Ima li posla za USKOK na lokalnoj razini ? (prvi dio)

25.02.2022

Ima li posla za USKOK na lokalnoj razini ? (prvi dio)

Ima li posla za USKOK na lokalnoj razini ? (prvi dio)

 

Ovih dana mediji, na sve strane, objavljuju vijesti o istragama i optužnicama protiv državnih dužnosnika za nezakonitu dodjelu državnih bespovratnih sredstava odabranim tvrtkama. Kada se slušaju izjave Predsjednika Vlade Andreja Plenkovića ili Predsjednika Sabora Gordana Jandrokovića, zaista moćno djeluje USKOK, koji je nalogom za uhićenje ministra Horvata, stavio vladajuću koaliciju u nezavidan položaj da se čak spominje mogućnost novih parlamentarnih izbora.

Ovo nije prvi put da se USKOK bavi nezakonitostima koje visoki dužnosnici čine na državnoj razini. Ispada, da su problemi samo tamo „gore“ dok je „dolje“, na lokalnoj razini, valjda, sve u redu. Ne sjećam se, kada je posljednji put, osim Željka Sabe, bivšeg gradonačelnika Vukovara, neki „lokalac“ bio u zatvoru.

 

Što piše na stranicama DORH-a ?

 

Državno odvjetništvo samostalno je i neovisno pravosudno tijelo ovlašteno i dužno postupati protiv počinitelja kaznenih djela i drugih kažnjivih djela, poduzimati pravne radnje radi zaštite imovine Republike Hrvatske te podnositi pravna sredstva za zaštitu Ustava Republike Hrvatske i zakona, itd..piše na stranicama DORH-a.

Kaznena prijava je obavijest državnom odvjetniku o postojanju osnovane sumnje da je određena osoba počinila u zakonu propisano kazneno djelo.

Prijavu može podnijeti svaka osoba jer je u interesu države otkriti počinitelje kaznenih djela za koja se progon poduzima po službenoj dužnosti. Prema tome, svaka pravna i fizička osoba koja ima ozbiljna i određena saznanja o kaznenom djelu i počinitelju može o tome izvijestiti policiju, odnosno podnijeti na zapisnik prijavu u državnom odvjetništvu ili policiji.

Imajući u vidu učinke kaznene prijave i moguće štetne posljedice za osobu koja je prijavljena kod podnošenja prijave na zapisnik, prijavitelj mora biti upozoren na posljedice lažnog prijavljivanja.

 

Lažno prijavljivanje kaznenog djela

 

 U članku 304. Kaznenog zakona  opisano je kazneno djelo - Lažnog prijavljivanja kaznenog djela. Navedeno kazneno djelo čini ona osoba koja prijavi bilo pisano, komunikacijskim sredstvom ili usmeno neku osobu da je počinila kazneno djelo za koje se progoni po službenoj dužnosti iako zna da to nije istina. Isto djelo čini i onaj tko prijavi da je počinjeno kazneno djelo (dakle ne i određenu osobu da ga je počinila), iako zna da to nije istina, a radi se o kaznenom djelu za koje pokretanje kaznenog postupka nije prepušteno privatnoj tužbi ili povodom prijedloga, ili tko sebe prijavi kao počinitelja takvog djela a to nije istina.

 

Treba li to nekome ?

 

Postavlja se slijedeće pitanje: treba li građaninu pojedincu upuštati se u neizvjesnost ukazivanja na nečije počinjeno kazneno djelo i možda, odgovarati za kaznenu prijavu koju je podnio ?

Kako shvatiti odredbu članka 304. Kaznenog zakona koji regulira lažno prijavljivanje kaznenog djela ? Obzirom da prosječni građanin nije pravne struke, otkud njemu neophodno pravno znanje da može ocijeniti što je a što nije kazneno djelo ?

Bezbroj puta svjedočili smo primjerima gdje je Uskok podnio kaznenu prijavu protiv nekoga a zatim bi istu sudovi odbacili. Ako sudovi odbacuju kaznene prijave tužiteljima, postoji realna mogućnost da se odbaci i kaznena prijava  građanina za koju on nije imao mogućnosti pronaći onoliko dokaza koliko ih može prikupiti DORH.

Nakon toga, nije dalek put do primjene odredbe članka 304.Kaznenog zakona za lažno prijavljivanje.

 

 

Što nam praksa pokazuje ?

 

DORH nam na svojim stranicama objašnjava da je državi u interesu otkriti počinitelje kaznenih djela ? Možda je državi u interesu ali trebalo bi vidjeti da li tužitelji daju sve od sebe da bi otkrili kazneno djelo i procesuirali ga prema slovu zakona.

Nije nepoznato, često puta, postoji sprega između predstavnika institucija države i nositelja izvršne vlasti u jedinicama lokalne samouprave. To se događa najčešće s gradonačelnicima razvijenih primorskih gradova koji imaju „dobar“ proračun. Što je nositelj izvršne vlasti skloniji manipuliranju sa prostornim planovima u interesu bjelosvjetskih investitora i namještanju poslova izabranim tvrtkama, to je veća njegova potreba da se poveže sa ministrima i državnim tajnicima u raznim ministarstvima, ali i s dužnosnicima organa gonjenja. Da bi sve išlo „kao po loju“, nositeljima izvršne vlasti u JLS ključno je, održavati odlične međuljudske odnose sa predstavnicima institucija države, ne pitajući za cijenu.

A kada imaš „dobar“ proračun, te odnose je puno lakše održavati.

 

Što se može učiniti nakon odbačene kaznene prijave ?

 

U Zakonu o kaznenom postupku, članak 55.stavak 2. stoji odredba da oštećenik (podnositelj kaznene prijave) može, ukoliko smatra da rješenje o odbacivanju kaznene prijave nije pravilno i na zakonu zasnovano, preuzeti progon protiv osumnjičenika. Zakon daje mogućnost da se sucu istrage odgovarajućeg Županijskog suda predloži provođenje istrage u smislu članka 225. stavak 1 ZKP.

Naravno, nakon toga slijedi postupak razmatranja osnovanosti zahtjeva oštećenika od strane suca istrage koji može reći DA ali i NE.

Nekako se stječe dojam da Država sa zakonima koje donosi, pitanje organiziranog kriminala i korupcije (o tome je ovdje riječ) tretira više formalno, da se kaže, imamo zakonske odredbe koje reguliraju pitanje „najvećeg zla“, korupcije i organiziranog kriminala.

Previše odgovornosti i rizika zbog ukazivanja na korupciju i organizirani kriminal „padaju na pleća“ svake odgovorne i poštene osobe koja želi dati svoj doprinos borbi protiv ovog zla.

Da nije tako, bilo bi dosta čelnika u jedinicama lokalne samouprave kojima bi se sudilo zbog članka 291. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona (zloupotreba službenog položaja i ovlasti) te članka 292. (nezakonito pogodovanje), članka 293. (primanje mita), članka 295. (trgovanje utjecajem) itd.

 

 

Pripremio: Veljko Ivančić

 

Nastavlja se............