In memoriam prijatelju Marijanu Rogiću

21.08.2021

In memoriam prijatelju Marijanu Rogiću

 Pronađi svoju sretnu zvijezdu Marijane
Ne mogu još vjerovati da je umro Lik. Neponovljivi Marijan Rogić. I ne mogu još suzu pustiti jer to mi naprosto zvuči nemoguće. Genijalac, zaraznoga smijeha koji mi odzvanja u sjećanjima. Jednostavno, Marijan je bio osoba koju možeš voljeti samo takvu. A bio je zaista frajer. Šarmer. Obljubljen kod žena, omiljen kod prijatelja. Sve mu je čovjek opraštao kad bi pognute glave bacio zeleni pogled i nasmijao se. Prvo stidljivo, pa cinično, a onda dječje nezaustavljivo.
Bio je velik i izdržljiv sportaš te nepopravljivi zafrkant. Odnosno zajebant. S druge strane iznimni intelektualac, sveznadar, erudit, sudac na Županijskom sudu u Puli. Vrlo stručan, savjestan i iznad svega častan te pravedan. Često puta bi dijelio pravne savjete na ulici i u kafićima, čisto prijateljski.
Gdje god bi se pojavio postalo bi zabavno i preraslo bi u nezaboravni susret. Prštalo je sve od smijeha jer je u sebi nosio nepotrošivu dozu humora. Vrlo originalnog. Bizarnog, na rubu crne komedije ili narodnjačkog humora. I sam se grohotom smijao pri provali neke svoje fore. Obožavao je Charlesa Bukovskog. Obožavao je kumpaniju. Obožavao je fešte. Obožavao je svoje prijatelje Konje, a ženama, ukoliko nisu bile Udavi, obraćao se u manirama pravog džentlmena. Ali najviše od svega i svih obožavao je sina Ivana, svoj najveći trijumf u životu.
Bio je iskreni domoljub, hrvatski dragovoljac i sudionik u operaciji “Oluja”. Na njega poslijeratno nisu utjecale goleme društvene promjene, nije ga zapljusnuo val materijalnih interesa, grandioznosti, megalomanije, snobizma. Nije ga impresionirao polusvijet koji se danas prometnuo u neku umjetno stvorenu visoku društvenu klasu, duhovno i intelektualno vrlo siromašnu. Marijan je ostao isti. Sebi dosljedan i zvrkast. Običan čovjek ulice i kafane, boem i pjesnik u duši, lirskih opisa, ali i rječnika ulice kada bi se zaustavljao sa drugačijima podijeliti poneku riječ.
Nije jednostavno ostati nepromijenjen u okolnostima kad se sve oko nas mijenja i prolazi... Nezaustavljivo teče. Marijan kao da se krišom opirao tome. Kao da u njemu jedan dječak, Lik iz mladih dana nije nikako htio odrasti, prihvatiti novu stvarnost i ovakav okrutan svijet odraslih. Vrag bi ga znao zašto?! Možda je tomu bio kriv njegov astrološki znak. Nesretna kombinacija Vage i podznaka Škorpiona koji u toj kombinaciji djeluje destruktivno ili mu je možda s prolaznošću vremena postalo jasnije da nije postao sudionikom vlastitoga sna u ovom životu. Čovjek snuje, ali Bog određuje i na kraju mu je podario da sniva u vječnosti. Mirno i spokojno.
Nama si Marijane zadao kobni udarac. Nepovratno odnio dijelove života koje smo dijelili skupa i kojima se više nećemo naglas smijati pri novim susretima. Ostavio si svoj mali gradić Umag slomljene duše, a prijatelje presušenih izvora za nove zafrkancije i zbijanje smiješnih anegdota. I dok putuješ na neku sretniju zvijezdu u nama će živjeti legenda o tebi.

Posljednji pozdrav, 
Beba Bosnić, uredništvo Tiramole i udruga građana „Naši Ljudi/Gente nostra“