Ispravak i isprika čitateljima zbog lokalnih cesta u nadležnosti ŽUC-a

09.09.2020

Ispravak i isprika čitateljima zbog lokalnih cesta u nadležnosti ŽUC-a

Za sanaciju lokalnih cesta nema dogovora, a za kružne tokove se rasipa novac!

Pomalo zbunjujuću i konfliktnu komunikaciju na relaciji uredništva i čitatelja, izazvao je članak našeg suradnika/novinara Maurizija Rote "Guarda...guarda..ma il segnaletto c'e' o no?" 2.rujna 2020., te također članak zamjenika urednice i novinara Zlatana Varelije "Derutne
lokalne ceste" koji je objavljen 7.rujna 2020. Naime, u tekstovima su naši autori objavili da je riječ o lokalnim cestama (LC) opisujući ih kao neodržavane i derutne, prozvavši pri tom gradsku vlast i lokalne komunalne tvrtke na odgovornost. I zaista riječ je o lokalnim cestama (LC), ali onima koje su ingerenciji tj. nadležnosti održavanja ŽUC-a IŽ (Županijska uprava cesta Istarske županije), a ne u nadležnosti Grada Umaga kako je u tekstovima pisalo.
Ažurna čitateljica i odgovor ŽUC-a

Našoj je čitateljici bilo od iznimne važnosti da se utvrdi točnost podataka u čijoj je nadležnosti odražavanje tih cesta kako bismo skinuli stigmu s gradske vlasti tj. njezina trgovačkog društva koje inače vodi brigu o prometnicama. U tom smislu si je čitateljica dala truda, te zatražila odgovor u ŽUC-u (zahvaljujemo!), a kojega zbog objektivnog izvještavanja prenosimo u cijelosti uz naše isprike zbog netočno iznesenih podatka naših novinara vezanih uz nadležnosti održavanja koje su oni krivo naveli u svojim tekstovima.

Odgovor iz ŽUC-a
Poštovana, održavanje državnih cesta D 300 i D 75 (državne ceste) u nadležnosti je tvrtke Hrvatske ceste d.o.o. Zagreb dok je održavanje lokalne ceste LC 50006 (Vilanija – Petrovija i Juricani –Vardica) u nadležnosti Županijske uprave za ceste Istarske županije Pazin.
Srdačan pozdrav!
Županijska uprava za ceste Istarske županije
Biserka Griparić, dipl.ing.građ.-pomoćnica ravnatelja

Velika ulaganja državnih novaca u lokalne samouprave

Izuzev dobivena preciznog odgovora i jedne pravovaljane informacije interesantne za lokalno stanovništvo, naša se čitateljica nesvjesno dotaknula u tom kontekstu puno kompleksnije teme, one vezane uz prometnu komunikaciju u Mjesnim odborima izvan naselja Umaga i centru naselja Umaga. Naime, svima je poznato da te prometnice po okolnim naseljima nisu održavane godinama, da su devastirane, asfaltni zastori puni su rupa a ceste su opasne za siguran promet, dok se u ostale, one u centru naselja Umaga i dijelom izvan njega, ulažu deseci milijuna kuna državnih novaca za uređenje i rekonstrukciju državnih cesta (D75 i D300) uz glamurozno uređene, monumentalne kružne tokove. Takva prometna ulaganja i prometni razvoj centra grada često puta lokalna vlast vrlo vješto prisvaja kao svoju investiciju i stječe se dojam da su to razvojni projekti lokanog karaktera. I sam gradonačelnik ne radi veliku distinkciju zbog tih ulaganja većinskog novaca iz Hrvatskih cesta (Država) stoga ne rijetko i stanovnici grada komentiraju kako je lokalna vlast puno sredstava uložila kad je u pitanju gradnja ili rekonstrukcija te cestovne infrastrukture u gradu. Dok Država koja je zaista investirala stotine milijuna kuna na području JLS i valorizacija tih novca, nekako pada u drugi plan.

