Kako se nekad obilježavao USKRS

16.04.2022

Kako se nekad obilježavao USKRS

Kako se nekad obilježavao USKRS

Danas smo svjedoci da o obilježavanju Uskrsa i tjedna pred Uskrs vrlo malo znamo. O običajima prije sto ili nešto manje godina postoji vrlo malo zabilježenih zapisa, a usmena predaja se izgubila radi naše nebrige. Ne samo nebrige ljudi, već još i više nebrige onih koji su posjedovali financijska sredstva da se izvrši bilo kakav zapis. Sve je ostalo na amaterima i zaljubljenicima u neumitna vremena koja su za nama. Okrenuti brigom za sebe i trčeći za zaradom običaji su netragom nestali. I danas kada se obilježavaju ovi blagdani ionako su svedeni na kič, jelo i piće. Vrijeme“ coca cole“ i društvenih mreža zatomilo je ionako malo živih starih običaja na ovom prostoru. Poneki prostori koji nisu napustili tradiciju danas svoje obilježavanje blagdana Uskrsa koriste i kao dio gospodarske grane. Nažalost Bujština odavno spava.

U svojim amaterskim istraživanjima kao i radu na trenu   zabilježio sam djelić nekadašnjih običaja. Od Uličnice do Vazma zove se „Veliki tjedan“ . U Velikom tjednu se ljudi spremaju za Vazanj. Na Veliki četvrtak u kući i oko kuće mora biti sve u redu. Starije osobe izrade djeci škrebetalnice koje škrebeću umjesto crkvenih zvona. Nakon što bi se otpjevalo: Slava va višnjih Bogu  zavezala bi se sva crkvena zvona. Od Velikog četvrtka do Velike subote crkvena zvona na zvone. Kada sam bila još mlađa sjećam se da nam je župnik don Zvonimir Brumnić govorio da su nekada na Veliki četvrtak župnik obično prao noge izabranim starijim osobama. Danas toga više nema. Na Veliki petak je veliki post, kao na Vilju Božju. Ujutro se pije sam crna kava od Divke, za ručak maneštra od zelja ili kopriva. Uz to skuha se i palenta i frigaju se ribe. Maneštara od kopriva uzima se radi zdrave krvi, jer kopriva čisti krv. Na zemlji se ništa ne radi, jer su Židovi u zemlji iskopali jamu u koji su zabili  križ na kojeg su pribili Isusa. Ni kovači ne smiju raditi na taj dan, aš su Cigani čavle kovali s kojima je na križ pribijem Isus. I tesari ne smiju raditi radi križa kojeg su izradili. Poslije podne odlazi se u crkvu gledati Isusov grob. Običaj je na taj dan da se ide i na groblje nakon odlaska u crkvu. Nekada se održavala procesija s feralićima koji su se klatili na motkama.  Na Veliku subotu od jutra je živahno. Starci i djeca pripremaju se za misu (ovdje se reče maša). Oni u crkvu donesu blagoslovljenu vodi i vatru. Vodu se nosi u maloj latenoj posudi u koju se ubaci jedna do dvije latice cvijeta, dok vatru nose starije osobe kao sagorjeli panj, kojeg upale prethodnu večer. U deset sati na  „Slavu višnju“ kada pop zapjeva Slava Višnjem Bogu tada zazvone sva zvona u selima i okolnim crkvama. Nakon toga poslije podne peku su uskršnje pogače i jajniki. Uskršnja pogača se umijesi s mlijekom i jajima i šećerom. I tako se ispeče. Jajniki se rade od istog tijesta samo manji, a dugačak  mora biti dva pedlja. U glavu mu se stavi jaje, a preko jaja tijesto koje se oblikuje kao križ. U to vrijeme muški nacijepaju drva, a ženske osobe još jednom dobro očiste kuću. Pripremaju se za sutrašnje jutro što će blagoslovit. Kuhaju se jaja, peče  svinjski zarebnjak, očisti luk. Na Veliku subotu mladići dođu djevojkama po karanfil, a nakon Uskrsa djevojka djevojku pita: Je si li dala karanfil svom dečku. Ako dođe do svađe dečka i djevojke i djevojka ne da karanfil, i ako to dečki doznaju zapjeva se pjesma

 

Ova je rožica mane obećana

Mane obećane drugome je dana.

 

Na Uskrs rano ujutro djevojke se umiju u jajnoj vodi. To je voda u kojoj su se kuhala jaja. U toj vodi se umiju da ih ljetno sunce ne oprži. Nakon umivanja s tom vodom poškrope sve oko kuće. Jedna od ženskih osoba iz kuće nosi u crkvu hranu na blagoslov. Zanimljivo je da djevojke nakon blagoslova potrče do kuće da čim prije stignu jer tko prvi stigne u selo donosi u kuću sreću. Kad dotrče u kuću u cisternu bace jedan blagoslovljeni luk, blagoslovljenu sol da u cisterna u ljeti bude hladna voda i da bude čista. Ujutro svaki žitelj mora prvo pojesti blagoslovljeni luk, a tek nakon toga kavu popiti. Stariji ljudi za Vazam ne ide ka susjedu. Ako bi otišli u drugu kuću domaćini bi mu rekli da je došao po pokvareno jaje, tj. mućak. Veća djeca igraju se s jajima, a obično ih picaju. Jaja koja su blagoslovljena ne smiju se picati. Blagoslovljeno jaje se olupi, pobere čisto koru i baci u vatru. Nijedna mrvica ne smije pasti na pod.

Za Vazan za ručak se kuha mesna juha, od govedine ili kokošja. S mesom jedu obično pečeni krompir i salatu. Kuha se i kiseli kupus s kobasicama. Rijetki oni bogati peku i janjetinu, jer janje će kad naraste biti ovca koja će hraniti obitelj.

Uskrsni ponedjeljak ; dan je druženja. Oženjena kći u kuću donese pogaču. Poslije podne je obično ples i svo selo je na okupu. Stariji obično igraju uz to i boće.

Kazivala Marija Antonac 1990. godine autoru ovog teksta

 

Priča Andreja Dubac: Na Veli petak i na velu subotu ne delaju judi na zemji. Gospodar ali neki od hiže, gre po gruntu od njive do njive. Klekne na zemlju, buševa i prosi da bi nas naprid hranila dobra zemjica.

Na Velu subotu prnesemo iz crikve blagoslovljenu vodu i blagoslovljeni vuoganj. Za Vazanj kuhaju jaja i farbaju ih u jenoj farbi. Peču pincu, a za dicu store od kruha jenu pupu. Ta pupa u glavi ima jaje, a zovemo je „titula“, ali „golubica“

Na Vazmeni blagdan hći ka je van hiže oženjena prnese materi pincu. A to rečemo „Nosi mami vazmeno pojalo“. Sve užance ke imamo mi Hrvati u kampanji imaju i Talijani pajezani u Grožnjanu i u Bujah.

Zapis Ive Jardasa iz 1914 godine, Zapis se nalazi u Zavodu za Folkloristiku R: Hrvatske

 

U svojoj arhivi i u razgovoru s nažalost već pokojnicima sabrao sam dio Uskršnjih običaja, koje sam u svom tekstu predočio.

 

Tekst:  Zlatan Varelija