Gradonačelnik izgurava projekt kroz mala vrata iz strateškog razvoja Grada? (III.dio)

26.09.2020

Gradonačelnik izgurava projekt kroz mala vrata iz strateškog razvoja Grada? (III.dio)

Promenada važnija od stotine radnih mjesta

Nakon što je elaboriran projekt turističkog kompleksa Terre Istriane vijećnicima Grada Umaga i poglavarstvu Grada u mandatu IDS-a od 2005. do 2009. godine, i dovršeno je zbrinjavanje radnika bivše Tvornice cementa, te su započeli pregovori sa zainteresiranim ulagačima, trebalo je projekt ucrtati u prostorno- plansku dokumentaciju Grada Umaga.
I kao što vele brojni strani investitori koji su pokušali ulagati novce u razne gospodarske i turističke projekte u Hrvatskoj, najčešće bi zapinjalo kod lokalnih vlasti koje trebaju regulirati investicijske projekte kao strateške kroz navedene urbanističke planove. Ali, Hrvatska je već kao zemlja u svijetu biznisa etiketirana kao „Anything but Croatia“ (Sve osim Hrvatske !), pa se sličan scenarij – „Stop investitorima“ u Terri Istriani počeo odvijati dolaskom nove političke garniture na čelu s gradonačelnikom Vilijem Bassaneseom(SDP), 2009. godine.
„Ustoličenjem“ za gradonačelnika Vilija Bassanesea započinje “šum u komunikaciji” na relaciji Terra Istriana – Grad Umag. Samo primjera radi, navodimo da gradonačelnik nije pokazao nikad ni malo interesa za poslovni susret s članovima uprave informirajući se postoje li ikakve zapreke u realizaciji projekta, koje, i kako im kao lokalna vlast mogu priteći u pomoć da zajedničkim snagama stvore sve uvjete za ostvarenje projekta. Ignoriran je svaki njihov poziv na razgovor od strane Bassanesea, pa se tvrtka sve češće nalazila na klizavom terenu. Primjerice dok im je Ministarstvo poljoprivrede izdalo Rješenje/Odluku za podizanje nasada maslina na državnoj/poljoprivrednoj zemlji i registrirali se za obavljanje poljoprivredne djelatnosti 2003. godine, iz Grada Umaga tvrtki je 2018. godine odbijen zahtjev za koncesijom na tom poljoprivrednom zemljištu. Naime, u toj su godini ingerencije izdavanja koncesija na državna poljoprivredna zemljišta prepuštena lokalnim samoupravama. Svoju birokratsku nadmoć iz Grada Umaga nisu ni potkrijepili jasnijim obrazloženjem u odbijenici, dok iz tvrtke uredno, još od 2003. godine održavaju i obrađuju maslinik i proizvode između 4000 do 5000 litara nagrađivanog ekstra djevičanskog maslinovog ulja „Terra Istriana“ s tendencijom povećanja količine.

Ustavno pravo

Direktori tvrtke, Pajić i Draščić ne nalaze logično objašnjene za ovakvo odbijanje koncesije njihovu društvu. Nejasno im je zašto im iz Grada stvaraju probleme gdje ih zapravo ne bi trebalo biti. Masline, stabla, su njihova i tko bi sada trebao dobiti koncesiju nad tim zemljištem, nameće se (ne)logično je pitanje? Osim toga, društvo TI ima pravo korištenja tih čestica jer to zemljište na temelju zakona (ex lege) predstavlja stečeno pravo Terre Istriane u smislu odredbe članka 49., Stavka 4 Ustava RH po kojoj se u osnovi prava stečena ulaganjem kapitala ne mogu umanjiti zakonom ili drugim pravnim aktom dok se administracionom procedurom ne donese pravo korištenja koncesije. Slično vrijedi i za rudarsku koncesiju. Još davne 1959. godine, a najkasnije 1979. je TC, a onda TI dosjelošću (temeljem zakona ex lege) stekla pravo stvarne služnosti nad nekretninama eksploatacijskog polja Kravlji rt dok Država drugačije ne odluči. Oni su stvarni ovlaštenici na rudnom polju, a Država vlasnik.
Umjesto da se pojednostavi put pribavljanja svih propisnih dokumenata kojim bi se resort Terra Istriane pomaknuo s ishodišne točke i započela izgradnja u skladu s prostornim planovima (izradu platila tvrtka TI!) Istarske županije i Grada Umaga te Kravlji rt priveo turističkoj svrsi s investitorom na dobrobit svih stanovnika grada stječe se dojam da gradonačelnik zaobilaznim putem, svojim tumačenjima, a koja bi samo trebalo usuglasiti s onima iz društva, pokušava vlasnike istjerati iz posjeda. A na što upućuju samo neke od vidljivijih činjenica.

