Dobrodošli došli u grad Pier Paola Pasolinia, na 100-godišnjicu rođenja

06.03.2022

Dobrodošli došli u grad Pier Paola Pasolinia, na 100-godišnjicu rođenja

Dobrodošli došli u grad Pier Paola Pasolinia, na 100-godišnjicu rođenja

Vi ste došli iz Istre posjetiti grob Pasolinia, upitao me začuđeno Eugenio, njegov veliki obožavatelj, nakon što smo se upoznali na groblju u Casarsa della Delizia, malom gradiću koji se smjestio na pola puta između Codroipa i Pordenonea.

Nisam mu kazao da sam se toga subotnjeg jutra, putujući prema sasvim drugoj destinaciji, odlučio pojaviti u Casarsa della Delizia, nakon što sam na talijanskim radio postajama slušao vijesti o danu obilježavanja 100 godina rođenja (5.ožujak 1922. Bologna) Pier Paola Pasolinia, velikog pjesnika, filmskog redatelja i intelektualca, ubijenog pod još uvijek nerazjašnjenim okolnostima 2.studenog 1975. u gradiću Ostia kod Rima.

Eugenio je na groblju, ispred groba slavnog režisera, upravo „držao lekciju“ jednoj mlađoj osobi o umjetnosti Pasolinia i pomalo nediplomatski kazao, vi mladi „ništa ne znate“. Objašnjavao je tko je bila Medea iz grčke mitologije i pričao o istoimenom filmu kojeg je režirao Pasolini a u glavnoj ulozi slavna Maria Callas.

Pristupio sam i zamolio ih da mi pokažu  gdje je pokopan Guido, Pasolinijev mlađi brat ubijen u veljači 1945. kod Bosco Romagno (Cividale del Friuli) i otac Carlo Pasolini, pukovnik talijanske vojske, umro 1958.godine.

Evo, tamo su njihovi grobovi, nekoliko metara dalje, odgovorio mi je Eugenio. Interesira vas Guido kojeg su ubili „titini“, jugoslavenski partizani, nastavio me znatiželjno pitati moj novi poznanik ?

Da, odgovorio sam, ljubitelj sam povijesti dva svjetska rata i upravo namjeravam otići i posjetiti Malghe di Porzus.

Na moje spominjanje imena Porzus, Eugenio je pomalo zbunjeno upitao što se tamo dogodilo ? Eugenio koji mi je prethodno ispričao da je pročitao 22 knjige o Pasoliniju i da ga ne interesira povijest 2.Svjetskog rata, došao je na „moj teren“.

Objasnio sam, da je na lokaciji, koja se zove Malghe di Porzus (prije toga Topli Uorch) kod mjesta Faedis sjeveroistočno od Udina, 7.veljače 1945. izvršen masakr kojeg su počinili talijanski partizani komunisti tzv. Garibaldini i ubili 17 talijanskih partizana ne komunista iz brigade Osoppo. Trojicu odmah na licu mjesta a 14 od njih 16 kod šume Bosco Romagno kod Cividale del Friuli.

Eugenio se još više se začudio kada sam mu kazao da sam posjetio i grob odgovornog za taj poznati masakr nazvan „Eccidio di Porzus“, zapovjednika partizana Garibaldina, Maria Toffanina-Giacca, koji je umro 1999. u Sežani a zakopan je na groblju u Kopru. Zašto u Kopru, upitao me Eugenio ? E to je već neka druga priča za koju treba vremena da se ispriča, odgovorio sam.

 

Pier Paolo Pasolini u Casarsa della Delizia

 

Prilikom ulaska u Casarsa della Delizia,prvo što se primijeti je natpis dobrodošlice: „Benvenuti nella citta' di Pier Paolo Pasolini.

Imam običaj, kada me nešto zanima, uputiti se na lokalno groblje koje je najbolji pokazatelj „brige i ljubavi“ koje neka sredina gaji prema svojim slavnim i zaslužnim sugrađanima. Tu se može vidjeti i razlikovati istinsko poštovanje ili hipokrizija prema pokojniku. Nažalost, iskustvo sa stanjem grobova poznatih ljudi nije me prevarilo ni ovoga puta.

