HVALOSPJEVI TALIJANSKIM NEOIREDENTISTIMA I NEOFAŠISTIMA - Prvi dio

26.07.2022

HVALOSPJEVI TALIJANSKIM NEOIREDENTISTIMA I NEOFAŠISTIMA - Prvi dio

HVALOSPJEVI TALIJANSKIM NEOIREDENTISTIMA I NEOFAŠISTIMA - Prvi dio

 

radi dužine teksta objavljujemo ga u tri nastvaka

 

ZAŠTO MILAN RAKOVAC, NOVINAR, KNJIŽEVNIK I PREVODITELJ IZ ZAGREBA, DOBITNIK BROJNIH PRIZNANJA I NAGRADA, GODINAMA OBJAVLJUJE LAŽI I POVIJESNE FALSIFIKATE, TE NITKO GA NE KRITIZIRA U MEDIJIMA…?

 

Najprije je bio mornarički oficir JNA, zatim novinar beogradskog vojne revije Front, glavni i odgovorni urednik pulskog dnevnog lista Glas Istre, potpredsjednik Izvršnog vijeća općine Pula, obavljao druge dužnosti u Rijeci i na kraju bez ikakvog radnog iskustva na televiziji dobio stalni posao novinara i urednika HTV u Zagrebu. Mnogi su znali da Milan Rakovac ne bi tako brzo napredovao da nije bio sin Joakima Rakovca, antifašista i jednog od organizatora borbe protiv talijanskog fašizma i njemačkog nacizma u Istri i narodnog heroja Jugoslavije. U svojstvu novinara više je puta pulskom Glasu Istre objavljivao članke o talijanskim žrtvama fojbi (kraškim jamama) i svaki put je nanizao nove brojke, a u zagrebačkom dnevnom listu Vjesnika (nažalost je ugašen) objavio je članak o fojbi u Bazovici kraj Trsta i uveličao brojke žrtava, čak preuveličao broj žrtava u odnosu na tršćanske novinare i povjesničare. Naravno, pisao je da su to žrtve Titovih partizana. Ali za to njegovo piskaranje nitko nije smogao snage da mu odgovori, odnosno da objavi kritički osvrt i ispravi podatke.

Da je pročitao knjigu “Operazione foibe a Trieste” ne bi preuveličao brojke žrtava fojbi

Trebao je pročitati knjigu, ali to zasigurno nije učinio, “Operazione foibe a Trieste” (Operacija jama u Trstu)/Edizioni Kapa Vu, Udine, 1997./, istraživačke novinarke, spisateljice i glavne urednice časopisa La nuova Alabarda Claudije Cernigoi, koju je za tu temu profesorica za Milana Rakovca koji se, uz ostalo, bavi svaštarenjem. U Trstu sam te godine intervjuirao Claudiju Cernigoj za zagrebački tjednik Hrvatski obzor. Ona je tada i kasnijih godina dokumentiranim podacima objavila knjige i članke o žrtvama fojbi u Bazovici i Monrupinu kraj Trsta. Dokumentirala je da u Bazovičku fojbu nisu bačeni samo Talijani, već i druga vojna lica i civili drugih državljanstava. Otada do današnjih dana govori i piše o fojbama. Utvrdila je da su fojbe političko sredstvo i kako je u Trstu za vrijeme 40 dana (toliko je jugoslavenska vojska, nakon što je oslobodila Trst, ostala u gradu, no neofašisti, povjesničari i novinari pišu da ga je okupirala – op. A. Č.) koliko je nestalo ljudi. Dakle, u tih četrdeset dana, piše autorica, “nestalo je 517 ljudi, podijeljenih u ove kategorije: Guardia di Finanza (financijska straža – op. A.Č.):112; Vojska različitih formacija:151; Policija (uključujući pripadnike SS-a):149; civili (uključujući suradnike i špijune raznih vrsta):105. S tim brojkama stoga ne možemo govoriti o genocidu, niti o etničkom čišćenju, niti o političkom nasilju usmjerenom u istarskim jamama na osvajanje vlasti. Konačno, ova knjiga opisuje propagandni manevar koji je doveo do stvaranja “mitologije fojbi”: od nacističkih kleveta o istarskim jamama koje su se pojavile krajem ’43 (to nije točan podatak jer su žrtve bile nakon 8. rujna 1943., nakon kapitulacije fašističke Italije – op. A.Č.) preko dokumenata koje su stvorile tajne službe X Mas i širili tijekom rata, do mistificirajućih tekstova Bartolija, Papa, Pirine (prvi je Gianni, drugi Luigi i treći Marco – posljednja dvojica objavili su knjige s masu povijesnih falsifikata! – op. A.Č.), pa sve do nedavne istrage o istarskim fojbama koju je vodio P.M. Pittito”.                                                                                                

