Matija Pokrivka o Zvonimiru Brumniću

25.04.2022

Matija Pokrivka o Zvonimiru Brumniću

Matija Pokrivka o Zvonimiru Brumniću

U kratkim crtama  donosimo tekst Matije Pokrivke;  o Zvonimiru Brumniću

Lovrečica je malo tiho seoce na uskoj vijugavoj asfaltnoj cesti koja se probija kroz duboke šume, vinograde i njive između Novigrada i Umaga. Selo je poznato još iz trećeg stoljeća. Najljepše staro mjestašce na zapadnoj obali plodne Istre, gdje snažni volovi vrgnjem oru crvenicu zemlju, sve do morske obale. Vrijedne obitelji u kamenim hižama zaokružili su bijeli visoki toranj u plavetnilu neba. Tu živi i marljivo smjerno svoju svećeničku župničku dužnost obavlja divni plemeniti Istranin, čovjek iz svojega, hrvatskog naroda, Zvonimir Brumnić. Sva se Lovreština njime ponosi, jer je svoj skromni svećenički život stavio u vrlo teško iskušenje, u borbu za hrvatsku slobodu u strahovitu vremenu, u Drugome svjetskome ratu. Bio je tada župnik u Tinjanu. Kao sudionik u ratu istarskih potlačenik patnika, smjelo je došao na Zborno mjesto u Pazinu presudne jeseni 1943. da bi i on, uz druge hrvatske predstavnike, slobodno, hrabro kazao tada važnu riječ o priključenju Istre hrvatskoj domovini. Zvonimir Brumnić, župnik u Lovrečici, rođen je 8. listopada 1912. godine, u selu Funčići na Lindaršćini od oca Antuna i majke Josipe, rođene Ladavac. Roditelji su mu bili poljodjelci s dvanaestero djece. Hrvatsku je osnovnu školu, 4 razreda polazio od 1919. do 1923. u selu Bazgalji. Nakon osnovnog školovanja otišao je u Koparsko sjemenište Tu je maturirao 1930. Tada se upisao u Goričku bogosloviju i diplomirao 1934. Već 1935. postavljen je za prefekta u Koparskom sjemeništu Bio je to prvi Hrvat na toj dužnosti. Od Bože Milanovića kapelana Sv. Ivana u Trstu, preuzeo je hrvatske časopise i širio ih sjemeništem kojima je predavao i hrvatski jezik. Dakako, sve je to radio potajice da ga ne uhvate fašisti. Godine 1938. imenovan je župnikom  u selu Zrenju na Gornjoj Bujštini, a potom u Tinjanu. Godine 1942. kao župnik u tome pazinskom mjestu povezao se s NOP-om preko Ljube Drndića i od tada je stalno surađivao s političkim djelatnicima na tinjaskom području. Svjesno je pristupio NOP-u uvjeren da je došao trenutak da se potlačena Istra oslobodi i priključi matici zemlji – Hrvatskoj. Političkim djelatnicima davao je dragocjene podatke i informacije. Dobro je poznavao svoju župu, bio je cijenjeni svećenik u tome kraju. U crkvi je s oltara govorio vjernicima “Pomognite putnicima i dajte hrane potrebitima“ Svi su znali i dobro razumjeli  da je zapravo riječ o partizanima. Sam je dao svoj ciklostil za umnožavanje dopisa, dao ga je NOP-u i ustupio uvezane sveske „Naše Sloge“ da borci čitaju hrvatsku riječ u borbi za slobodu Istre. U vremenu sveopćeg ustanka u rujnu 1943. svećeniku Brumniću povjereni su ključevi općinske zgrade iz koje je izdavao skrivene živežne namirnice i drugu robu na zahtjev i uz dopuštenje Narodnih vlasti istarskih partizana. Sada već velikog povijesnog dana 25. Rujna sudjelovao je na zasjedanju Istarskog sabora u Pazinu. U diplomatskome djelovanju jedan je od potpisnika Memoranduma istarskog svećenstva Međunarodnoj komisiji. U njemu se tražilo priključenje Istre Jugoslaviji i matici zemlji Hrvatskoj. Nakon dočekane slobode, sretan je bio župnik u Gologorici i Oprtlju, a dok ovo zapisujem župnik je u Lovrečici. U svim knjigama o povijesnom Saboru 26. rujna 1943. u Pazinu spominje  se dalekosežni zaključak na prijedlog Zvonimira Brumnića župnika u Tinjanu „ Da se u svim crkvama i školama uvede hrvatski jezik, da se uvede hrvatsko bogoslužje i obnove imena i natpisi koje su talijanski fašisti uklonili. Talijani, koji su došli u Istru poslije 1918. godine zato da bi je odnarodili- imaju se vratiti odakle su došli, natrag u Italiju“

M. Pokrivka

Na naslovnici:  Memoranduma arhiv Zlatan Varelija