Feljton „Od ćevap, do burek kulture!“

15.06.2022

 Feljton „Od ćevap, do burek kulture!“

 Feljton „Od ćevap, do burek kulture!“

 

U nekoliko nastavka prikazati ćemo razvoj kulture i što je ona kao socijalni aspekt donijela na prostore Bujštine.

 

Prvi dio

 

Sedamdesetak godina od pripojenja Bujštine domovini, kulturni identitet ovih prostora u vječnoj je imobilizaciji. Autohtoni žitelj kao da se sve ove godine vodi u invalidskim kolicima. I kad želi dignuti se iz kolica uvijek mu udaraju o glavu. I tako već godinama.

Danas je uvriježeno mišljenje da ova vremena ne vole promišljanja. Danas kao pojedinci odustajemo od poriva da postavljamo pitanja, jer nam je tako lakše, bježimo u sanjarenje odlazimo u neki virtualni svijet, prepuštamo se hedonističkim uživanjima. I više nas polako nije briga za svijet oko sebe. Brinemo se samo o sebi.

A gdje se danas izgubio misleći čovjek?

Čovjek koji duboko promišlja sebe i svijet oko sebe nikada nije ravnodušan prema svojoj prošlosti. Bez svijesti o vlastitom kontinuitetu nije nam moguće zamisliti naše postojanje. Nasušna nam je potreba dijalog s našom prošlošću, kako bi odredili sebe i svoj položaj u vremenu i prostoru. U vremenu kada nam je sve dostupno jednim klikom kao da ne pronalazimo dovoljno vremena da promišljamo i pronalazimo pravi put do spoznaje. U vremenu kad je pravilo izgovor da nemamo vremena, uvijek u žurbi da negdje stignemo. Da budemo prvi da uvijek biramo informacije koje su nam, tehnički najdostupnije; ne pitamo se je li to sve točno ili nije? I ne pitamo se ništa, i kad se nađemo pred problemom, udaramo bjesomučno glavom u zid. I svi su nam drugi krivi. A tko je kriv da danas nemamo autohtone kulture Bujštine. Dio krivnje svakako je i na nama!

U kulturi riječ hrvatska-hrvatski, jedino se rabi u doba između 1947. do 1955. godine u doba Zone STT-a. Svatko onaj tko promišlja svojom glavom- pita se:

Kako to?

Odmah po oslobođenju nakon Drugog svjetskog rata i povijesne trakavice oko priključenja cjelokupne Istre matici domovini, ovaj sjeverozapadni dio Istre izostao je izvan granica matice zemlje. Dio u kojem je talijanski iredentizam svojom agresivnom politikom doveo skoro do uništenja svake hrvatske riječi. Pa ipak dio stanovnika ostao je vjeran svojem slavinskom govoru, govoru svojih očeva i djedova. Mudrost tadašnje politike očitava se u nadljudskom naporu da se vrati opet hrvatska zavičajna riječ. Opismenjavanje, vraćanje izvornog hrvatskog identiteta osnovni je pokretač ove politike. Svi napori usmjereni su vraćanju kulturnog identiteta  stanovništva. Osnivaju se kulturna društva koja sva nose hrvatski predznak, održavaju se festivali kulturnog stvaralaštva hrvatskog i istarskog predznaka. Kroz obrazovno stvaralaštvo njeguje se autohtona istarska riječ, muzika i folklor. Kroz nekoliko godina ovaj polet stvara nove i nove kulturne sadržaje (pjevački zborovi, limene glazbe, diletantske amaterske družine) što kulminira i osnivanjem profesionalnog kazališta. 

Zamah prosvjetiteljstva doživljava vrhunac. A autohtona istarska riječ kao i hrvatska postaju svetinja. I kad se mislilo da ovom stvaralaštvu nema kraja nastao je kraj. Ukidanjem one STT-a kao i Kotara Buje na ovo tlo stupa ćevap kultura. Zanimljvost tog vremena da se kulturni izričaj odvija u danas ruralnim sredinama (Babići, Juricani, Valica. Medigija, Montenet) dok  današnja urbana sredina Umag uopće ili tek u rubnim kulturnim sadržajima sudjeluje u kulturnom stvaralaštvu. Također je značajno da je jedino prostor Umaga bez kulturnog društva i ono koje na papiru postoji uopće ne radi. Jedino Umag na Festivalima kulturnog stvaralaštva Bujštine ne sudjeluje niti s kazališnom grupom, pjevačkim zborom nii u bilo kojem segementu kulturnog izričaja. I  kako bi vratili kulturni identitet 1953. godine odlučuje se da se na prostoru Umaga sagradi velebna kazališna dvorana i Narodni dom, samo u funkciji oživljavanja kulture.

 

Zlatan Varelija