Suđenje Riječaninu Oskaru Piškuliću – Žutom, bivšem oficiru OZNA-e u Rimu u odsutnosti za ubojstvo talijanskih autonomaša

Riječ je o istražnom sucu Giuseppeu Pittitu, koji je, uz odvjetnika i bivšeg suca Sinagre, vodio istragu protiv nekoliko pripadnika NOP-a, uglavnom oficira jugoslavenske vojske, osumnjičenih za smrt talijanskih fašističkih vojnika i civila iz Istre. Međutim, više tih partizanskih oficira je umrlo, a u Rimu je održano suđenje samo Oskaru Piškuliću – Žutom iz Rijeke, bivšem oficiru OZNA-e u odsutnosti jer Republika Hrvatska ga nije htjela izručiti Italiji. Na sudu protiv Piškulića pojavili su se kao svjedoci neki bivši vojnici i oficiri Mussolinijeve fašističke, npr. Luigi Papo, što je apsurd! Sud je oslobodio optuženog Piškulića, jer je njegov branitelj, talijanski odvjetnik, dokazao da talijanski sud nije nadležan da sudi hrvatskim državljanima. Neoiredentisti i neofašisti te rodbina ubijenih riječkih autonomaša prosvjedovali su ispred sudske palače u Rimu. No, nisu nikad prosvjedovali što nijednom talijanskom ratnom zločincu nije suđeno u Italiji! Štoviše talijansko je pravosuđe dokumente o zločincima što ih dobilo iz UN-a u New Yorku, sakrilo u sef ili ispod tepiha! Stoga je Cernigoi više godina na udaru ultradesničarskih i neofašističkih političara, povjesničara i novinara, ali ona se nije zaustavila u dokazivanju da spomenuti autori, a jedan je bio i hrvatski, Milan Rakovac, na njihove optužbe o tomu da su žrtve ubijene i bačene u fojbe od strane jugoslovenskih pripadnika NOP-a.

Rakovac “izbezumljen” hvali tršćanske neoiredentiste Faragunu i Carpinterija

Međutim, da ne duljim o žrtvama jama, ne tako davno, Rakovac je u stalnoj kolumni “galactica histria” (stalno rabi strane riječi jer misli da je time jako pametan – op. A. Č.) u pulskom Glasu Istre u kome je nahvalio tršćanske neoiredentiste Mariana Faraguna i Lina Carpinterija, poznate novinare, humoriste i satiričare te pisce koji su više od pola stoljeća ismijavali i vrijeđali Slovence i Hrvate u Trstu, a pogotovu Hrvate i Slovenije u bivšoj Jugoslaviji. Nastavili su nakon osamostaljenja dvije republike, opet Hrvate i Slovence. Nevjerojatno je da se od hrvatskih i slovenskih novinara, koji su veoma rijetko napali dvojicu neoiredentista, a Rakovac ih je često samo hvalio, ne nađe nitko da mu očita bukvicu. Stoga se ne može očekivati od Glasa Istre u kojoj nitko nema pojma tko i što su taj klevetnički duo iz ultradesničarskog i neofašističkog Trsta! To važi i za sadašnje glavnog urednika Roberta Franka i zamjenika glavnog urednika Bojana Žižovića koji pročitaju novopečene kolumne, ali to je za njih vrlo dobar ili odličan tekst, a ne znaju što se iza njega krije! Oni, kao i urednici ostalih medija, nažalost vjeruju Milanu Rakovcu jer ne znaju o čemu se radi…! Moram istaknuti da Rakovac “izbezumljen” hvali neoiredentističke pisce koji su od 1954. godine uređivali humorističko-satirički prilog La Cittadella koji je svakog ponedjeljka izlazio u listu Il Piccolo, koji je u više od sto godina izlaženja bio iredentistički, fašistički, a svršetkom Drugog svjetskog rata uglavnom desničarski. On, Rakovac, sebi uzima pravo da je njegovo viđenje ne samo Faragune i Carpinterija, nego svega za što se uhvati smatra da je njegov stav pozitivan i pravedan. Ali nije tako, jer objavljuje laži i povijesne krivotvorine, prema mom sudu, govori da je veliki falsifikator. Njegovi su neki tekstovi nabijeni simptomatičnim tenzijama. Ako su mu neki gradovi, primjerice Pula i Poreč dali nagrade, dobitnik je i nagrade “Fulvio Tomizza” i drugih, to još uvijek ne znači da je  u pravu, iako su mu, prema ocjeni kritičara, neka djela kvalitetna.

Armando Černjul

 Preuzeto s Portala Saveza antifašističkih boraca i antifašista Hrvatske SABA.hr,

objavljeno uz suglasnost autora