Feljton: Od ćevap do burek kulture – četvrti nastavak Vrijeme burek kulture

18.06.2022

Feljton:  Od ćevap do burek kulture – četvrti nastavak Vrijeme burek kulture

Feljton:  Od ćevap do burek kulture – četvrti nastavak

Vrijeme burek kulture

Ostvarenjem dugovječnog sna i postankom Hrvatske države, vrijeme ćevap  kulture se gasi. Raskidom veza s ostalim dijelovima Jugoslavije tvorci ove kulture ostali su na cjedilu. Ipak jedan dio uspio se vratiti u matičnu domovinu, dok se drugi dio primirio, začahurio. Sredinom devedesetih većina će se uhljebiti u susjednoj talijanskoj zajednici.

I kada se mislilo da će napokon godinama zatomljena ova kultura izbiti na površinu, na scenu stupa kultura „dinarida“ ( Vera St. Erlich Jugoslavenska porodica u transformaciji).  Naglo uzbuđene strasti na ova područja dovode nove pridošlice, ili sljedbenike dinarida. Zaokupljeni ratom većina pripadnika teističke mediteranske kulture ovog podneblja svoje nacionalni ponos gradi na Ličkom i ostalom ratištu. Dinaridi = „veliki Hrvati“ dotada s barjakom u ruci šetaju Umagom i umaštinom propovijedajući hrvatski identitet „ognjen i mačem“ uz dobru podršku određenih političkih struktura. Agresivnim geslom „Sve za Hrvatsku“ nanose nemjerljivu štetu, kako autohtonom stanovništvu tako  samoj hrvatskoj kulturi. Agresivnu ćevap kulturu sada zamjenjuje kultura dinarida. Ništa se ne mijenja samo se mijenjaju osobe.

Ponajprije ova kultura ulazi u obrazovni sustav i uskoro u istom započinje vladavina ekavice. Novo zaposlenici s područja Slavonije  Posavine, kao i mnogobrojne izbjeglice koje će kasnije na ovom području pronaći svoje utočište  sa sobom donose i ovu vrst ekavice, protkanu mnogobrojnim srbizmima. Usporedo s osvajanjem obrazovnog sustava zaposjedaju i umaško narodno sveučilište te  ostavljaju stare kulturne kadrove, jer znaju da će preko njih lakše vladati. Političke strukture na ovu agresivnu politiku uopće se ne osvrću, njima je jedino briga za svoju guzicu. Ni nova gradska vlast ne usudi se suprotstaviti ovoj najezdi.

I ono što je najčudnije zbiva se povratkom autohtonog stanovništva s bojišnica. Dovoljno svjesni svojega identiteta kako istarskog čakavskog tako i hrvatskog  povratkom nailaze na nepremostivu barijeru. U to vrijeme dinaridi i njihova vlaška kultura udružuju snage s njima bliskoj kulturi koju nazivam burek ( zbog dolaska na ove prostore s onu stranu Une) u jedan čvrsti blok da  odbrane sebe i svoj položaj od sada svjesnog neprijatelja. Do jučer najveći protivnici bratstva i jedinstva sada okreću ploču i propovijedaju nazovi multikukturalnost sve u ime održanja samog sebe i svoje guzice. Na ove prostore dovodi  se kultura s prostora bivše Jugoslavije. Sve u ime nazovi multikulturalnosti. Za njih je multikulturalnost samo paravan, jer već odavna oni kulturu smatraju samo privjesak politike. Oni nisu u stanju da razumiju kulturu, jer sve što je značajno za ovu autohtonu kulturu moralo je biti uništeno. Te sredine devedesetih započelo je nezaustavljivo kretanje prema uništavanju svega onog što je autohtono „naše“, što je trebalo čvrsto čuvati i braniti. Otvorivši vrata nesmiljenom naseljavanju, a ujedno i devastaciji prirodnog prostora umaština danas ima više doseljenika nego autohtonog stanovništva. Novopridošlice noseći sa sobom kulturu koja je u svojoj osnovi prostačka, zasnovana na temeljima koje su u potpunosti oprečne s mediteranskim tipom - teizmom. Na ovom procijepu i obnavljanju  vječnog sukoba danas egzistiraju na ovim prostorima. Oni (nosioci burek kulture) se danas na ovim prostorima pojavljuju kao davatelji kulturnih usluga. Oni su svojom pojavom stvorili  posebnu super ekumenu koja na različite načine pritišće inače krhku autohtonu kulturu. Domoroci doživljavaju kvantitativne i kvalitativne promjene; od stoljetnih sudbinskih vladara kulture postaju sve više marginalizirana skupina koja već danas u potpunosti ne vlada svojom kulturom. Novopridošlice sa svojom kulturom postali su domaćini i vladari kulture domaćinima, što u potpunosti mijenja kulturnu sliku ovoga grada.

Propadanje autohtone kulture  pod utjecajem novo pridošle kulture koja je sa sobom donijela i neke patološke pojave kao što su površnost u kulturnom obogaćivanju, potrošački kulturni sadržaji (turbofolk), remećenje javnog reda i mira, kroz koje je uvedeno noćno nasilje (uz blagonaklonost lokalnih političara i nazovi kulturnih radnika), pretjerani erotizam, preokupiranost hedonističkim užicima. Gušenjem provjerenih autohtonih vrijednosti ruši duh tradicionalnog gostoprimstva što izvire iz mediteranskog duha, te širi prostor kulturnoj komercijalizaciji, odnosno praksi promicanja lažne autentičnosti, kao i proizvodnji kulturnog stereotipa koji vodi neminovno u anomiju i propadanje.

 

U sutrašnjem nastavku

A što je donijela burek kultura?

 

Tekst Zlatan Varelija