Koliko smo danas pismeni?

10.09.2021

Koliko smo danas pismeni?

Koliko smo danas pismeni?

Ovih dana obilježili smo svjetski dan pismenosti. A je smo li se ikada upitali: Koliko smo MI danas pismeni? Ako pogledamo društvene mreže mnogi će se zapitati, odmahnuti glavom i začuditi stvarnom stanju pismenosti kod nas. A koga kriviti? Školstvo, roditelje, ili nas same? Školstvo je u većini zemalja definirano trajanjem, a ne postignućima. Taj problem nije zaobišao niti Hrvatsku. Danas je  program u osnovnim školama tako strukturiran da se sadržaji moraju obraditi, bez obzira savladali ga učenici ili ne. Tržište rada postalo je nemilosrdno tražeći sve veće kvalifikacije ili pak posebna specijalistička znanja. Iako se danas  rijetko mogu pronaći poslovi koji zahtijevaju samo elementarnu pismenost ona je još u Hrvatskoj   prisutna zbog manje tehnološko zahtjevnijih poslova. (na primjer izdavanje apartmana, građevinski  radovi). Kao da nismo svjesni nadolazeće globalizacije, o kojoj samo pričamo, a ništa nismo poduzeli. Danas procesi globalizacije obuhvaćaju sve sfere ljudskog djelovanja i to bez obzira gdje se nalazili. Razvoj novih tehnologija koje su usko povezane s znanjem elektroničke pismenosti, sve više mijenjaju upotrebu klasičnih oblika, sve je manje knjiga, a sve više elektroničkih dokumenata. Pismenost je postala jedno od najvažnijih sredstava za postizanje različitih osobnih ciljeva i za obavljanje raznih uloga: u školi, na radnom mjestu, u obitelji i u društvu kako na lokalnoj tako i na globalnoj razini. Danas moramo znati  da se količina znanja u svijetu strelovito povećava, stoga je  pismenost  od esencijalne važnosti za svakog pojedinca. Razina pismenosti utječe na nekoliko aspekata ljudskog života: stjecanje naobrazbe, mogućnost zaposlenja, uspješnost na radnom mjestu.

Kroz povijest je mijenjalo poimanje i uloga pismenosti. U prošlosti pismenost je  kao vještina, bila potrebna ljudima koji se školuju, otvarala im je put do stjecanja znanja. Danas je zbog promijenjene organiziranosti društva potrebna svima . Razumijevanje pojma pismenosti s obzirom na povijest možemo podijeliti na etape: – do 1950. godine – podrazumijevala se alfabetska pismenost, – iza 1950. godine govori se o funkcionalnoj pismenosti kao širem pojmu – biti pismen znači sporazumijevanje tj. znati čitati, pisati, slušati i govoriti (Bešter, 2003). Današnji pak pojam pismenosti u sebi uključuje i proces (funkcionalna pismenost je proces koji traje cijeli život).

A kako definirati pismenost u današnje vrijeme? Zbog nabujale potrebe za pismenošću, javlja se prava eksplozija interesa za opisivanja pojma pismenosti. Jednom prilikom Viktor Žmegač objašnjava na jednom primjeru što je za njega pismenost. To je desetak  uzajamno cjelovitih rečenica koje treba složiti oko jednog pojma u vremenu od deset minuta. U prikazu Žmegač objašnjava da je dao zadatak gimnazijalcima da u desetak minuta kroz desetak rečenica opišu riječ- pojam banana. Na žalost rezultati su bili poražavajući.

A kako stojimo s pismenošću na području Umaga i šire okolice? Okarakterizirati ovaj pojam pismenosti ispod svih prosjeka, ili ti okarakterizirati kao katastrofalno stanje   jasno se očituje kroz i putem društvenih mreža. Bio sam i sam učesnik odabira školskih pismenih radova i mogu izraziti duboku zabrinutost o stanju pismenosti na području Umaga. Ne nije to stvar samo obrazovnog sustava gdje odlikaši ne znaju složiti dvije ili tri suvisle rečenice, već i dobar dio kućno-odgojnog  poimanja pismenosti i što pismenost donosi svakom pojedincu.

To je zabrinjavajuća slika umaške stvarnosti.

Tekst: Zlatan Varelija