Sustavno opstruiranje projekta

Pa tako im je znatno ranije, u 2012. godini, zaustavljena izgradnja LN –marine. (Navodno se iza peticije stanovnika Moela kao siva eminencija krio gradonačelnik.) Zatim u 2016. godini preko “lažnog” komunalnog redara iz Grada im dostavljaju obavijest /Rješenje o rušenju ograde na južnoj strani Kravljeg rta koja graniči s pomorskim dobrom. S obzirom da im je prometni redar iz Grada uručio Rješenje o uklanjanju ograde kao neovlaštena osoba (nije komunalni redar!) društvo je priprijetilo Gradu s kaznenom prijavom, pa je obustavljen daljnji postupak uklanjanja ograde od strane Grada. Nakon toga kreću “hajdučki” pohodi Damira Grunbauma, tada „Živozidaša“ u 2018. godini, koji s pomagačima nenajavljeno, uz prisutnost medija, forsira rušenje metalne ograde ne bi li oslobodio pristup pomorskom dobru/plažama koje su prema novom Zakonu u ingerenciji lokalnih samouprava, u konkretnom slučaju Grada Umaga. To je okarakterizirano kaznenim djelom protiv imovine i dosuđena mu je kazna od 4 mjeseca zatvora ukoliko kao okrivljenik ne počini u roku od godine dana novo kazneno djelo. Potom je uslijedilo zakonito uklanjanje iste ograde iz Grada Umaga koje je obavilo komunalno poduzeće Komunela. Po izdanom Rješenju za uklanjane ograde i otvaranje pristupa javnoj plaži tj. tom dijelu pomorskog dobra u ingerenciji Grada dana, 16. lipnja 2020. službeno je uklonjena ograda i otvoren put na plažu, te prohodni puteljak za šetače i bicikliste uz rubni morski dio obuhvata Terre Istriane.

Terra Istriana dobila sudski spor od 800 tisuća kuna. Je li uklanjanje ograde „osvetnički“ čin Grada?

No zanimljiv je jedan moment koji upućuje na inatljivo postupanje gradonačelnika prema vlasnicima tvrtke TI. Iz predočene dokumentacije saznajemo da je samo nekoliko dana ranije, prije uklanjana ograde od strane gradske tvrtke Komunela, dana 10. lipnja 2020., iz proračuna Grada uplaćeno tvrtki TI 800 tisuća kuna. Radilo se o novcima presuđenim u parničnom postupku između tvrtke TI i Grada Umaga kojega je Visoki trgovački sud presudio u korist društva Terra Istriana u predmetu povrata koncesijske naknade za Kravlji rt. Utvrđena isplata naknade iznosila je 479 tisuća kuna, dok su samo kamate (kroz godine parničenja!) bile dostigle veliku sumu od 315 tisuća kuna te odvjetničkih troškova 35 tisuća kuna (ukupno 800 tisuća kuna). Tko zna, je li financijski poraz Grada protiv tvrtke TI bio onaj pravi fitilj da se samo par dana kasnije organizira službeno iz Grada Umaga uklanjanje te ograde (Vonja li vam to na osvetu?).

„Čarugin“ atak ili gradski jatak?!

Oslobodivši tako prilaz prema plaži iz društva su, da bi zaštitili kopneni dio kojega su u posjedu, bili prinuđeni podignuti novu ogradu uz rubne dijelove čestica koje graniče s pomorskim dobrom, ovaj put u duljini od 2,2 kilometara. No, to se očito nije dopalo umaškom „graničaru“ Grunbaumu pa im dolio još ulja na vatru. Nakon intervencije Grada, on je posegnuo za novom „hajdučijom“, pokušajem raskolačivanja. Čupanjem kolčeva uzemljenih za razvlačenje spomenute žičane ograde. Izvodeći “Čarugin” atak kao kakav jatak Grada, pred TV kamerama i objektivima medija odigrao je rolu napadnute, ali nasmiješene žrtve.

