Gdje nestaju umaška ispiljena stabla?

06.10.2020

Gdje nestaju umaška ispiljena stabla?

Peleti

Ovih godina od kada kao da vlada „umaški faraon“- Vili Bašaneže svjedoci smo kako se sjeku stabla na sve strane a da nisu pri tom stručno pregledana od strane stručnjaka za arborikulturu, pa često znamo ćuti stabla su bila bolesna što je notorna laž jer bi onda često viđali po gradu stručne ljude kako se penju i kontroliraju stabla i označavaju bolesna, pa sam otišao malo istraživati i našao sam sljedeće odgovore od jednoga stručnjaka inače doktora dendrologije u Hrvatskoj,pa citiram:
Ne treba biti pametan da svako stablo kojem se pruži adekvatna njega može svojem okolišu predstavljati ukras, a ne prijetnju. Ali kad se zanemaruju neka temeljna pravila sadnje, njege i održavanja stabala u gradovima, upravo tijekom ljetnih oluja i nevremena može dovesti do katastrofalnih posljedica, ne samo po imovinu građana, nego i njihove živote, na što svaka odgovorna jedinica lokalne samouprave treba voditi računa. Lomovi stabla ili dijelova krošnje najčešće se događaju zbog djelovanja štetnika koji oštećuju drvo. Najčešći primjer za to su gljive truležnice koje se hrane pojedinim spojevima koje drvo proizvodi svojim rastom. Svojim djelovanjem one smanjuju otpornost stabla na jako veliku silu koju udar vjetra stvara na krošnju što se prenosi na pojedinu granu ili samo deblo koje je pod utjecajem štetnika. Zbog toga se stabla ili grane u krošnji lome i često izazivaju i znatnu materijalnu štetu. Lomovi stabla ili dijelova krošnje najčešće se događaju zbog djelovanja štetnika koji oštećuju drvo.
• Kontrolu stabala moraju raditi ljudi koji su posebno educirani za kontrolu stabala jer u protivnom lako je previdjeti neke opasne simptome koji se nalaze na stablima.
• Prilikom kontrole treba koristiti ispitane i po mogućnosti certificirane metode kontrole stabala jer su one sustavno razvijane i testirane na milijunima stabala.
• Kontrolu stabala u gradu potrebno je provoditi najkasnije svake druge godine. Praksa je u razvijenijim državama da se mjesta koja se jako često koriste, a pogotovo gdje borave djeca, kontroliraju svakih 6 mjeseci.
• Jasno je da sve to znatno poskupljuje održavanje zelenila, međutim, u današnje vrijeme ne treba polemizirati o potrebi javno odgovornog gospodarenja zelenilom za koje je u više studija dokazano da i uz takvo intenzivnije gospodarenje donosi puno više direktnih i indirektnih koristi. “Da bi se izbjegle greške koje mogu u budućnosti dovesti do čupanja stabala tijekom ljetnog nevremena tj. da se ne bi dogodile vjetroizvale i lomovi stabala potrebno voditi brigu o selekciji vrsta i njihovoj anatomskoj građi i nadzemnih i podzemnih organa. Posebno je važno u blizini objekta ili druge imovine izbjegavati sadnju stabala plitkog korijena npr. smreka, bukva, breza i brijest i dr.
Na žalost znanost i struka se kod nas ne prakticira, pa se stabla režu ovako, „odokativno“ ili na poziv određenih ljudi kojima stablo smeta, a da stablo uopće nije u njihovom posjedu i nije bolesno. To stablo koji raste na gradskoj ili općinskoj površini je u biti naše, od sviju nas i čak za nekoga predstavlja neki simbol i poštovanje prema prirodi.
Po priči koju sam čuo malo tko zna da su one lipe u J.Rakovacu posađene od strane jednog doktora (na žalost ne mogu se sjetiti imena) i kad ih je zasadio svaki dan je nosio vodu i zalijevao dok se nisu primile. Na žalost svaka vlast nije marila za stabla, pa prisjetimo se kestena kod Mlinotesta ili onih velikih čempresa koji su bili iza PIK marketa prije izgradnje nesretne Robne kuće. Ali ovih zadnjih godina nema milosti. Umaški „Torkemada“ sječe sve živo i neživo. Ali postoji jedan drugi problem. Bili smo svjedoci nedavno kod Sv. Pelegrina gdje su se rezala stabla i odmah pretvarala u piljevinu za budući pelet. O tome je gospodin Veljko Ivančić i pisao. Pošto koristim pelete i jako sam zadovoljan sjetio sam se zašto Umag nije otvorio jedan pogon za pelete i tim peletima gratis grijao gradske prostorije, vrtiće, škole, Dom zdravlja, PP itd. i višak davao potrebitima ili prodavao za umanjenu cijenu? Netko će se pitati, da ali proizvodnja košta. Početna investicija za jedan pogon koji radi od 500 kg do tone peleta na dan zajedno sa infrastrukturom koja je jako jednostavna, npr. jedan montažni hangar od nekoliko stotina kvadrata, jer trebamo skladište peleta, ne bi koštao više od stotinjak tisuća eura. Nemojmo zaboraviti da se hangari kao i te jednostavne mašine za pelete mogu naći i rabljene. Sve to bi se isplatilo u par godina jer se pitam koliko je trošak grijanja nekoliko zgrada u kojima je smještena gradska uprava? Cijena sigurno nije mala. I valjalo bi to znati.
I sad kao zaključak pitajte se zašto nije takav pogon i napravljen? Zašto sjeku netransparentno, bez kriterija, bez stručne osobe i to na nekim mjestima gdje stabla ne predstavljaju nikakvu opasnost, a s druge strane ne brinu o bolesnima? Zašto neke firme potom dolaze, recimo iz Varaždina, preuzimaju ta ispiljena stabla za koje postoje indicije da ne plaćaju po metru kubnom, a samo još treba ispitati tko im plaća odvoz, gdje se kasnije koriste za jeftinu toplinsku energiju dok se mi u gradu skupo grijemo? 


Piše:Daniele Kolec