Kad se ne zna što reći - tada o konjima?

30.03.2022

Kad se ne zna što reći - tada o konjima?

Kad se ne zna što reći - tada o konjima?

Na komemoraciji povodom obilježavanja smrti Marije i Line kao što to obično biva nije moglo bez provokacija. U jednom  trenutku govornik Josip Pino Degrassi izjavio je : „bila su vremena kada su nam ukrali ime Marije i Line, ukrali oni zna se koji?“ Iako svjedok istine tih vremena navedeni govornik obično kao što je njemu svojstveno opet svojom neistinom jednom riječju provocira. Nije li vrijeme da običan današnji puk pročita i sazna istinu. Stoga u nastavku donosim pismo koje je napisao Ivan Balentović i Stelio Prodan u ožujku 1998. godine. Pismo donosimo u djelovnima radi dužine teksta. Ali u sklopu teksta donosimo i fotografiju (nažalost ne baš dobro vidljivu sa sudionicima tih događaja)

„ Svjedoci smo ponovno da se ime i značaj hrvatskog književnika iz Istre, akademika i antifašiste Viktora cara Emina povlači po novinama i političkim govornicama, i to ne o njegovu djelu i opusu nego u svrhu dnevno političkih događaja. A kako bi štovano čitateljstvo, jednom moralo doznati pravu istinu o pokretanju promjene imena i naziva ove škole, moramo se vratiti tridesetak i više godina u prošlost, u doba kada mnogi sudionici ovih današnjih rasprava ili uopće nisu bili rođeni ili su tek započinjali osnovnu školu. Kronologija oko imena hrvatskoj osnovnoj školi Viktora Cara Emina tekla je ovako: Oživljavanjem „Ogranka Matice hrvatske“  1966. na ovom je području započet  dio kulturnog života hrvatskog pučanstva. Prioritetne akcije Ogranka bile su izdavanje kulturnog i povijesnog Zbornika „Bujština“ koji izlazi s prekidima do današnjeg dana, te u svezi sa stotom obljetnicom rođenja književnika i antifašiste Viktora Cara Emina izrada poprsja koje će se postaviti ispred hrvatske osnovne škole s time da se ta ista škola protokolira s imenom ovog velikog hrvatskog književnika. Moramo napomenuti da se tada škola nazivala jednostavno Osnovna škola Umag. Akcija oko poprsja Viktora Cara Emina krenula je dobrim smjerom. Već u prigodi prikupljanja novčanih sredstava istaknuto je tadašnjim podupirateljima da će poprsje ovog velikana biti postavljeno pred hrvatskom osnovnom školom koja će time automatski dobiti ime po tom književniku. Ova je akcija aklamativno podržana. Prikupljanje novčanih priloga je dobro započelo. Kamen za izradu poprsja dovezen je iz Pazina, a izradu poprsja povjerena je akademskom kiparu pok. Aleksandru Rukavini. Istodobno je u Umagu krenula i inicijativa o podizanju spomenika okrutno ubijenim djevojkama Mariji Medica i Lini Zakinja od strane fašista. Nositelji te akcije bili su antifašistički borci kao i mjesne vlasti. Spomenik je trebao biti postavljen na mjestu pogibije dviju djevojaka. Razvidno je da su obje ukratko opisane akcije imale dogovorni cilj i određenu namjenu: hrvatska škola dobiva poprsje  i ime Viktora Cara Emina, a na mjestu pogibije Marije i Line postavlja se spomenik.

Dana 13. prosinca 1970. godine  uz nazočnost službenih lica Komiteta, organizacije SSRN-a, učiteljstva škole, mladeži, te  oko stotinjak  građana, poprsje je otkrio predsjednik općine gosp. Makovac. Prigodne govore održali su sveučilišni profesori Rafo Bogišić i Grga Gamulin. Poprsje je u duhu dogovora, postavljeno ispred zgrade današnje talijanske, a tadašnje hrvatske škole, okruženo parkom, s time da kasnije bude premješteno i postavljeno ispred novosagrađene hrvatske škole. …..

I upravo kada je očekivana svečanost dodjele imena osnovne škole na hrvatskom jeziku Viktora cara Emina došlo je do pogoršanja političkih prilika u R. Hrvatskoj te je to zaustavilo mnoge procese i planova na području kulture. Čak su i pojedinci u vodstvu tadašnjeg turističkog poduzeća „Istraturist“ nastojali da se planirana svečanost odgodi te da se obavi tada, kada se prilike u R. Hrvatskoj normaliziraju. Istraturist je tu imao riječ odluke jer je bio sponzor umaške škole prigodom učeničkih ekskurzija.

Akcija oko podizanja spomenika Mariji i Lini također je zapela. Razlozi su javnosti bili nepoznati, ali su se svodili na nemogućnost financiranje izrade spomenika. Tako je kipar Rukavina bio u stalnom iščekivanju koje se međutim stalno produžavalo.

Odlukom Komiteta iz 1972. godine tadašnja Osnovna škola Umag preimenovana je i nadjenuto joj je ime „Marija i Lina“ Pod tim imenom službeno je djelovala od 28. prosinca 1973. godine. Odluka kojom je preimenovana škola vjerojatno je bila motivirana nemogućnosti izrade spomenika ovim dviju heroinama uslijed nedostatka financijskih sredstava, kao i samom političkom situacijom koja je slijedila nakon „Hrvatskog proljeća“ gdje se sve hrvatsko smatralo nacionalizmom pa tako i Viktor Car Emin…. ……………………………………….

Rezimirajmo: Po prvi puta je osnovana Osnovna škola na hrvatskom jeziku 1948. godine odlukom Narodnog odbora Kotara Buje pod nazivom „Narodna osmogodišnja škola Umag“. U novu zgradu je preseljena 1955. godine u istu onu ispred koje je 1970. otkriveno poprsje  Viktora Cara Emina. Danas se na tom mjestu nalazi Osnovna škola na talijanskom jeziku. Akt o osnivanju centralne OŠ donesen je 29. travnja 1960. Te je tada škola nosila naziv „Osnovna škola Umag“. Ovo ime škola nosi do 28.prosinca 1973. Godine kada je službeno upisana pod nazivom OŠ „Marija i Lina“ Temeljem  narečenog nesporno je da se škola trebala nazvati imenom koje je bilo protokolirano 1970. – imenom Viktora Cara Emina, tri godine prije nego je škola promijenila naziv u „ Marija i Lina“.

………………………………………………….

Ovo su izvodi iz podužeg teksta koji je 1998. godine odaslan na mnoge adrese.

U prilogu donosimo i fotografiju

S desno na lijevo: Dr. Frano Steka, gosp. P. Degrassi-zamjenik načelnika općine Umag, gosp. Makovac-predsjednik općine, R. Bogišić sveučilišni profesor, prof. Grga Gamulin sveučilišni profesor, gosp. Stelio Prodan tajnik Ogranka MH Umag

 

Umjesto zaključka bilo bi vrijeme da se prekine provociranje od strane pojedinaca, koje je u funkciji stvaranje netrpeljivosti jer omalovažavanje kako heroina Marije i Line tako i Viktora Cara Emina to ONE I ON ne zaslužuju.  Ovi govornici na  komemoracijama nisu apsolutno potrebni.

Tamo im nije mjesto!!!!!

Tekst gl. urednik Z. Varelija

Na naslovnici : Vrijeme nastave u Narodnoj osmogodišnjoj  školi Umag (1957.)