Je li prvomajski praznik u Hrvatskoj potreban?

01.05.2022

Je li prvomajski praznik u Hrvatskoj potreban?

Je li prvomajski praznik u Hrvatskoj potreban?

Nametnuto gore pitanje proistječe iz opće situacije radništva u Hrvatskoj. U ovih trideset godina Hrvatska je izgubila svoje radništvo. Nestale su tvornice, otpuhao ih je vjetar tranzicije. Lažna obećanja kako će iz njih nastati novi giganti, prerasli su u grubu istinu - ruševinu nekadašnjih tvornica. Nestali su tvornički dimnjaci jer navodno zagađuju okolinu, nestala su industrijska  tvornička zanimanja, jer ionako te proizvode lakše je uvoziti. Nema više nekadašnjih uzdanica radnika koji su na svojim plećima iznijeli osmosatno radno vrijeme. Nema tih radnika, ali smo svjedoci danas, da se radi po cijele dane, kao u neka davna vremena. Radi praznikom svetkom i petkom sve u svrhu  dobiti. Čije? Onih koji imaju da sutra budu bogatiji!

A što je ostalo od hrvatskog radništva? Ne trebamo gledati izvan granica Bujštine.  Ona se ničim ne razlikuje i samo je slika i preslika hrvatskog stanja. Nestale su tvornice, a s njima i radništvo. Ne samo radništvo već i dobar dio srednjeg sloja, sloja koji nosi razvoj. Nestali su Digitron, Proleter Buje, Umbert Gorjan, Tvornica cementa, Podravka, Mlinotest,  PIK,  Tipografija i da ne nabrajam dalje. Nestalo je preko pet tisuća radnih mjesta, mjesta koji donosi dohodak. S radnim mjestima nestali su i radnici. Nestao je i ostvareni stvarni  dohodak, dohodak koji nas hrani.

Usporedo s nestankom radništva stvara se paralelni sloj nove radne snage koja u osnovi nema ništa s nekadašnjim radništvom.  Novi sloj baziran je na parazitskom dohotku kojeg crpi iz građanstva, ili svoj dohodak ostvaruje rentijerstvom.  Njima nije u cilju stvarati dohotkom kroz nove proizvode već dohodak ostvarivati posjedom ili ti sisanjem dohotka građana.

Gledajući strukturu današnjeg radništva na Bujštini s pravom možemo reći da prevladava nisko obrazovna struktura s kojom se da daleko lakše upravljati da ne govorim manipulirati. Oslanjajući se na uslužne djelatnosti, koje u svojoj strukturi kroz rad nisu visoko profitabilne, već profit donose niskim osobnim primanjima i većom količinom rada, produženim radnim vremenom više nisu perjanice radništva. Stoga nije ni čudno današnje stanje, svo ovo produženo radno vrijeme koje je nametnuto i kroz niz zakonskih i pod zakonskih akata vladajuće strukture.

Zaista je duboko licemjerno kada se političke strukture, a tu osobito mislim na socijaldemokratsku političku provenijenciju kako uljudno drži karanfil i s lažnim smiješkom ga udjeljuje. Kome? Ne udjeljuje ga on na današnji dan radniku, već u većini slučajeva građanstvu parazitskog dohodaka jer stvarni ostvarivači dohodaka i taj dan rade.

A grobar modernog radništva nažalost je modernizirana socijaldemokracija. Ona je u Hrvatskoj poprimila sve atribute današnjeg čovjeka. Grabi za sebe, jer odavna je ideologiju napustila, ili nikada nije niti spoznala ideologiju socijaldemokracije. Ona u suštini i ne poznaje rad, već jedino eksploataciju rada i radnika. I gle čuda svoj bezobrazluk ukazuje javno darujući cvijeće i licemjerno se družeći s navodnim radnicima, onih koji taj dan ne rade. Jer tri četvrtine istinskih radnika i ovaj Prvi maj odrađuje nažalost u Hrvatskoj na radnom mjestu.

I čemu zabave i proslave u ime radništva, kada radnika NEMA! Prvi maj pretvorio se u grah i kobasice!

Komentar:  gl. urednik Z. Varelija