Gromača i suhozidi

19.04.2022

Gromača i suhozidi

Gromača i suhozidi

 

Uvod

Gromača je stara slavenska riječ, a danas se rijetko upotrebljava. Suhozid je još rjeđe u jezičnoj upotrebi, tako da se mnogi korisnici hrvatskog jezika veoma rijetko susreću s tim pojmovima. Prema rječniku hrvatskog jezika “Veliki Anić”, riječ gromača znači: “Ograda od neobrađena kamena i bez vezivne tvari, između polja”. Ali u narodu se taj pojam drugačije shvaća i to kao hrpa nekorisnog kamenja. Suhozid je prema rječniku gradnja zidova od kamena bez veziva, gradnja na suho: suhozidina, 2. Ono što je tako sagrađeno. U želji da se ti pojmovi objasne i da se ostavi trag starim nazivima u Istri, a posebno u Ćićariji, odlučio sam dati prilog o tome.

 

Gromača

Prema dijalektu hrvatskog jezika u Istri, posebno u Ćićariji, gromača je obilna hrpa kamenja neprikladna i neupotrebljiva za druge namjene. To nije prirodna tvorevina nego rezultat čovjekove aktivnosti. Naime većina pašnjaka u Istri, a posebno u Ćićariji, pored grmova grabova ili brinja (smreke), obiluju kamenjem svih veličina. To kamenje osiromašuje pašnjake i povećava potrebne površine pašnjaka. Mudrost stočara doskočila je tome već u davnoj prošlosti, u želji da poveća površinu pašnjaka.

 Domaćini, uglavnom muškarci počinju pokupljati kamenje na pašnjacima i odlagati na hrpe. To je u pravilu sitno kamenje koje se za druge namjene (zidanje) ne može koristiti, a odlagalo se na kamenite podloge tako da se ne zauzima pašnjačka površina. Kamenje je odlagano u hrpe okruglog oblika, promjera na tlu oko 1,5 metara i visine od oko 1,5 metara i to je gromača. Takvih je gromača bilo više, ovisno o tlu, ali i o aktivnosti vlasnika površina. Izrada gromača nije bilo pravilo gospodarenja već volja i radinost svakog vlasnika, tako da ima pašnjaka sa velikim brojem gromača ali i onih bez njih. Postupak gradnje gromače je jednostavan. Vlasnik kamenitog pašnjaka ili radnik koga on odredi (unajmi) ručno ili pomoću krampa uzima kamenje s tla i prenosi ili prevozi na mjesto koje je određeno za gradnju gromače.

Kršni pašnjaci na Ćićariji, bili su obilato pokriveni gromačama zbog razvijenog stočarstva i revnosti stanovništva koje se time godinama (stoljećima) bavilo.

 Iseljavanjem stanovništva iz sela u grad, uvjetovano industrijalizacijom, osjetno je smanjen broj grla krupne i sitne stoke, a time su velike površine pašnjaka postale suvišne i godinama se ne koriste. Danas se slika izmijenila, umjesto pašnjaka prostori su obrasli grmljem, kupinom ili stablima, tako da se gromače gotovo i ne vide. Dakle, može se reći da su gromače nastale razvojem stočarstva, a njihova namjena je nestala padom broja i promjenom načina hranjenja stoke.

