Freske s prizorima iz života Sv. Pelagija „podstanarke „ u bujskom župnom uredu

27.08.2020

Freske s prizorima iz života Sv. Pelagija „podstanarke „ u bujskom župnom uredu

Zaboravljenje freske u bujskom župnom uredu

Zidne slikarije u nekadašnjoj kapeli na Stanciji Silić rad su nepoznatog, vjerojatno domaćeg majstora iz 14. stoljeća. Sredinom 70- ih godina prošlog stoljeća restaurirane su i privremeno odložene u župni ured u Bujama, s namjerom da se vrate u kapelu. Devedesetih prošlog stoljeća jurisdikciju nad tom stancijom preuzima Općina Grožnjan koja je objekt za minimalni novac prodala. Danas bi freskama moralo biti mjesto u Novigradu.

Otkriće u Stanciji Silić

Na obroncima doline rijeke Mirne, sa sjeverne strane, stotinjak metara od ceste koja vodi prema Završju nalaze se ostaci crkve Sv. Pelagija, koji su zapravo, sastavni dio (poslužili su izgradnji) većeg stambeno gospodarskog kompleksa pod imenom „ Stancija Silić„ . Građevina je danas na osami i treba imati sreće pa je pronaći dok je nekada cesta prolazila vjerojatno uz samu građevinu. Dio zgrade, koja je bila crkva, služio je kao štala sve do 1950., do kada je stancija bila naseljena. Na samu građevinu upućuje nas još u XVIII. st. biskup Tommasini u svojim zapisima. On napominje da je unutrašnjost crkvice odnosno kapele, oslikan prizorima iz života Sv. Pelagija. Crkva je pripadala novigradskoj biskupiji, a desakralizirana je 1786. godine. Stancija Silić proglašena je zahvaljujući freskama, spomenikom kulture „ nulte „ kategorije. Ovo je jedan od prvih registriranih spomenika kulture na Bujštini, a u registraciji se spominje pod imenom „Stancija Silić„ što se odnosi na cjelinu gospodarskih objekata. No, kako je zbog stanja fresaka postojala opasnost da ih izgubimo zauvijek, pristupilo se konzervatorskoj metodi skidanja fresaka sa zida 1972., odnosno njihovom restauriranju, koje je izveo akademski slikar Eugen Kokot iz Labina. Danas se freske nalaze u prostorijama Župnog ureda u Bujama čekajući neka bolja vremena.

Gospodarska moć Novigradske biskupije

Kako je crkva smještena na rubu jurisdikcije Novigradske biskupije, ona nam govori o njenoj veličini, odnosno rasprostranjenosti. Novigradska biskupija obuhvaćala je četrnaest bogoslužnih središta, među kojima Buje, Oprtalj, Momjan te Umag s Materadom. Imala je oko osam tisuća žitelja, pet kanonika i više svećenika. Svećenstvo se uzdržavalo desetinom, nametom ( porezom ) najčešće plaćenim u „ naturi „ ali ponekad su prihodi bili i više nego skromni. Tako je 1640. g. svega jedanaest obitelji dalo desetinu. Pišući o gospodarskoj moći Novigradske biskupije Tommasini spominje i svećeničke prihode od izdavanja ribolovnih rezervata na Mirni, kao i dobra ugaslih samostana.
Što se može isčitati – prepoznati sa sačuvanih dijelova prizora na freskama? Jedna freska prikazuje suđenje Svecu. Na lijevoj strani sijedi sudac, a s desne strane stoji Svetac u đakonskom habitu, ispruženih ruku i u gesti govora, dok ga tamničar drži. Druga prikazuje šibanje Sveca. U sredini kompozicije on stoji okrvavljen privezan za stup, a sa svake strane stoji mučitelj, lijevi je zamahnuo šibom iznad glave, a desni ga udara. Na trećoj sačuvanoj fresci s koje možemo prepoznati scenu, vidimo Sveca još krvavog od šibanja polegnutog i vezanog na nekom stolu, a sa strane po jednog mučitelja, od kojih jedan drži posudu s vrelim uljem, a drugi ulje ulijeva u Svečev rasporeni trbuh.

