HVALOSPJEVI TALIJANSKIM NEOIREDENTISTIMA I NEOFAŠISTIMA - drugi dio

27.07.2022

HVALOSPJEVI TALIJANSKIM NEOIREDENTISTIMA I NEOFAŠISTIMA - drugi dio

HVALOSPJEVI TALIJANSKIM NEOIREDENTISTIMA I NEOFAŠISTIMA - drugi dio

 

Chateubriando, distopia i indeferente – politikantsko “filozofiranje” novinara u mirovini

Evo jednog nelagodnog primjera Milana Rakovca: u prilogu IMPULS istarski magazin u Glasu Istre (15. siječnja 2022.) u kome opet pametuje o nekolicini stereotipima, pa navodi riječi: Chateubriando: “Poslije ovih plaža dolazi barbarija”. Na to je izgrađen ščavunski sindrom Trsta. Protiv toga je s naše strane lansiran stereotip “Talijani fašisti”. Naši pak domaći “Talijanski fašisti” i “rimasti” (oni koji su ostali) i “esuli”, uz toleranciju hrvatskih vlasti (državnih i lokalnih): Istra, Rijeka, Zadar, Lastovo), sve volje surađuju.” To su, eto, Rakovčevi stereotipi koji ne puštaju toplu vodu. Siguran sam da mnogi čitatelji rigaju na njegovo politikanstvo “filozofiranje”. Neki su pitali što mu spomenuti list objavljuje te napise i kako to da NITKO NE REAGIRA NA NJEGOVE PISANIJE (pod. A. Č.)? Odgovorih da sam nekoliko puta poslao Glasu Istre pismeno reagiranje (ne samo na njegove tekstove), ali nisu mi objavili odgovore odnosno ispravke. Kad sam se obratio tajnici da razgovaram s glavnim urednikom Frankom, zamolila me je da dam broj kućnog telefona i mobitela te da će me gospodin glavni urednik nazvati, ali to nisam doživio! Čini se da sada postoje u novinarstvu neke nove, rekao bih čudnovate uzance, jer to nije tako samo u Glasu Istre. Inače, kad sam bio profesionalni novinar, kolega Frank igrao se loptom ili nekom igračkom…

Faraguna i Carpinteri “naši ljudi domaći” i “istaknuti Istrani” – velika laž!

Međutim, mene više zanima što se krije iza Rakovčeva podnaslova “Distopija”… (čitatelji da bi razumjeli što znači ta riječ moraju pročitati više rječnika – op. A. Č.).  Ali ni to nije najbitnije, važnije je što je on objavio ispod te riječi. Stoga želim ga opet citirati: “Indeferente”, bi rekli Carpinteri & Faraguna, naši ljudi domaći (sic), Muškerčuoze štourije”, i napisali čuda libri, UN PAESE ORDINARIO (UREDNA DRŽAVA)/pod. – A.Č./. I, pobogu, koliko je stotina čitatelja uopće čulo tko su Carpinteri i Faraguna i da su naši ljudi (sic)?? To su Rakovčevi ljudi i njegovih istomišljenika, poniznih Hrvata i Slovenaca te talijanaša!!! Oni koji su pročitali Rakovčevu kolumnu i ovaj kritički osvrt sigurno će se “krstiti”, ali takav je život. Dvojica su prilog La Cittadella uređivali čak od 1954. godine do smrti – najprije je 2001. u rodnom gradu umro Faraguna 2001., a Carpinteri 2001. također u rodnom Trstu. Portal Istra.net/Istria.net preuzeo je članak o Faraguni i Carpinteriju iz Il Piccola, a urednik istarskog portala je iznad članka na zapaženom mjestu stavio rubriku s nadnaslovom „Istaknuti Istrani“ što je u prijevodu na talijanskom jeziku Evimenti Istriani. Tako su čitatelji prevareni jer su u navedenom pulskom listu pročitali povijesne krivotvorine Milana Rakovca i meni nepoznatog urednika portala. Jer, gospodo u Glasu Istre i istra.net/istria.net, Mariano Faraguna i Lino Carpinteri NISU ISTRANI, NAŠI LJUDI JER SU OBOJICA ROĐENI 1924. GODINE U TRSTU!! (pod – A. Č.). Nije to jedina laž Milana Rakovca, rođenog 1940. u selu Rahovci ili Rakovci kraj Poreča…! On tvrdi da je po zanimanju književnik, a to je netočan podatak, jer je novinar i kao novinar je otišao u mirovinu.

