Kratka priča: Osoba X

14.04.2021

Kratka priča: Osoba X

Just relax

Ime mu je bilo Gradonačelnik. Nije se oduvijek tako zvao. Nekad je nosio normalno tj. konvencionalno ime, ali otakao je postao po dužnosti gradonačelnik promijenio je ime u Gradonačelnik. Izbrisao ono krsno, u namjeri da time izbriše vlastitu prošlost koja ga je pratila ukorak kao sjenka u želji da postane netko drugi o kome je sanjao cijeli život. Ali nikome još nije uspjelo napusti sebe tj. pobjeći od sebe. Arcana dei.
Gradonačelnik je pričao svašta svome puku jer je htio biti nadmoćan i nije volio da mu pametniji pariraju. Za njih je imao jednostavno rješenje. Prijetnje. Postali su njegovi taoci. I tako je uveo strahovladu, bez poštovanja, a svi su ga se bojali jer mu je mozak bio kao u morskoga psa. Opasan. Pričao je o gradu sporta, a sport se srozavao na najniže grane. Pričao je o gradu turizma, a gostiju je bilo sve manje, čak je i vodeća turistička tvrtka napustila grad. Pričao je o parkovima i cvijeću, a rušio stabla i plućna krila grada su se postepeno raspadala. Pričao je o demografskom rastu, a djeca se nisu rađala samo je groblje raslo. Unatoč tome ulagao je u nove vrtiće, škole, fakultete za voljenu djecu grada, a prodavao je njihovu djedovinu. Svaka mu je rečenica bila prepuna riječi o našoj djeci i s njima se stalno fotografirao, čak više od druga Tita. Promovirao je dječje projekte, priređivao prijeme povodom završetaka školske godine, nagrađivao odlikaše, dijelio stipendije, odlazio prvašićima držati sladunjave govore …Djeca njegovi najveći prijatelji! Grad prijatelj djece u koji se najviše ulaže u državi! A Gradonačelnik osoba koja najviše obožava gradsku djecu i dobiva prestižne nagrade za brigu o njima. Budućnosti svoga grada, zjenici oka svoga.
A kad mu se rodio unuk gotovo nitko u gradu prijatelju djece to nije znao. Nikada ga nisu čuli da s onom neopisivom ljubavi i darom prirode priča kao svaki ponosni djed o svome unuku. I nitko Gradonačelnika nikada nije vidio u šetnji s njime. Nikada ga nisu vidjeli da grli u igri svoga unuka.
Zaista pomalo čudno da netko može toliko voljeti tuđu djecu, topiti se od sreće kad priča o njima, hvaliti se projektima njima namijenjenima, ponavljati da je najveći prijatelj djece a da gotovo nitko od njegovih sugrađana, roditelja i djedova nema pojma da i on ima svog voljenog unuka kojim se razdragano hvali jer ga ipak voli nešto više od druge djece iz svoga grada. Čudne li ljubavi?! Možda je sličnim Gradonačelnicima vrijeme da promijene ime u Folirant.
S. Bosnić