Suhozid

Pojam suhozid se u narodu u Istri pa i u Ćićariji, vrlo rijetko koristi, već je to zid. Prema rječniku hrvatskog jezika suhozid znači gradnja zidova od kamenja bez veziva, gradnja na suho. Za razliku od gromače koja je kao objekt nekorisna, suhozid je gotovo uvijek u korisnoj funkciji. Osnovna namjena suhozida je zaštita obradivih površina zemlje radi dobivanja poljoprivrednih proizvoda (krumpir, grah, kupus, žito i ostalo). Naima na kraškim pašnjacima, negdje više, negdje manje, ima udolina (dolac) za obradu. Ljudi su u davnini uvidjeli tu prirodnu datost i počeli ograđivati zidom upotrebom kamena iz okoline. Tako je dobivena dvostruka korist tj. čišćenje pašnjaka od kamena i zaštita obradivog dijela zemlje. Zid je u pravili rađen u obliku kruga, jer je dolac gotovo uvijek bio okrugao. Za zidanje zida korišten je kamen svih veličina tako da se moglo postaviti dva kamena usporedo a na njih veći kamen koji ih je povezivao. Dužina ogradnog zida ovisila je o veličini obradive površine, dok se visina i širina određivala po volji izvođača, a u pravilu je visina bila od 1 do 1,5 metra, dok je debljina (širina) bila oko 40 centimetara. Prsten zida nije potpuno zatvoren, već je ostavljan otvor od oko 3 metra radi prilaza zaprežnim kolima za dovoz stajskog gnoja i odvoz proizvoda. Taj je otvor imao drvenu ogradu radi sprječavanja ulaza divljači i stoke na obradivu površinu. Na mnogim prostorima u Istri i Ćićariji takvi se zidovi nalaze i danas, ali samo kao ostaci prošlosti jer namjena je nestala, a zidove je obraslo grmlje i raslinje.

Druga značajna namjena suhozida bila je podizanje zidova na padinama istarskih brežuljaka radi stvaranja stepenastih površina na kojima se uzgajalo povrće. Kamenje je dovoženo iz najbliže okolice, uzidano na suho i rasteglo zemlju na površinu obliku stepenica. Taj je način primijenjen na padinama Buzeta, Motovuna, Labina, Buja i drugih uzvisina.

Suhozid se koristio i kao međa između vlasnika susjeda. Ima slučajeva da su pojedini vlasnici pašnjaka zidali suhozid dugačak i nekoliko stotina metara, visok  oko 1,3 metra. Jedan takav zid sagrađen je na pašnjaku sela Podgaće na Krasu u vlasništvu obitelji pod nadimkom Karlovi. Time je vlasnik Stari Karlo, postigao da njegova goveda slobodno pasu unutar ozidanog pašnjaka, bez pastira, a goveda susjednog vlasnika nisu mogla preći na njegov pašnjak.

Suhozid je gotovo masovno upotrebljavan za stvaranje seoskih vrtova. Kamenje za izradu tih zidova  dovoženo je od najbližeg nalazišta i slagano u zid visine od 1,2 do 1,5 metara, debljine oko 40 centimetara. Takvih suhozidova ima gotovo u svim selima Istre, a napose na području Ćićarije i u tim se vrtovima uzgaja povrće.

 Zaključak

  1. Izrada gromače je korisna ljudska aktivnost jer micanjem manjeg i lakšeg kamenja  se poboljšava povećava kakvoća pašnjak a za stoku.
  2. Na krševitim pašnjacima Ćićarije gromače su pravljene gotovo na prostorima svih pašnjaka što je doprinijelo kvaliteti površine.
  3. Smanjenjem broja seoskog stanovništva smanjen je i broj stoke, pa se pašnjaci godinama ne koriste te se gromače gotovo i ne primijete jer su obrasle raslinjem.
  4. Suhozid je nastao kao korisna ljudska aktivnost za korištenje obradivih površina na krševitim i brežuljkastim površinama.
  5. Vrtovi u istarskim selima nastali su zahvaljujući suhozidovima koje je napravila ljudska ruka.
  6. Gromače u pravilu više nemaju korisnu namjenu, pa se to kamenje može po potrebi koristit. Obrnuto, suhozid koji zaštićuje obradivi dio zemlje treba održavati

 Mr.sc. Josip Žmak (1927-2013)

 

Tekst je objavljen u Zborniku Bujština i ovo je posveta čovjeku koji je svojim  radom kao i pisanim tragovima obilježio naš kraj.

Kao i mnogi moji sugrađani nepravedno  zaboravljeni!