GRADONAČELNICI I GRADONAČELNICI

25.09.2021

GRADONAČELNICI I GRADONAČELNICI

GRADONAČELNICI I GRADONAČELNICI

Postoje dvije vrste gradonačelnika, oni koji godinama i u više mandata obnašaju vlast i ovi novi, pobjednici nedavnih lokalnih izbora.

Sjećate se Milana Bandića i njegove poznate uzrečice „ neka institucije rade svoj posao“?

Ovih dana je tjednik Globus objavio zanimljiv razgovor novinara Duška Miljuša sa načelnikom riječkog PNUSKOK-a Božom Barbarićem. Iz tog razgovora sa prvim čovjekom PNUSKOK-a u Rijeci mogli smo saznati puno toga, kako radi PNUSKOK, kojim se metodama služi i kojom tehnikom raspolaže za otkrivanje korupcije i organiziranog kriminala.

Iskreno, osjećao bih se neobično i bespomoćno kada bih bio u prilici, sjediti na ručku za istim stolom sa čovjekom koji je dosad pokazao iznimne rezultate u otkrivanju korumpiranih političara i organiziranog kriminala. S druge strane pak, bilo bi intrigantno razgovarati i gledati se u oči sa čovjekom koji je još 2012. izjavio: „ I pauka na zidu i miša u rupi, tko god imalo skrene, neka zna da će biti otkriven; ma u kojoj se rupi skrivao“.

Pitam se, kakav osjećaj imaju neki gradonačelnici kada pročitaju ovu izjavu Barbarića „ o pauku na zidu i mišu u rupi“ ? Da li bi oni otišli, sretni i zadovoljni, na ručak sa šefom riječkog PNUSKOK-a ?

 

Ne može mi nitko ništa

 

Načelnik riječkog PNUSKOK-a je između raznih informacija i podataka u spomenutom razgovoru, na pitanje novinara Miljuša da li je Milan Bandić znao da ga istražuju rekao i slijedeće: „Ne mogu govoriti konkretno, ali mogu načelno. Svi oni koji su svjesni da su u nekom kriminalu računaju i na tu opciju. Ima tu i bahatosti, poput razmišljanja i stava ne može mi nitko ništa. Ima i toga da se u jednom trenutku opuste, pa počnu pričati“.

Doista, zanimljiv razgovor sa načelnikom riječkog PNUSKOK-a s time da me količina 10.000 snimljenih sati Bandićevih razgovora prilično iznenadila ako se uzme u obzir da godišnji fond radnih sati po zaposlenom iznosi oko 2000 sati a ovo je pet puta više.

 

Novoizabrani gradonačelnici

 

Ovih dana imamo prilike putem elektronskih medija pratiti izjave, rad i odluke koje donose dvojica gradonačelnika, novoizabranih gradskih čelnika na posljednjim lokalnim izborima.

Tomislav Tomašević, gradonačelnik Zagreba i Filip Zoričić, gradonačelnik Pule.

Ima sličnosti među njima, po stilu i načinu upravljanja, po izjavama koje daju iako ne pripadaju istoj političkoj opciji.

Ono što ih povezuje je hvalevrijedna inicijativa ukidanja dosadašnjeg načina upravljanja gdje se nemilice trošio javni, proračunski novac, gradova na čijem su čelu.

Netko će kazati da su populisti jer Tomašević dolazi na posao biciklom a obojica kažu da će korištenje službenih automobila svesti na minimalnu mjeru. Zoričić tvrdi da će praktički ukinuti reprezentaciju a njih dvojica također, žele i ukidanje službenih bankovnih kartica i raznoraznih drugih privilegija.

Rasprava u Gradskom vijeću Grada Pule pokazala je, da sadašnja pozicija na vlasti, nije zadovoljna poslovanjem niti jedne gradske tvrtke. Sve tvrtke i njeni direktori, dobili su negativnu ocjenu. Vjerojatno će uslijediti i smjena rukovodećeg kadra. Biti će interesantno vidjeti neke nove ljude na čelu tih gradskih tvrtki i pratiti njihov rad.

No međutim, ima i jedna sličnost u načinu djelovanja novih gradonačelnika Zagreba i Pule a to je formiranje većine u Gradskoj Skupštini  u Zagrebu i Gradskom vijeću u Puli.

Evidentno je, bez SDP-a nije se moglo u Zagrebu a niti u Puli. Ispalo je, da je SDP garant za ostvarenje programa i projekata s kojima su Tomašević i Zoričić izašli pred birače.

O zagrebačkom SDP-u neću suditi ali me zanima, ovaj istarski SDP, na čijem je čelu Vili Bassanese.

Kakav je odnos unutar stranke SDP, između pulskog i županijskog SDP-a ? U kolikoj mjeri će umaški gradonačelnik utjecati na članove SDP-a u Puli prilikom donošenja važnih pitanja za Pulu ali i čitavu Istru? Kaštijun sasvim sigurno, već godinama, jedno je od najvažnijih pitanja Istre. Puno puta, umaški gradonačelnik je ukazivao na probleme Kaštijuna. Sada će imati mogućnost utjecaja na dešavanja u Puli putem svojih SDP-ovaca koji potpomažu održavanju većine u Gradskom vijeću.

Gradonačelnik Pule, Filip Zoričić, zalaže se za maksimalnu štednju i snižavanje troškova gradske administracije i gradskih komunalnih tvrtki. Hoće li Sanja Radolović, najeksponiranija SDP-ovka u Puli, slijediti primjer i podržavati svog pulskog gradonačelnika ili će slijediti primjer svog županijskog stranačkog šefa i umaškog gradonačelnika ? Predstoji nam vrlo dinamično političko razdoblje gdje ćemo pratiti eventualni raskorak između riječi i djela.

 

Dugogodišnji gradonačelnici i veterani lokalne vlasti

 

A što reći o gradonačelnicima-veteranima koji obnašaju dužnosti u 3 i više mandata? Kako oni gledaju na najave svojih novoizabranih kolega gradonačelnika koji se „odriču“ službenih automobila, ručkova i večera, kupnje raznih poklona sa no limit bankovnim karticama ?

Hoćemo li u razdoblju koje je pred nama gledati  dvije vrste gradonačelnika, gradonačelnike koji stežu remen i paze na troškove, gradske administracije ali i svoje vlastite, i one druge gradonačelnike koje smo gledali svih ovih godina ?

Hoćemo li i dalje gledati umaškog gradonačelnika kako „naštimava“ prostorne planove onako kako to odgovara izabranim investitorima ? Hoćemo li i dalje gledati kako se urbanizacijom sportsko-rekreativnih područja, javno dobro pretvara u privatno vlasništvo ? A tek javna nabava ? Vrlo diskutabilno područje o kojem bi i država trebala reći svoje.  

Ipak, financije su žila kucavica svakog gospodarskog subjekta i poslovne aktivnosti. Javne financije, posebna su priča. U ovom demokratskom sustavu, gotovo da i nema kontrole nad trošenjem javnog novca. Gradska vijeća u dubokoj su ovisnosti o izvršnoj vlasti, državna revizija dođe u kontrolu svakih nekoliko godina a i tada, posao ne obavi temeljito.

Imamo i jednu svijetlu točku. Gradonačelnik Bassanese je diplomirao na Politehnici u Puli na temu upravljanja javnih financija u Gradu Umagu. Mogao bi nama iz ekonomske struke održati predavanje.

Da nešto i naučimo, već kada nismo imali prilike ranije u mladosti.

 

Piše: Veljko Ivančić