 Nikakva ili mala ulaganja lokane samouprave u lokalne prometnice

Međutim, kada su u pitanju prometnice izvan samog naselja Umaga, onda je nedolično i spominjati u kakvu su stanju. Moglo bi se reći da pišemo o cestama s dva udaljena kontinenta. Sagrađene su i uređene u vrijeme socijalizma, a sada su uništene i propale baš kao i taj sistem u kojem se brinulo i ulagalo u infrastrukturu po selima i drugim naseljima izvan grada. Ali, recentni pristup uređivanju i cifranju središta naselja Umaga koje sada podsjeća na božićnu jelku, poprima razmjere komunalne diskriminacije ili urbane diskriminacije gdje se urbani dio stanovnika Grada Umaga nalazi u povlaštenom položaju glede održavanja i uređenja naselja i cestovne komunikacije u odnosu na stanovnike iz okolnih naselja. Postaju li oni time stanovnici drugog reda u Gradu Umagu? Ili se to možemo dovesti u korelaciju s (ne)biračkim tijelom gradonačelnika tj. preferencijama IDS-a u tim okolnim naseljima? Jer ne vidimo drugi razlog za opravdanje takvih postupaka i diskriminacije dok je proračunska kasa za grad i selo zajednička!

Velika ulaganja lokane samouprave u kružne tokove

Naša čitateljica, koja nas je navela na ovaj trag, očito ne prati sjednice Gradskog vijeća Umaga gdje se redovito netko od vijećnika obraća pitanjem i zamolbom u ime tih okolnih Mjesnih odbora da bi se u prigradskim naseljima postavilo nekoliko lampadina, ležećih policajaca, zakrpaju rupe na cesti, pokosi žbunje uz cestu…Gradonačelnikov je odgovor najčešće, i to kao da s užitkom ponavlja: “ Nije u ingerenciji Grada Umaga. Cesta je u nadležnosti ŽUC-a.“ I tko bi se sada trebao obratiti tom ŽUC-u za sanaciju i suradnju s gradskim vlastima kada se radi o cestama na području lokalne samouprave- Grada Umaga? Možda sami stanovnici grada tj. seljaci (ne seljačine!)? No pitanja i primjedbe vijećnika se iz godine u godinu bezuspješno ponavljaju.
Ono što je paradoksalno, kad je riječ o ŽUC-u, reklo bi se da je Gradu Umagu vrlo rijetko bilo na pameti intervenirati kod tih službi, ali kada se radi o državnim cestama onda je suradnja, čini se, vrlo unosna. Naime, ne znamo je li stanovnicima poznato, kružni tokovi u gradu uređuju se novcima poreznih obveznika Grada Umaga iako su smješteni na državnim cestama D300 i D75. Kad njih treba dekorirati iz Grada Umaga ne prepucavaju se s Državom i ne postavljaju si pitanje koliko će se novaca iz umaškog proračuna zasaditi u cvijeću i ostalim biljkama na rotorima, pa čak potrošiti ogromna sredstva i za umjetničke skulpture/kugle. Naravno, sve te zelene površine na državnim cestama održavaju radnici iz komunalnog gradskog poduzeća Komunela d.o.o. Takav je Zakon, ali zakon ne nalaže milijunsko rasipanje proračunskih novaca u te hortikulturne nasade na državnim rotorima! Znači li to, da kad je u pitanju biznis ili interes Grada Umaga onda se ima novaca i želi basnoslovno potrošiti, a kad su u pitanju lokalne ceste, konkretno one u nadležnosti ŽUC-a, nije moguće ni postići čvrsti dogovor s upravom ŽUC-a i krivnja se plošno prebacuje na njih. Umjesto da se problem nastoji sustavno, a ne sporadično riješiti.

Grad koji se ne razvija ravnopravno

I za kraj, htjeli mi to priznati ili ne, stanovnicima tih okolnih naselja i sela koji se truckaju po rupama ne bitno je u čijoj su nadležnosti te ceste, oni samo iz dana u dan, iz godine u godinu vide i osjećaju sve veću urbanu diskriminaciju lokalne vlasti. Vide Grad koji se razvija, ali ne ravnopravno za sve njegove stanovnike.

Piše:Sanja Bosnić