Još nismo shvatili da je turizam priča?

14.09.2021

Još nismo shvatili da je turizam priča?

Još nismo shvatili da je turizam priča?

Naš turizam u koji se zaklinjemo i kojem posvećujemo toliko pozornosti nije ništa drugo nego jednostavnim rječnikom rečeno, turizam „hira i slučaja“,  bez izvjesnosti i sigurnosti. Turizam lutanja, nepredvidivih situacija, muke i znoja, gnjavaže i klasičnog obećanja da će dogodine biti bolje.

U želji da se poistovjetim s turistom, turistom izletnikom, kopka me jedno dugo pitanje, a to je turistička priča? Jer ona je dio turističke ponude jednakovrijedna hrani, suncu i moru… Turistički svijet je odavna shvatio da je priča ukomponirana u turistički proizvod. Tako će turiste na Malti povesti u zaljev Svetog Pavla, na obalu mora gdje je navodno Sveti Pavao nakon brodoloma našao spas. U Tunisu će vas povesti do Herkulove špilje u jednu običnu špilju kakvih na našem području ima sijaset ali navodno je u njoj boravio Herkul. U Turskoj morate obići „Izidin hram“ kao jedno od sedam svjetskih čuda i pokazat će vam praznu ledinu s hrpom kamenja i ispričati priču o hramu koji se tu nekada nalazio.

I jednog dana odlučih biti umaški turist. I što mi se nudi? Priče niotkuda, totalna letargija! Lutam i nalazim neka obilježja, navratim do turističke zajednice da MI kao gostu približe ljepotu i povijest ovog kraja. Nekakav slikovni vodič kojeg mogu pronaći, nekakav autohtoni suvenir. Nude mi nešto što u cijelosti ima vrlo malo veze s turističkim doživljajem. Vino, maslinovo ulje poneki hedonistički lokal (čitaj konobu) to je sve što nalazim na stolu turističke ponude. Netko će mi preporučiti župnu crkvu, koje ničim ne odiše od bezbroj sličnih crkava. Netko će me uputiti u Katoro, na iskopine, netko u bližu okolicu da istražujem i sam pogledam Sveti Ivan Kornetski ili tome nešto slično. Netko će me uputiti do Savudrijskog svjetionika, netko da pogledam savudrijske grue. Želite li poslušati autohtonu istarsku muziku vjerojatno će Vas zabezeknuto pogledati. 

I što ti otrcani spomenici vrijede bez autohtone priče, bez uprizorenja. Ništa do hladnog odnosa osobe i tog spomenika. On ne može i ne zna ispričati priču. Odaje samo hladnoću svojeg postojanja.

Odavna Umag nema svojeg turističkog identiteta nema svoje priče, odavna izgleda poput istrošenog turističkog mjesta. Zaista je žalosno da danas u Umagu nema tko ispričati turističku priču, ili oni koji bi trebali znati priču o njoj nemaju blage veze.

Samo da napomenem danas u svijetu modernih tehnologija Umag je još na tinti i peru, ali takva je i umaška gradska vlast.

Nije li vrijeme za promjene!

Tekst Zlatan Varelija