreb te napišem razloge i podatke koji bi mogli služiti u traženju da uz Istru d Trst pripadne Jugoslaviji. U vrijeme od 4 dana napisao sam u nekoliko članaka nacionalne, geografske, povijesne i eko­nomske razloge. Dne 6. rujna 1945. odnesao sam sve to, zajedno s mons. Ritigom predsjedniku vlade dr. Bakariću, kojemu se pri­družio i ministar unutrašnjih poslova Krajačić. Povodom te au­dijencije, koja je trajala tri sata, odobrio je dr. Bakarić sva već spomenuta obećanja Diminića i Motike, a još meke druge pri­jedloge.

Dne 21. listopada iste godine (1945) održana je pod Bermom velika proslava 16-godišnjice smrti Vladimira Gortana. S tribine smo govorili, uz druge osobe, pred ogromnom masom naroda također sveć. Srećko Štifanić i ja. Onoga je dana poslije ručka u Pazinu Oblasni odbor izručio odboru Zbora svećenika sv. Pavla za Istru sjemenišnu zgradu u Pazinu pismenim dokumentom.

Iste godine objavio je »Glas Istre« od 30. X članak pod na­slovom »Svijetle tradicije istarskog svećenstva«. Pisao je:

»Izjave naših svećenika Milanovića i Štifanića na proslavi u Bermu naišle su na velik odjek u jugoslavenskoj štampi. Skoro svi listovi u Jugoslaviji su prenijeli njihove izjave, a neki su ih komentirali stavljajući za uzor svećenstvo Istre... koje nastavlja tradicije istarskiIh svećenika glagoljaša..., a period glagoljice znaci period od hiljadu godina... Iza 1918, kad je sva ostala hr­vatska inteligencija iz Istre morala otići, a fašizam ulagao sve sile da nas zbriše kao narod, tada su hrvatski svećenici Istre ostali opet jedini školovani ljudi u selu... i na sebe preuzeli ulogu popa glagoljaša i svećenika iz početka narodnog preporoda. Tu ulogu su kroz 25 godina ropstva pod fašizmom opet odlično odigrali...«

Dne 11. XI 1945. bilo je sjemenište u Pazinu svečano otvoreno. Dne 8. II 1946. je Oblasni odbor potvrdio pravila »Zbora svećenika sv. Pavla za Istru«. Nakon toga je bio (18. III) »Zbor« uknjižen na sjemenišnu zgradu. Od tršćanskog biskupa bila su pravila tog društva odobrena već od početka njegova djelovanja.

Dne 1. IV 1946. počeli smo izdavati vjerski list »Gore srca«. Dne 1. IX iste godine prenesen je taj list na Rijeku, a 1. I 1948. u Zagreb, gdje je izlazio 5 godina. Na Rijeci je postigao nakladu od 14 tisuća primjeraka.

God. 1946. (26. XI) preneseno je »Književno društvo sv. Mohora« (kasnije »sv. Ćirila i Metoda«) zajedno s mojim premještanjem iz Trsta u Pazin.

 

Božo Milanović iz knjige „Hrvatski narodni preporod u Istri“  Knjiga II / Pazin 1973 g.