Feljton : Od ćevap do burek kulture – peti dio

19.06.2022

Feljton : Od ćevap do burek kulture – peti dio

Feljton : Od ćevap do burek kulture – peti dio

 

A što je donijela burek kultura?

U prvom redu ; duh zanovijetanja i kritizerstva koji sve više uzima maha, duh samozadovoljnog sveznanja i oholog isključivanja stvaralačkog, kao i zagriženo omalovažavanje svakoga pojedinačnog ne vodi ničem drugom nego negaciji. Pa ipak, ova negacija nije kritika, već predstavlja obično likovanje napuhanih mediokriteta i običan provincijalni nihilizam. Za duh provincijalizma u prvom redu nitko nije vrijedan, niti je njegov posao vrijedan, jer njegov je svijet jedini i jedino on zanimljiv.

Kao drugo: Pasivnost i lagodnost provincijalizma koji razvija poseban stil, stil koji postaje samom sebi svrha, stil neprestana nijekanja i omalovažavanja. To je takav duh koji i kad šapće i kada je glasan, uvijek isto govori, ništa nije važno, ništa nije vrijedno. Istinski pripadnici nacionalnih manjina pritom su najmanje važni, jer predstavljaju male figure u igri, u igri u kojoj služe za legitimaciju simulacije otvorenosti. A  zapravo je pravi cilj odvojiti drukčijega u svojoj sredini.

Kao treće; U takvom prostoru razvija se hijerarhija posebnih moralnih, pa čak i umjetničkih kriterija, jer je vanjski svijet samo važan u mjeri u kojoj se mogu pronaći potvrde za svoja uvjerenja, po mogućnosti one koje će nanijeti štetu drugima u unutrašnjem svijetu. Provincijalni se duh hrani lijenošću i neznanjem. Svagdje tamo gdje je malo intelektualnog napora, malo radoznalosti i malo znanja, tamo je mnogo vremena za kombiniranje, a ako svega od toga ponestane, sasvim se vjerojatno može nešto i izmisliti.

Kao četvrto: Usadio se konzervativni duh, koji je osuđen  na trajanje i tu osudu želi proglasiti za volju građana koji su ga izabrali. Taj duh sa vjernošću dočekuje prošlost, budućnosti se boji i ne želi je izazivati. U ovome gradu vlada duh plemena. Kud god se okreneš, kud god kreneš nailaziš na taj duh.

Kao peto: donijela je novi stil, a to je pleme. I u tom traženju  vlada duh općega, vlada duh sjene, tu nema volje za individualnim stilom.

Kao šesto : vraćanje plemenskom rodu koji je u funkciji nepotizma. Ne samo sociološkog već i  političkog, koji razara srž mišljenja.

Kao sedmo: Stvara ljude beskičmenjake, uslijed plemenskog duha koji vlada gradom.

 Po čemu se raspoznaje?

Ni u vrijeme ćevap kulture, nije na ovom prostoru u tolikoj mjeri carevala; kao danas ekavica. Ćevap kultura željela je nametnuti standardni srpsko-hrvatski jezik, a danas kada imamo svoj standardni jezik u ove krajeve uvukla se ekavica. Došljaci donoseći sa sobom svoje navike donesli su i jezik. Stoga danas nije čudno da u gradu nije ništa začuđujuće ako se čuju riječi hljeb, ljeb (bez h), težina se mjeri u gramima ( sto grama salame), a vrhunac jezičnog sklopa je „a šta ima“ po tome se oni raspoznaju, to je njihov jezik komunikacije. Nabrajanje nas nigdje ne bi odvelo dovoljno je prošetati gradom i poslušati međusobnu komunikaciju, sasvim je dovoljno.

Ova kultura pridonijela je i novom obilježju, a to je tzv „kultura srednjeg prsta“, koja je vrlo često u komunikaciji,  a izraz je nemogućnosti artikulacije prave riječi pa se ona iskazuje srednjim prstom. Uz srednji prst na ovo područje donijelo je i obvezno zaključavanje svih vrata, što je pred dvadesetak i više godina u mediteranskom tipu bilo nepojmljivo. Uz ovu nazovi kulturu svakako ide i niz prostačkih riječi j..se, je…ga, u p…. m…

U nemogućnosti artikuliranja autohtone kulture, pred najezdom ove tzv. burek-prostačke kulture mnogi domaći žitelji potražili su spas u susjednoj talijanskoj kulturi. Ali to je jedna posebna tema ne samo kulturološka već i prvenstveno sociološka.

 

Tekst :  Zlatan Varelija