Ograđivanje terena je započelo 1956. godine

Ali čemu sva ta destruktivnost i u ime čega ili koga? Zna li Grunbaum uopće zašto je ograda oko obuhvata podignuta i koliko dugo vremenski tu već stoji? Ona je bitna i djeluje provokativno za sljedbenike Thomasa Morea, mrzitelje ograđivanja jer su “ovce pojele ljude” još u XVI. stoljeću početkom industrijalizacije, ali u ovom je trenutku, ograda, čije podizanje oko terena dobrim dijelom datira još iz doba Jugoslavije (1956.) sporedna u investicijskoj priči budućeg turističkog kompleksa Terra Istriana koju gradonačelnik pokušava prikazati nezakonitom i štetnom?!

Podizanje zaštitne ograda u duljini od 2,2 kilometara 

A čitateljstvu na znanje važno je istaknuti da su u skladu sa Zakonom o rudarstvu (uređenje otkopanog prostora) iz društva se uvijek se držali najvišeg stupnja zaštite sigurnosne zone u krugu obuhvata gdje je bio pojas rudarskih zahvata i vegetacije postavivši zahtijevanu ogradu primjerenu blizini urbanog područja i budućoj turističkoj namjeni.
No očito je sve to sporedno za Grunbauma jer od ograde ne želi vidjeti značaj budućeg projekta za tržište rada u Umagu, još ga na sjednici gradskog vijeća 19. kolovoza naziva nerazvojnim spominjući da se tu radi o uzurpaciji zemljišta građana Umaga, jer bi  se građani Umagat tu trebali „špancirati“ umjesto da zasnuju novi radni odnos, na što se gradonačelnik nadovezuje u diskurs puhanjem u isti rog, te informira vijećnike što se sve poduzima protiv društva i njihovih nezakonitih radnji (?), kako ih on tumači.

Kako to izgleda u praksi. U čemu je problem, koji to nije?

Uglavnom, Bassanese nalazi uporište za svoje usprotivljene postupke naspram društva i projekta u labavoj zakonskoj regulativi i isteklim koncesijama na što se u praksi poziva i instruirani (ne znamo od koga?) Grunbaum. U svojim javnim nastupima očito je da sam Bassanese ne pokazuje partnerski interes za otklanjanje bilo kakvih formalno-pravnih zastoja u ostvarenju projekta Terre Istriane već ih produbljuje. Time kontaminira klimu iznad Kravljeg rta i izgurava projekt kroz mala vrata iz strateškog razvoja Grada, podcijenivši njegov značaj za Umag, a vlasnike diskreditira. Sve to u najmanju ruku djeluje kao „kajlanje“ društvu iz Grada. Ali koji su razlozi da se želi napakostiti projektu?! Možda se sukus (pravi razlog?) svega nazire u prikrivenim namjerama gradonačelnika kad direktor Pajić progovara krucijalnu rečenicu: ”U obuhvatu naselja Terra Istrina nalazi se i 25 ha gradske zemlje pa bi to mogao biti dobar zalogaj nekim budućim gradskim “klijentima”, a mi bismo tim novim ulagačima bili smetnja ili najmanju ruku konkurencija…” Stavimo li potonju rečenicu u kontekst s prijedlogom gradonačelnika da se urbanizira rekreacijska zona Sv. Pelegrina u neposrednoj blizini (do 300 app) kroz  ID PPUG Umaga te izjavom Bassanesea gradskim vijećnicima na spomenutoj sjednici gradskog vijeća od 19. kolovoza, dobit ćemo uvid u razinu njegove dominacije i ne suradničke komunikacije s društvom : “Prije nekih 7 do 8 godina donijeli smo plan kojim smo omogućili Terri Istriani turistički razvoj jer su tadašnji vijećnici to tražili (op.a. ne Grad!) na svoj način, a tvrdilo se da je u tom trenutku Grad Umag nešto kočio. Sada smo vidjeli gdje je istina. Od tada se nije ništa pomaklo i praktički su od investitora postali trgovci nekretninama i prodaju nekretninu koja nije njihova i drže pod kontrolom 100 ha, dok je 13 ha njihovo vlasništvo. Poduzeli smo sve mjere koje su u našoj ingerenciji, a pomorsko dobro smo oslobodili, ali tu nismo stali nego smo sve prijavili DORH-u, od Pazina do Zagreba nadležnim ministarstvima, a i dobili potvrdu da nemaju koncesije i tražili da se briše zabilježba koncesije koja je nekad postojala. Imamo sudsku presudu iz 2012. da oni nemaju koncesije pa nemaju pravo niti zatvaranja niti korištenja državnog zemljišta. Mislim da je problem što koriste neokoordiniranost svih institucija i nadaju se tom poslu, ali mi nismo odustali da ih zaustavimo. Idemo dalje naravno, šetnica počinje, izgradnja vrlo brzo kreće, potpisani su svi ugovori i nastavljamo dalje.”(izvornik)
Ima li tu niskih udaraca?

