„Mani pulite“ u Italiji a kod nas u Hrvatskoj ?

20.02.2022

„Mani pulite“ u Italiji a kod nas u Hrvatskoj ?

„Mani pulite“ u Italiji a kod nas u Hrvatskoj ?

Sjećate li se nacionalne sudske afere „mani pulite“ u Italiji, početkom 90-tih godina prošlog stoljeća ? Ukratko, da se prisjetimo.

Radilo se o čitavoj seriji istraga na teritoriji Italije od strane raznih tužiteljstava koja su razotkrila, gle čuda, jedan korumpirani politički sustav u kojem su političari bili tijesno povezani za poduzetnicima.

Značenje pojma „mani pulite“ (čiste ruke), objašnjeno je najslikovitije u jednom filmu iz 1963.godine „Le mani sulla citta'“ doslovce prevedeno „ruke na grad“ iako bi na hrvatskom jeziku bolje odgovarao pojam „šape na grad“ da bi se bolje objasnilo o kakvoj se aktivnosti radi.

U jednoj sceni spomenutog filma, vijećnici pozicije u Gradskom vijeću Napulja u odgovoru na optužbe nekog opozicijskog vijećnika da imaju „prljave ruke“ odgovorili su: „naše su ruke čiste“.

Kasnije, u raznim prilikama međusobnih optužbi parlamentaraca različitih političkih orijentacija, pojam „mani pulite“ često se koristio pa je tako postao prepoznatljivi slogan za sudske istrage i borbu protiv političke korupcije.

 

Javni tužitelj Antonio Di Pietro

 

Najpoznatiji borac u istragama „mani pulite“ bio je javni tužitelj Antonio Di Pietro koji je u ono vrijeme, 1991. godine, prvi otvorio predmet pri Tužiteljstvu u Milanu a zatim su krenule istrage i u drugim gradovima Italije.

Antonio Di Pietro postao je poznat široj talijanskoj javnosti nakon što je 17.veljače 1992. zatražio od istražnog suca po imenu Italo Ghitti izdavanje naloga za uhićenje inženjera Maria Chiesa, predsjednika jednog staračkog doma u Milanu ali istovremeno i utjecajnog člana vladajuće stranke Partito socijalista Italiano u glavnom gradu Lombardije.

Mario Chiesa je uhićen prilikom preuzimanja gotovine u iznosu od 7 milijuna lira koje mu je predao poduzetnik iz Monze, Luca Magni. Poduzetnik je već bio „umoran“ od stalnog plaćanja pa je odlučio prijaviti to davanje mita, karabinjerima. U dogovoru sa karabinjerima i tužiteljem Di Pietrom organizirali su predaju novca u dogovoreno vrijeme i tako, na flagrantan način, uhvatili Chiesu na djelu.

Upravo tih dana, Bettino Craxi, neprikosnoveni lider talijanske Partije socijalista, bio je angažiran u  kampanji za parlamentarne izbore koji su se trebali raspisati u proljeće. Novinarki TG3 Danieli Vergara, Craxi je dao intervju u kojem je negirao postojanje korupcije na nacionalnoj razini i branio Chiesu za kojeg je kazao da se radi o „izoliranoj skitnici“, „pomahnitalom iveru“ unutar kompaktne partije socijalista.

Bettino Craxi je bio poznat po svojim visoko intelektualnim i kićenim izrazima i govorima u parlamentu, pa ne čudi da je upotrijebio navedene izraze da bi definirao tko je to Mario Chiesa.

U ovoj aferi, nažalost, jedna od žrtvi sam ja, izjavio je Craxi. Brinem se, da stvorim uvjete da naša zemlja ima vladu koja će se suočiti sa teškim godinama koje dolaze i onda se nađem pred skitnicom koji baca sjenku na sliku jedne političke partije koja u Milanu, u pedeset i više godina, nije nikada imala jednog osuđenog administratora koji je počinio teška kaznena djela u javnoj administraciji.

Mario Chiesa, „izolirana skitnica“ kako ga je opisao Craxi, ispričao je i objasnio tokom ispitivanja, da je sustav mita i korupcije bio puno rašireniji od onoga što je njegov stranački šef pokušao limitirati i umanjiti kao pojavu. Mito je postalo neka vrsta takse koju su poduzetnici plaćali da bi dobili posao na javnom nadmetanju.

