Je li licemjernije biti ševac tuđih žena ili nasilnik nad ženama?

11.03.2022

Je li licemjernije biti ševac tuđih žena ili nasilnik nad ženama?

Jesu li verbalni zlostavljači kukavice?
Arogantno, bahato, neduhovito i agresivno djeluju sjednice umaških gradskih vijeća kad iza govornice izađe hineći prepotentno nadmoćnog čovjeka, gradonačelnik ili izvršna vlast, gospodin Vili Bassanese. O, kako to gordo zvuči! Prilijepi se kao super atakom za stupoliku govornicu pa poput Narcisa drži sebeljubne monologe podsjećajući na učenike koji su naučili lekciju kako bi ispravili nedovoljnu ocjenu na dovoljan (2), pa cvjetaju kao kupus kad ju isprave jer im se čini da su bili odlični. Usuđuje li se itko sličnim odlikašima reći da to udivljene u vlastiti lik i djelo potvrđuje čovjekov (ne)intelektualni domet?! Sve to još i djeluje probavljivo dok izbacuje hermetičke podatke i odgovara na ne postavljena pitanja vijećnika u manipulativnim slovima i brojkama. Vijećnik šumom, a gradonačelnik drumom. Vijećnik drumom, a gradonačelnik šumom. Već je svojedobno neki vijećnik izjavio da mu treba prevoditelj s hrvatskog na hrvatski jer ne razumije uvijek hrvatski.
Kriva Drina
Međutim, ono što je jezivo i djeluje zastrašujuće je njegovo verbalno i političko nasilje nad vijećnicima, kroz prozivke, ponižavanja i vrijeđanja istih. I nadišlo je svaku granicu tolerancije, a da i ne govorimo ukusnog i opće prihvatljivog ponašanja. Tim agresivnim obraćanjem koje provodi već duži vremenski period nad vijećnicima nastoji pod svaku cijenu „šprdnjom“ urušiti vijećnicima samopouzdanje, mentalno zdravlje, ugled, sprečavajući ih u konstruktivnom i kvalitetnom radu pri čemu jezikom mrzitelja oporbe širi osjećaj straha i nesigurnosti kod nekih. Čemu to? Je li njega netko u djetinjstvu zlostavljao pa sada ispravlja krivu Drinu ili mu fali kućnog, učtivog odgoja, nije nam poznato, ali ovakvo ophođenje i stil obraćanja ukazuju da bi to mogla biti posljedica nekog žešćeg unutarnjeg emocionalnog konflikata, iza kojega se ustvari, kao iza svakog agresivca skriva kukavica koja verbalno, a što u sebi sadrži i psihičko nasilje, manipulira u svojim nastupima za govornicom sa bliskim suradnicima i vijećnicima bez i male doze poštovanja. Pri tomu ostavlja dojam kako za sebe misli da je pametniji od sugovornika, ne znajući da je to „iber“ ili uzdizanje iznad ostalih osobina zlostavljača, kažu psiholozi. Stoga bi vijećnicima trebalo postati jasno da se ne trebaju osjećati nimalo poniženima ili izgubiti samopoštovanje zbog takovog gradonačelnika koji ih ne poštuje i tko napadom ustvari brani svoje pogrešne postupke ili možebitno izgovorene laži. Ne poštuju li se vijećnici, znači da se ne poštuje ni institucija koju predstavljaju, a to je narodna vlast ili gradsko vijeće. A to postaje očito i kad izvrće riječi vijećnika ili ne odgovara na postavljena pitanja konkretno, već manipulira s odgovorom ili se pretvara da nije čuo pitanje, pa nemalo puta okrivljava vijećnike da su negativci postave li nešto što mu se ne dopada čime (valjda) kasnije opravdava svoj unutarnji poriv za agresivnim nastupom.
Primjeri verbalnog nasilja na gradskom vijeću