Treba li išta pojasniti nego da se služi i spekulativnim izjavama poput”:… društvo prodaje nekretnine koje nisu njihove (državne)…”, zatim isticanja prijave tvrtke DORH-u kao da se vlasnici služe kriminalnim radnjama, a vrhunac svega je izjava da je gradska šetnica prioritetnija u gradu od profitabilnih investicijskih ulaganja u gospodarski projekt Terru Istrianu pa kreće izgradnja baš u ovo vrijeme kad se Umag nalazi pri dnu ljestvice gospodarskog razvoja u Istri (podaci Fine i DSZ., XII/2018., ali više o tome u nekom od narednih članaka). Naizgled je, reklo bi se, previše Bassaneseovih postupaka iracionalno, te je čak i proekscesno. No boljem poznavatelju lokalnih prilika i niza dosada „pričepljenih“ projekta, dalo bi se iščitati da, možebitno, vodi neki svoj stari, injorantni rat protiv Terre Istriane ili bivše Tvornice cementa u kojoj je davnih dana radio. Jer umjesto da sjedne za stol s direktorima kako bi zauzeli zajedničko stajalište oko spornih točaka i kao pravi čelnik lokalne samouprave se svesrdno založi za ubrzanje provedbe projekta i dotok novog kapitala u JLS, ostavlja dojam kao da ih želi dovesti u slijepu ulicu.

Promenada ili radna mjesta?

Reklo bi se kako gradonačelnik ne prikriva svoj animozitet prema tvrtki, želeći umanjiti u javnosti percepciju o važnosti budućeg projekta i njih kao vlasnika. Čak mu i umaška promenada/šetnica koja bi trebala prolaziti kroz obuhvat Kravljeg rta biva unosnija od budućih 700 radnih mjesta za Umažane koja bi se trebala desiti u turističkom naselju Terri Istriani. I zaključno, zar takvim verbalnim nastupima i promicanjem važnosti šetnice (nota bene po Sv. Pelegrinu se opet motaju neke slovenske tvrtke!) Bassanese dokazuje kako nikad nije radio u realnom sektoru ili proizvodnji već ga vodi šminkerski mentalni sklop u kojem su mu novcima građana Umaga, prioritetniji neprofitabilni i kozmetički zahvati u prostoru od projekta koji bi svojim strateškim odobravanjem pridonijeli direktnom gospodarskom oporavku grada. Vrag bi ga znao, ali odbijanje pregovora s vlasnicima da se u zajedničkom cilju dogovore rješenja i podrže budući investitori na dobrobit budućeg lokalnog razvoja ne opravdava ni pod koju cijenu sve „promjene vizura grada“, kad umaška mladež, obrazovani kadrovi i poduzetnici nemaju gdje zasnovati radni odnos doli u trgovačkim lancima.

Zaštita državnog dobra od 1956. godine

-Mi smo se u početku protivili nasilnom rušenju ograde prema plaži jer se otvarao pristup kopnenom dijelu na kojem uzgajamo 50-ak ovaca i još toliko košuta i jelena lopatara koji nam brste travu i raslinje što je najprirodniji način održavanja čistima naših zelenih površina tj. maslinika. Uklanjanjem ograde životinjama se otvora put prema cesti što predstavlja opasnost kako za vozače tako i za divljač. Ograda je oko terena (rudišta) podignuta prema Rješenju Narodnog odbora Kotora Pula još 1956. godine u skladu sa Zakonom o rudarstvu, prije svega radi zabrane pristupa rudokopu/kamenolomu te zbog miniranja, objašnjava Pajić.
-Nakon uklanjanja dijela ograde Rješenjem Grada Umaga koja se nalazio na pomorskom dobru slobodno se može pristupiti plaži, ali smo podigli novu ogradu uz rubne dijelove kopna koji graniči s pomorskim dobrom, u duljini obuhvata Terre Istriane od 2,2 kilometara, objašnjava Pajić nastavljajući da je njihova obveza štititi javno dobro tj. bivši kamenolom kao i poljoprivredno zemljište sve dok su posjedu.
Na izjave gradonačelnika kako im on neće dopustiti da oni (vlasnici TI) prodaju državne nekretnine, 100 ha zemlje i da je sve prijavio DORH-u, oba sugovornika ne skrivaju iznenađenje, a reklo bi se da su i preneraženi.

