Dokle seže ljudska empatija?

21.04.2022

Dokle seže ljudska empatija?

Dokle seže ljudska empatija?

Jedna tužna umirovljenička priča. Bojim se da će današnja priča sutra  biti svakodnevnica. Priča koja se odvija u jednom Hipermarketu. Poduži red i jedan postariji već navršeni osamdesetogodišnjak s bocom ulja i kilogramom šećera uredno podastre svoju kupnju pred blagajnicom. Blagajnica uredno zabilježi i kaže cijenu. Umirovljenik, mirno pruži  dio novaca, ali jasno je da nema ostatak za platiti. Kopa po džepovima, ali vjerojatno i on sam zna da tih nekoliko lipa nema pri sebi. Pita:  A kako to, neki dan taj iznos je bio dovoljan, a danas nije? Pa sve je poskupjelo odgovara nervozna blagajnica, već razjarena govori: Što nemate tih 89 lipa, i nervozno uzima šećer da ga vrati. Platiti ću JA odgovaram onako izdaleka. Dati ću Vam tu jednu kunu, i molim vas završite s time. I ne bi to bilo ništa čudno. Ispred mene dvije dvadesetogodišnjakinje dok bulje u svoje mobitele posprdno razgovaraju. Što je ovaj čiča, nema novaca da kupi ulje i šećer. A što je došao u dućan, bolje bi bilo da je na groblju i dalje buljeći u svoje mobitele. Dok druga onako preko ramena odgovara: I ovi starci su mi već navrh glave.

Često odlazim u taj Hipermarket , jer nekako mi je najbliži. I znam tu blagajnicu, često joj ostavim kako Ja kažem one žute – zlatne (lipe), a ponekada vidim i neki drugi kupci.  Jer priča o toj jednoj kuni razotkriva svu našu nebrigu, volimo se hvaliti o empatiji, a sve smo dalje od nje. Postajemo licemjeri svog licemjerstva.

A znam i tog postarijeg gospodina. Prošle godine mu je umrla supruga i bili su oboje u mirovini. Danas kada je ostao sam ostali su isti i poveći troškovi koji su pali na njegova leđa.

Ali to je život!!!!!!

Tekst. gl. urednik Z. Varelija