I dok većina ljudi nasilje povezuje isključivo sa fizičkim zlostavljanjem iznijet ćemo par primjera s umaškog gradskog vijeća gdje se gradonačelnikova agresivnost vrlo često ogleda kao manifestacija verbalnog i političkog nasilja u komunikaciji. Tako je, podsjetimo se, na predzadnjoj sjednici gradskoga vijeća u prosincu 2021. gradonačelnik se obratio vijećnici Mersadi Mimi Borić (SDA) sa pogrdnim riječima između ostaloga njezin nastup nazivajući„…ovo je od vas dno dna…“ samo zato što se usudila primijetiti neke nepravilnosti i zakonske (namjerne?) propuste u njegovom radu. Vijećnici Anji Žužić (IDS) je na zadnjoj sjednici vijeća uputio „kompliment“ da nije bistra, a vijećniku Marinu Paretiću („Naši ljudi“/“Gente nostra“) je održao drsku prodiku, što mu sigurno nikada nije održao ni njegov pokojni otac Bepi. „ …Vi ste se natjecali da budete vijećnik no niste sazreli da budete vijećnik i dobro je da pročelnici nisu govorili s vama jer je to gubljenje vremena s vama, a pročelnici moraju raditi svoj posao za zajednicu, a ne u vašu korist (?), a vaša korist bi trebala biti edukacija na jednoj razini…“ izgovorio je kao Bogom izabrani moralni lučonoša.
Ali zašto si je gradonačelnik odabrao suradnike –mutave pročelnike koji ne znaju odgovore i ne mogu ih davati vijećnicima, predstavnicima naroda, tog istog naroda koji ih plaća da rade svoj posao, je posljedica njegovih zabrana što je također neki oblik presije i zlostavljanja podređenih koji mu ne smiju proturječiti i progovore li s nekim vijećnikom djeluju kao njegove kurje oči. On to osjeti i njega „zaboli“ pa na njih „vrišti“ da bi oslobodio bol.
„Sokol ga nije volio“
Požar tog verbalnog- psihičkog nasilja se rasplamsao na ovoj zadnjoj sjednici vijeća kada se kao „Sokol ga nije volio“ gradonačelnik ustremio na Gorana Galovića, inače njegovu „modricu“ i „ožiljak“. Galović je stao za govornicu i čestitao Međunarodni dan žena svim ženama tako i umaškim odgojiteljicama, tetama u vrtićima te u nastavku postavio pitanje zašto tete u umaškim vrtićima imaju niže koeficijente za plaću od teta u Rijeci i Puli, možda i ostatku Istre. Čini se da mu je Galović u tom trenu baš nadošao kao kakav opasan i tvrd konkurent preduhitrivši ga u ženskom jatu. Hitro je iskočio poput zeca iz grmlja za govornicu i bez samopoštovanja Galoviću spustio „…da, kada jedan nasilnik nad ženama čestita osmi mart ženama to je vrhunac licemjerja“. Nakon što je izvršio verbalno nasilje nad Galovićem, ovaj mu je replicirao mirno i dostojanstveno, razbuktavši još više njegovu neurozu, kazujući mrtvo hladno da nisu tu kako bi rješavali osobne konflikte, nego za dobrobit svih građana. Vijećnici su bili jako dirnuti i pogođeni ovim nasilnim ispadom gradonačelnika a kojega predsjednik vijeća nije ni opomenuo a kamoli izbacio sa sjednice, barem do sljedećih izbora. Bilo je i onih koji su se potiho smješkali i likovali u sebi s protupitanjem :“ Je li manje licemjerno biti nasilnik nad ženama, ili ševac tuđih žena, rušitelj brakova i kasnije odbacivač zbog drugih curetaka?“ Zar i to nije emocionalno i psihičko nasilje koje doduše ne ostavlja modrice i ožiljke po tijelu nekih žena, ali ostavlja im velike modrice i ožiljke na mentalno zdravlje, a možda i poslovnu karijeru. To bi se moglo okarakterizirati posljedično i ekonomskim nasiljem? A u čemu je razlika između svih tih nasilja i nasilja? Nema razlike, razlika je samo u licemjerima.
Problemom umaškog vijeća trebali bi se očito pozabaviti stručnjaci za psihičko i duševno zdravlje, a mi smo laici, i kao prava raja ćemo jezikom ulice konstatirati da je ovakav način komuniciranja vladajućih u umaškom gradskom vijeću dno dna!
Piše: Sanja Bosnić