Nedostaje samo dobre volje iz Grada Umaga

-Ovo je širenje dezinformacija i nanošenje goleme štete društvu. Kao da takvim izjavama želi skrenuti pozornost na neki naš profit nastao iz svega, zaboravljajući višestruku korist od projekta za sve dioničare društva, njih 351, stanovnike grada i lokalnu zajednicu, prvenstveno za bazen nezaposlenih građana. Kao čelnu osobu grada to bi ga prvenstveno trebalo motivirati za partnerski pristup projektu. Javnost, vijećnici i Grunbaum moraju znati da mi ne prodajemo nekretnine, a najmanje državne, ne glumimo vlasnike onog što nije naše! Pa poduzetnicima iz svijeta biznisa je jasno da mi prodajemo poslovne udjele i ostatak udjela naših dioničara društva te kompleksan projekt nazvan kao takav - Terra Istriana koji je urbanističko - planski ucrtan na tom obuhvatu Kravljeg rta od 110 ha. Od toga je na 15 ha građevinskog zemljišta u vlasništvu društva TI dozvoljena gradnja svih turističkih i uslužnih objekata koje smo spomenuli, a preostali dio nekretnina je u vlasništvu države RH na kojima su predviđeni ranije nabrojani agro-turistički sadržaji u naselju. Ali zašto nas Bassanese uporno pokušava istjerati iz posjeda tih državnih nekretnina, zakidati za koncesije, djeluje odista subverzivno. Jer država nas ne zaustavlja u namjeri pokretanja projekta i jasno je da svaki investitor prije početka ulaganja u projekt mora zakupiti državno zemljište ili pribaviti u koncesiju od države za određene državne čestice u naselju da bi brinuo voljom dobroga gospodara o tom javnom dobru. Dvojbeno je i zašto gradonačelnik izbjegava poslovni razgovor s nama, a u interesu je umaškog gospodarskog razvoja da kao prva osoba lokalne samouprave stane uz nas i sinkronizirano nastupimo prema državi i budućim ulagačima. Ranije smo uspijevali postići uspješne pregovore s prethodnom lokalnom vlasti IDS-a. Od države imamo podršku, ali si ovim podrivanjem Grad zabija autogol, ili slikovitije, daje šamar umaškim stanovnicima i razvoju gospodarstva. Pamtite li ulaganja nekog većeg investitora u zadnjih desetak godina na Umaštini koji je otvorio nekoliko stotina novih radnih mjesta? Osim trgovačkih lanaca što je još otvoreno? Teško da se možete prisjetiti. A mi baš nudimo projekt gospodarskog ulaganja i otvaranje stotine novih radnih mjesta pa vjerujemo da će iz Grada Umaga i gradski vijećnici to konačno shvatiti i pružiti nam ruku, zaključuju optimistički sugovornici Pajić i Draščić.
I mi se osobno nadamo jer u ovoj priči, kao u kakvom kazalištu apsurda, očito nedostaje samo dobre volje kod gradonačelnika da za izgradnju turističkog kompleksa Terra Istriane pruži šansu i akterima iz Umaga.

Nekad vladavina demokracije, a danas pravo lokalnih šerifa!

I završit ćemo ovu „trilogiju“ znakovitim riječima bivšeg direktora TC Marka Martinčića, prvog dipl. ing. rudarstva na Umaštini .
-U doba socijalizma je svaka politička garnitura na vlasti davala punu podršku profitabilnim projektima grada koji su transformirali Umag iz ribarskog sela u jedan od gospodarski najrazvijenijih gradova Hrvatske i turistički privlačnu destinaciju. Svaka stvar ima svoje rođenje i kraj, pa tako i naše kamenje na Kravljem rtu, a gradski oci, kao politički vizionari morali bi pozdraviti nastojanja novih vlasnika u realizaciji turističkog kompleksa Terre Istriane koji će doprinijeti stvaranju nove vrijednosti na Umaštini i šire, zaključuje Martinčić uvijek zanimljiv kao sugovornik. Nažalost, danas političku garnituru jedne lokalne zajednice i vodeće političke stranke najčešće čine pojedinci – lokalni šerifi.

Piše:Sanja Bosnić