Pasolinijev grob pored kojeg je pokopana i njegova majka Susanna Colussi umrla 1981.godine, ne djeluje onako kako posjetitelj očekuje, prepoznatljiv i sa velikim službenim vijencem na 100-godišnjicu rođenja. Ništa od toga, samo mali buketići i vazice cvijeća koje su donijeli njegovi poštovatelji i obožavatelji, obični građani i postavili pored i na običnu spomen ploču.

Nekako mi se samo po sebi, nametnula usporedba sa grobom Norme Cossetto u Labincima.

Dana  17.svibnja 2020. na 100-godišnjicu rođenja, na grobu Norme, bio je položen veliki vijenac kojeg je iz Trsta poslala Giorgia Meloni, predsjednica stranke Fratelli d'Italia. Na vijencu je pisalo, „Noi non dimentichiamo“ (mi ne zaboravljamo).Možda, da nije bilo pandemije,  Giorgia Meloni bi i osobno došla na groblje u Labince da položi vijenac.

 

 

 

Djetinstvo Pasolinia u Casarsi

 

Pier Paolo Pasolini je rođen u Bologni ali se zbog oca Carla Alberta koji je bio poručnik pa kasnije pukovnik talijanske vojske, porodica često selila u raznim gradovima. Pošto mu je majka bila rodom iz Friuli, Pasolini je kao dijete ljeti boravio u Casarsa della Delizia. Igrao se na ulici s djecom i govorio friulanski, jezik kojeg se nikad nije odrekao i često koristio u svojim književnim djelima.

2. Svjetski rat ih je zatekao u Casarsi a ljeti 1944. mlađi brat Guido odlučio je pristupiti partizanima brigade Osoppo koja je bila sastavljena od demokršćana i socijalista, te bila ideološki suprotstavljene brigadi Garibaldi Natisone sa partizanima komunistima, što je na kraju i završilo masakrom.

U listopadu 1944. tokom bombardiranja Casarse, Pasolini je zajedno sa majkom, morao bježati iz kuće i potražiti sklonište kod neke obitelji u naselju Versuta na svega par kilometara od centra grada. Tu se nalazi i crkvica Sant'Antonio Abate, bogata freskama. U vrijeme najžešćih zračnih napada, tamošnje stanovništvo je potražilo sklonište u crkvi.

Pasolini nije zaboravio taj period svog života i opisao ga u svojim književnim djelima. Nije zaboravio ni malu fontanu koja je danas preuređena i oko koje su se kao djeca igrali i nakon toga prali.

 

Ključ crkve kod obitelji u susjedstvu

 

Na izlasku s groblja u Casarsi,Eugenio je inzistirao da ga moram slijediti sa autom da mi pokaže kuću u kojoj je Pasolini stanovao a još više, želio je da vidim unutrašnjost crkvice u kojoj je režiser prvi samoinicijativno i sa svojim novcima krenuo u rekonstrukciju fresaka oštećenih za vrijeme rata.

Vrata crkve bila su zaključana i na njima cedulja da se ključ nalazi kod obitelji u susjedstvu. Ljutiti Eugenio nije mogao zamisliti da na dan kada se obilježava godišnjica rođenja Pasolinia, tako važan objekt u njegovu životu, opisan u raznim književnim djelima, može biti nedostupan zainteresiranim posjetiteljima.

Nakon uporne potrage za ključem i bježanja pred oštrim psima u susjednom dvorištu, Eugenio je uspio dovesti pred crkvu gospođu koja je otvorila vrata i ispričala nam razne dogodovštine o boravku Pasolinia u njihovom naselju ali i o freskama, što one i koje svece predstavljaju.

Gospođa je razočaranom Eugeniu koji živi u Fontanafredda, nastojala objasniti da općinske vlasti Casarse nisu zaboravile na velikog umjetnika i da će se tokom poslijepodneva i večeri održati nekoliko kulturnih manifestacija u čast velikom Pier Paolu Pasoliniu.

 

Moje vrijeme je isteklo i nakon što sam se pozdravio sa svojim ljubaznim domaćinima, morao sam požuriti u planine iznad Faedisa, da na vrijeme, prije noći, stignem na odredište, Malghe di Porzus, koje se nalaze na 1000 metara nadmorske visine u sjeveroistočnim Friulima, na svega 16 kilometara zračne udaljenosti od Kobarida.

 

Napisao: Veljko Ivančić

 

Nastavlja se......Malghe di Porzus