Kroz umaški kraj otkrivamo

27.06.2020

Kroz umaški kraj otkrivamo

Crkvica prepuštena zubu vremena crkvica sv. Petra na Krasu


Na Crvenom vrhu, kojim danas caruju rezidencije, apartmani i velebna zdanja ljetnikovaca, putniku namjerniku je dovoljno da skrene s glavnog puta koji prolazi tim naseljem i nakon tek stotinjak metara stići će do brežuljka poznatog pod nazivom Sveti Petar na Krasu. Na vrhu brežuljka s vidikovca koji nije ucrtan u zemljovidne karte puca pogled na Piranski zaljev i hotele Portoroža s jedne strane, a s druge otvara se vidik na Umag i njegove plaže.Tu na ovom vrhu su ostaci nekadašnjeg benediktinskog samostana s ruševnom crkvom sv. Petra. Prepuštena zubu vremena i nemaru, koji nas tako često karakterizira u odnosu spram nasljedstva, vidljiva tek u ostacima zidina i dalje će propadati kao tužna posljedica naše ignorancije prema kulturnom nasljeđu i identitetu.
Ovaj se kraj oduvijek nazivao Kras i već je od davnina naseljen. Sv. Petar na Krasu spominje se još 1102. godine, kada je Urlich II darovao taj posjed akvilejskoj crkvi. Tu je zadužbinu jasnije označio akvilejski patrijarh Gerard 1125. godine, kada je darovao mlin kraj Buzeta samostanu sv. Petra apostola na Krasu, što spominju povjesničari Kandler, Benussi u Gruber u svojim djelima. Vjerojatno je samostan sv. Petra bio opustio pa ga je patrijarh Peregrin 1133 godine predao uglednoj mletačkoj opatiji sv. Nikole na Lidu, da ga ponovno napuči i reformira, kako je to već bila učinila sa sv. Apolinarom blizu Kopra i sv. Anastazijom blizu Poreča. Predao ga je sa svim pripadnostima, mlinovima i zemljom uz jednu obvezu – da mu Sv. Nikola na Lidu svaki put na blagdan Velike Gospe daje dvije librice tamjana.
Slabo nam je poznata prošlost Sv. Petra. Među dobročiniteljima u spisu pronalazimo izvjesnu Vulčinu (1214.g). Taj ja kraški samostan pripadao od 1451.godine kongregaciji svete Justine. Mletačka je vlast ukinula taj priorat u drugoj polovici 18. stoljeća, kada je reducirala niz samostana pa tako i čuveni samostan sv. Mihovila u Kloštru nad Limom. Nakon što je propao samostan, crkva se jedno vrijeme koristila kao spremište za sijeno, a danas su očuvani samo zidovi do visine krova. U zidovima se nalazila fragmentirana pletena dekoracija iz 9 stoljeća koje danas više nema.Mnogo je kamenih blokova u posljednjih dvadeset godina nestalo s toga lokaliteta i svoje novo nalazište našlo u mnogim zdanjima i ogradama kuća za odmor koje ga okružuju.
Crkva pripada malobrojnim crkvama sa izbočenom apsidom polukružnog oblika na istočnoj strani. Apsida ima jedan prozor smješten na osi. Prijelaz apside u istočni zid lađe naglašen je profiliranim trijumfalnim lukom, koji leži na plitkim impostima. Način gradnje crkve je različit, što potvrđuje intervencije tokom vremena, no prevladava upotreba priklesanog kamena. S obzirom na način zidanja i naglašenu longitudinalnost, istočni završetak s jednom istaknutom polukružnom apsidom, kao i rješenje trijmfalnog luka (jednako kao i u crkvi Sv. Mihovila u Kloštru) vjerojatna datacija crkve je u 11. st.
Branko Fučić u crkvi sela Kršete, kraj Materade pronašao je dvije skulpture za koje misli da predstavljaju ostatke plastičnih ukrasa koji su pripadali upravo ovom samostanu Riječ je o skulpturama dvaju svetaca sv. Petra i sv. Pavla prikazana u plosnatom stavu, karakterističnom za razdoblje rane romanike 11.stoljeća.. I. Ostojić spominje u svojim istraživanjima da se u zidovima crkve nalazila pleterna dekoracija, koja datira iz o9. stoljeća, ali nije siguran da li je pleterna dekoracija od prvih dana crkve ili je donešena. Stoga on datira izgradnju crkve negdje između 9-11- stoljeća.
Današnji izgled crkve ne govori o proteklim vremenima nego o nama i o našoj brizi za naše kulturno nasljeđe.

Fotografije koje se nalaze ispod teksta snimljene su 2007. godine

Piše: Zlatan Varelija