Iz života Sv. Pelagija

Legendu o životu i mučeniku, svetom Pelagiju, opisao je biskup Tommasini. Pelagij je sin bogatih i plemenitih kršćana Pedula i Clarie iz Aemonije ( antički naziv Novigrada). Kad je imao sedam godina roditelji ga šalju svećeniku Uraniju radi odgoja i obrazovanja. U dvanaestoj godini umiru mu roditelji i svećenik Uranij preuzima brigu o njegovom skrbništvu. Pelagij se isticao plemenitim životom i širenjem kršćanstva. Za vladavine cara Numeriana 284.g., rimski perfekt za Istru postaje Evilarije, koji se nastanjuje u Novigradu. S dolaskom Evilarija počinje i progon kršćana. Usprkos svim opasnostima Pelagij ne odustaje od širenja vjere, već i posjećuje i tješi zatvorene kršćane po tamnicama.
Jedne noći javio mu se glas s neba, koji ga poziva na mučeništvo, zbog vjere. Pelagij se javlja sucu Evilariju, optuživši ga za okrutnost i mnogoboštvo, i otkrivši se kao kršćanin. Pelagij je bio osuđen na bičevanje, dok se mučitelji ne izmore. Ali legenda govori da bičevanje nije uopće povrijedilo sv. Pelagija. Potom su na njega izlijevali vruće ulje, ali ni to nije pomoglo. Nisu mu naškodili niti opržili tijelo već samo svoje krvničke ruke. Sveti je Pelagij bio pod zaštitom. Nakon toga su Sveca zavezali za repove para konja i vukli po krhotinama stakla. Kada sva mučenja nisu mogla nauditi sv. Pelagiju, Evilarije naredi da mu se odrubi glava.. Egzekucija je izvršena navodno 28, kolovoza 284.g. izvan zidina Novigrada na mjestu kasnije podignute crkve Svetog Križa.

Brojnost kapela S. Pelagija

O životu svetog Pelagija ne postoji autentična povijesna građa, ali stoji da se od davnina štuje kult sv. Pelagija u novigradskoj biskupiji. Katedrala novigradske biskupije posvećena je Uzašću Blažene Djevice Marije, ali i sv. Maksimu i sv. Pelagiju kojem je posvećen desni oltar. Poznati talijanski povjesničar i kroničar Novigrada L. Parentin ( Cittanova di Istria Trst 1974. g.) spominje na temelju izvora u pismohrani novigradske biskupije i osim spomenutih oltara i kapelice u Stanciji Silić kapelu sv. Pelagij na Krasu u blizini Buja koja je postojala još 1780. Nadalje, Parentin navodi kapelicu sv Pelagija također uz Mirnu, ali bliže Buzetu, zatim u Izoli, u Poreču blizu kolodvora, u nedalekom Červaru na posjedu Polesini. U Oceanografskom institutu HAZU u Rovinju nalazi se kapelica posvećena ovom Svecu. Sveti Pelagij se štovao i u Trstu o čemu nam govori kapelica iz 1338. na području Giuardiella te istoimenu crkvu na području Nabrežine.
Bez obzira na brojnost kapela i crkvi, sveti se Pelagij ipak štovao lokalno, tj. na širem području Istre te se ubraja u skupini takozvanih „Istarskih svetaca“. Činjenica je da je on patron nekoć biskupske crkve u Novigradu svjedoči da je osoba tog sveca-mučenika, sv. Pelagija vezana uz početke kršćanstva u tom mjestu.

Prikazi na freskama

Zidne slikarije u nekadašnjoj kapeli sv. Pelagija su rad nepoznatog, vjerojatno domaćeg majstora iz XIV. st. koji je školovan u školi sjevernotalijanskog slikarstva, ali koji radi na temelju i u duhu tradicije domaćih istarskih slikarskih radionica. To se očituje i u određenim bizantijskim odjecima u zbijenom oblikovanju volumena te u ovoidalnim oblicima glave te čvornatim grčevima u licu. Akademik Branko Fučić u svom djelu „Istarske freske“ (Zora, Zagreb 1963,) zapisao je :“Na zapadnom zidu nad ulazom nalazi se Uzašće s fragmentima s likovima apostola. Na bočnim zidovima prizori iz legende o svetom Pelagiju novigradskom. Na južnom zidu Svetac i pratnja na brodu. Na sjevernom zidu suđenje sv. Pelagiju, bičevanje sv. Pelagija, mučenje sveca na ležaju od staklenih krhotina. „

Vratiti freske u Novigrad

Kada su sredinom sedamdesetih godina freske restaurirane i vraćene općini Buje pod čiju je jurisdikciju tada pripala Stancija Silić, freske su privremeno odložene u Župni ured u Bujama na čuvanje s namjerom da se vrate onamo odakle su i došle, u Stanciju Silić, gdje im je i prirodno mjesto. Devedesetih godina jurisdikciju nad Stancijom preuzima općina Grožnjan, koja navedeni objekt za minimalna sredstva jednostavno prodaje. Jedan od rijetkih dragulja kulturne i sakralne baštine Bujštine i dalje čami u župnom uredu daleko od očiju javnosti, umjesto da ukrašava svoj prirodni objekt, onaj objekt u kojem je nastao i u kojem je ukrašavao zidove već nizom stoljeća, Moje osobno mišljenje da je vrijeme da se freske presele na područje Grada Novigrada koji štuju Sv Pelagija čiji je njihov zaštitnik.

Piše : Zlatan Varelija