Identitet jučer danas - drugi dio Umaškog identiteta

30.06.2021

Identitet jučer danas - drugi dio Umaškog identiteta

Identitet jučer danas - drugi dio Umaškog identiteta


Identitet se ne pojavljuje odjednom i njegov razvoj ima svoju povijest, svoje razvojne faze. O umaškom identitetu kroz povijest teško je reći nešto više. Što zbog svoje povijesne beznačajnosti, što zbog malobrojnog stanovništva koje bi dali određeni pečat identitetu. Svakako treba uzeti i u obzir što Umag kroz svoj povijesni razvoj nikada nije dostigao tipičnu mediteransku gradnju, jednom riječju mediteranski štih. Danas to vidimo samo na nekoliko venecijanskih kuća u starom gradu koje su „bauštel“ gradnjom u cijelosti devastirane, na nekoliko austrougarskih građevina u secesijskom stilu, koje su nazovi dogradnjom i preinakom ruglo arhitektonske gradnje (zgrada današnjeg gradske uprave, vila Manzzuto). I ono malo povijesnog identiteta danas Umag ne posjeduje. Nakon Drugog svjetskog rata, početkom pedesetih započinje socijalistička „mastadont“ gradnja (zgrada današnjeg POU Ante Babić, zgrada u Trgovačkoj, Dom zdravlja ogromne socijalističke zgrade bez duše). I ono malo sakralnog identiteta se ruši na uštrb mastadont gradnje. I početkom sedamdesetih prošlog stoljeća, kada se započinje nekako misliti o identitetima gradova i u Umagu o tome se razmišlja. Moramo znati da u Umagu već godinama djeluje arhitektonski- projektni biro (prvi u Istri ) kada se započinje ozbiljno misliti i o gradnji novih objekata u istarskom stilu. Projektanti Kulundžić-Zlatar osmišljavaju novi imidž Umaga kroz istarski tip kuća, jednokatnica koji će dati buduće identitet grada (Početak tih sedamdesetih Umag se naglo širi, osobito razvojem turizma, što zahtjeva i smišljenom politikom stanovanja). Nažalost, kao što je i to danas prisutno politika sve to uništava. Kuće od jednokatnica postaju dvokatnice, trokatnice u svim stilovima gradnje. U stari grad ukalupljuje se staklo i nove forme gradnje što izaziva totalni nered u gradnji. Grad svojim identitetom postaje niti selo miti grad jednom riječju palanka i kasaba, što u potpunosti devastira grad koji je okrenut ka moru. Nikada kroz povijest Umag se nije zapitao: „A tko sam JA“
Netko će reći Umag i danas nema svoje autohtonog stanovništva, što je svakako istina. Umag su napustili i Austrijanci, Talijani i na njihova mjesta dolazili prvo stanovnici iz okolnih mjesta, iz bliže okolice, kao i daljnje iz područja Ćićarije. Dolazili su trbuhom za kruhom iz dalmatinskog zaleđa, Slavonije kasnije iz Srbije a devedesetih iz Bosne. Umag je postojao i širio se, a politika nije bila svijena širenja osim sitnih vlastitih interesa, uobičajenih ideoloških parola, koje se moglo pronaći u svakom gradu. Novi ljudi i novi grad trebali su dati novu sliku o sebi. Ali za to nisu bili sposobni!
Listajući gradske arhive nigdje nisam naišao na podatak da se ikada raspravljalo o identitetu grada, kao gradske urbane cjeline. Nijedan Urbanistički plan, stručna rasprava niti tome slično u sebi nije sadržavao mediteranski štih, prepoznatljivost koji bi dali identitet ovom gradu.
U slijedećem nastavku. Identitet sutra
Tekst: Zlatan Varelija