«Luigi» pred vratima povijesnog muzeja Istre.

02.10.2021

«Luigi» pred vratima povijesnog muzeja Istre.

«Luigi» pred vratima povijesnog muzeja Istre.

 

Brodica tipa TOP ili TOPO izgrađena je početkom 20. stoljeća u jednom od poznatih rovinjskih brodogradilišta poduzetnika Detrovicha. Dao ju je sagraditi Luigi Calluci, a krštena je imenom «Luigi Fiore»

 

 

 

 

            Listajući požutjele stranice «Skitnja» Matije Pokrivke  iz 1982. godine doznaje se da  u luci Santa Marina ispod Vabrige leži napuštena ribarska brodica suvlasnika Antona Riga i Izidora Rajkovića. Prema priči antifašističkih boraca drugog svjetskog rata, korištena je za rušenje drvenog mosta na rijeci Mirni kod Tarske Vale odnosno, da spriječi nailazak njemačkih vojnika u rujnu 1943. g. Brodica je neposredni svjedok ovih događaja koji su se zbili točno prije šezdeset godina. Od te 1982. godine trebalo je proći dosta vremena da se pokrene društvena akcija spašavanja ovog broda. Brod je pak imao sreću da nije nestao kao mnogi drugi brodovi, trunući u mulju i nestajući rastočen crvima i truleži u toliko voljenom moru.

            Darovnim očitovanjem nasljednika Guida Riga (Valerije Rigo) i Izidora Rajkovića iz Novigrada 17. listopada 1987 g. vlasnik čamca postao je Povijesni muzej Istre koji preuzima i obvezu restauracije. Srpnja 1987 g. brodica je prevezena u brodogradilište «Crvena Zvijezda» u Puli gdje je obnovljena a tijekom 1991. prevezena u Povijesni muzej Istre gdje je restaurirana.

            Brodica tipa «TOP» ili «TOPO» izgrađena je početkom dvadesetog stoljeća u jednom od poznatih rovinjskih brodogradilišta poduzetnika Detrovicha. Dao ju je sagraditi Luigi Calluci. Krštena je imenom «Luigi Fiore». Godine 1941. brodicu je za 12.000 lira kupio Guido Rigo pod imenom «Pace e Lavoro». Iz registra plovila izbrisana je 1971. godine. «TOP ili  TOPO « je polupokriveni ribarski čamac na vesla i jedra. Dužina mu je 10,4 m, širina 2,7, visina 0,87 i gaza svega 0,35 metara. Vitkih je linija, snažan i skladan. Koristi se za ribolov povlačnom mrežom, ali i za prijevoz tereta, na primjer u lagunama Venecije. Nerijetko služi odvozu ribe u najbližu luku, zatim lovu na parangal uza samu obalu. Karakterizira ga plosnato dno, obla krma, duga izvučena pramčana statva te duboko kormilo. Nalazi ga se na čitavom sjevernom Jadranu.

            Uz dokumentaciju o brodu, čuvaju se i sjećanja na događaj iz rujna 1943 g., kada je ova brodica sudjelovala u rušenju mosta. Evo što je o tim događajima zapisao Ivan Stojnić i sam sudionik ove akcije: « Poslije polovičnog uspjeha miniranja mosta koje smo obavili 13.rujna 1943. godine na Antenalu, samo nekoliko dana kasnije dobili smo u zadatak onesposobiti i srušiti taj isti most na Mirni kod Antenala. U izvršenju  zadatka učestvovali smo sa tri broda-čamca. Jedan je bio vlasništvo mojih roditelja i na njemu smo bili moj otac, brat Pjerin, koji je tada imao četrnaest godina i još jedan čovjek kojemu se ne sjećam imena. Drugi brod je bio vlasništvo Guida Riga i osim njega na brodu su bili otac i sin Radošić; Mate i Josip kao i Petar Paris. Treći brod je bio u vlasništvu jednog čovjeka iz Novigrada. Bila su to tri ribarska čamca tipa «TOP», dužine 7-10 metara, koje je pokretao mali Fiatov brodski motor od 16 KS. Bili su to brodovi - čamci čvrste gradnje, plitkog gaza i istodobno pogodni i za pogibeljno more. Ova tri čamca imala su zadatak da sa svake strane (jedan sprijeda i dva bočno) povuku tešku skelu i do šlepaju je do polu srušenog mosta kod Antenala. Time što smo do šlepali skelu pod most i i sklonili se, naš zadatak je bio završen. Bilo je potrebno da dođe plima i podigne drveni dio mosta, nakon čega smo ga prenijeli u Tarsku Valu. Čitavu akciju uspjeli smo obaviti do mraka».

            U slobodnoj domovini temeljem dokumenata i usmene predaje, grade se mnogi umjetni spomenici, dok  ovaj najizravniji čuva vrata Povijesnog muzeja u Puli daleko od milog ušća rijeke Mirne i toplih voda sjevernog Jadrana. On je ne samo spomenik ove akcije, već i spomenik narodnooslobodilačke borbe ovog kraja a ujedno i spomenik brodogradnje sjevernog Jadrana. Nije uzalud boem i pjesnik splitskih kaleta zapisao «brodovi su isti ka i judi, svu moru daju život svoj».

 

Tekst i fotografija : Zlatan Varelija

 

Svjedoci smo a često se zaklinjemo u našu nedavnu povijest, ali nažalost vrlo malo znamo o njoj.