Što je Mirko Drek radio u Generalnom konzulatu u Trstu?

Po svemu sudeći Rakovac sa svojih nepunih 82 godina još se nije promijenio, već izvaljuje sve što mu dođe u glavu, mlatara praznu slamu. On nije ništa naučio od svog prijatelja i suradnika prof. dr. sc. Miroslava Bertoše, povjesničara, pisca i enciklopedista koji je prije više od dvadeset i četiri godina upao u nemili incident, dok je obnašao funkciju generalnog konzula u Generalnom konzulatu Republike Hrvatske u Trstu. Naime, taj novopečeni generalni konzul glede Mariana Faraguna i Lina Carpinterija je pao na ispitu! On je u četvrtak, 16. travnja 1998. godine pozvao u goste dvojicu neoiredentističkih novinara i pisaca da govore o svojim djelima. Tog dana slučajno sam bio u šopingu u Trstu i u listu Il Piccolo pročitao informaciju taj dvojac s kormilarom Bertošom (to su moje riječi) gostuju na trećem katu velebne zgrade u kojoj su prostorije konzulata gdje su održane kulturne manifestacije. Kupovina te zgrade je posebna priča o hrvatskoj vlasti koja je nepotrebno potrošila velike novce za tako veliku zgradu, a mogla se kupiti znatno manja. Ali kada je HDZ-ova vlast vodila računa o nepotrebnom trošenju novca siromašnih poreznih obveznika?! I tako su došli na red Faraguna i Carpinteri. Čim sam saznao da njihovo ugošćavanje čudio sam se da jedan povjesničar kao što je Bertoša ne zna tko su Faraguna i Carpinteri… Vraga, znao je on jako dobro tko su oni, koji su više od pedeset godina ismijavali tršćanske Slovence i Hrvate te narode u Sloveniji i Hrvatskoj. Odmah sam nazvao glavnog i odgovornog urednika Večernjeg lista Branka Tuđena (u tom listu bio sam zaposlen) koji je rekao da obavezno moram poslati kritički članak o cjelovitom skandalu. Tako je idućeg dana na naslovnici Večernjaka najavljen kritički osvrt s nadnaslovom “Skandal” i naslovom “ŠTO JE MIRKO DREK RADIO U HRVATSKOM KONZULATU” (pod. A. Č.)  koji je objavljen na četvrtini stranice. Naravno, komunist Mirko Drek bio je godinama glavni lik Fraragune i Carpinterija i to je u vrijeme bivše Jugoslavije bila velika uvreda za sve Slavene, pogotovu Hrvate i Slovence. To je, prije svega, bilo neugodno za Veleposlanstvo Republike Hrvatske u Rimu, Ministarstvo vanjskih poslova u Zagrebu i dakako u Saboru, Vladi i na Pantovčaku. Generalni konzul u Trst Miroslav Bertoša osramotio je cijelu Hrvatsku i iste godine odlukom hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana razriješen je dužnosti i time je njegova diplomatska karijera zauvijek završena! Vratio se u Puli i predavao na Filozofskom fakultetu… Sve je to veoma dobro znao Milan Rakovac, ali tko je vidio da se kritizira prijatelja diplomata, čime je pokazao kakav je on novinar!

Armando Černjul

Preuzeto s Portala Saveza antifašističkih boraca i antifašista Hrvatske SABA.hr,

objavljeno uz suglasnost autora