 

Svi uzimaju novac

 

Praksom plaćanja „takse“ da bi se dobio ugovor za obavljanje radova financiranih javnim novcem, koristile su se sve političke stranke a naročito PSI (Partito Socijalista Italiano) i DC (Democrazia Cristiana), stranke koje su bile u Vladi.

Tužitelj Antonio Di Pietro pokušao je istrage držati u tajnosti, što predstavlja nemoguću misiju u državama sa slobodom medija kao što je Italija, pa je stoga na parlamentarnim izborima, došlo do potpunog preokreta izbornih rezultata i dolazak novih političkih snaga na vlast.

U izbornoj kampanji, pojavila se Lega Nord, stranka radikalne desne orijentacije koju je predvodio Umbero Bossi. Lega Nord se „proslavila“ sloganom „Roma ladrona“ (Rim lopina) i na parlamentarnim izborima ova je stranka osvojila čak 85 poslaničkih mjesta u oba doma parlamenta u odnosu na ranija 2 poslanika.DC je pala za preko 34% a PSI za 30%.

Nastavak ove afere bio je poput potresa ili možda još bolje kao tsunami. Istrage, afere i optužbe za političku korupciju, krenule su sa sjevera i zatim preplavile čitavu Italiju.

Nakon izbora, mnogi političari i industrijalci su uhićeni sa optužbom za korupciju. Bilo je onih koji su sami priznali da su bili korumpirani a bilo je političara koji su počinili samoubojstvo. Iz onog vremena, najveći odjek imalo je samoubojstvo Raul Gardinija, predsjednika grupacije Ferruzzi-Montedison.

Bettino Craxi je putem medija optužio tužitelja Di Pietra za kojeg je rekao da nije „zlato sve što sja“. Nakon toga su procurile neke informacije da Di Pietro konzumira drogu, što nije dokazano, a javnost se svrstala na stranu tužitelja.

Preduga je povijest afere „mani pulite“ da bi se mogla prenijeti u jednom tekstu ali treba kazati da se 1992.godine dogodio atentat eksplozivom na suca Giovanni Falconea na cesti kod mjesta Capaci na Siciliji kojeg je organizirala mafija koju je vodio mafijaški bos Salvatore Rina.

Obruč oko PSI i njegovog čelnika Craxija sve se više stezao kako se povećavao broj optužbi u parlamentu prema njemu i njegovoj partiji. On sam je tokom jedne parlamentarne rasprave priznao da se stranka financirala iz ilegalnih fondova ali nije prihvatio da se radi o čak 93 milijuna dolara. Sebi u obranu je rekao: „pa to smo svi radili, u svim političkim strankama, obzirom da nam redovito financiranje iz državnog proračuna nije dovoljno“.

Tokom 1993. sve je više dokaza protiv Craxia i time se otvarala mogućnost njegovog uhićenja. 15.travnja 1994. nakon isteka parlamentarnog mandata Craxi je izgubio imunitet pa su time stvorene i pretpostavke za njegovo uhićenje.12.svibnja je povučena putovnica Craxia ali je on već bio pobjegao u Tunis.21.svibnja 1995. Craxi je službeno proglašen bjeguncem odnosno osobom nedostupnom talijanskom pravosuđu.

1994.godine na vlast u Italiji dolazi Silvio Berlusconi i to je bio početak ere „berlusconizma“.

Tako je to izgledalo u Italiji kada je krenula masovna akcija sudstva i borba protiv ilegalnog financiranja političkih stranaka, korumpiranih političara i istaknutih industrijalaca i menadžera.

 

Nakon posljednjih događaja sa uhićenjem ministra Horvata i navodne upletenosti nekih drugih ministara u nezakonite radnje financiranja povlaštenih poduzetnika i tvrtki, biti će zanimljivo vidjeti, do kuda seže autonomnost tužiteljstva u Hrvatskoj da bez ičijeg pritiska sa strane radi „svoj posao“.

 

Obradio: Veljko Ivančić

 

Slijedi nastavak na temu: Upravljanje i potrošnja javnog novca na lokalnoj razini