Mediteran kako to gordo zvuči!

12.09.2021

Mediteran kako to gordo zvuči!

Mediteran kako to gordo zvuči!

Osvrćući se na povijest Mediterana, srca nekadašnje evropske kulture, pripitujem se: Je li Mediteran isti onaj kao prije stotinjak i više godina? Je li još uvijek među nama živa kultura Mediterana? Mediteran u čitavoj svojoj povijesti nije jedan. Oduvijek je bio dvojstvo, oduvijek su postojala dva Mediterana.

Ovdje ne mislim na katolički i afroazijski muslimanski dio već mnogo dublje, Mediteran kojemu su žudjela gospoda, Mediteran antičkih hramova, renesansnih slikara, mirisa smilja ružmarina, vinograda, smokava s jedne strane i Mediteran napuljskog otpada, mafije, mnogobrojnom nezaposlenom radnom snagom, hrvatskim dugom ništa manjim nego spominjanim grčkim, Mediteran iz kojeg se iselilo desetke milijuna žitelja. Mediteran su i drevni jezici, pisma koji su osuđeni na propast, čak i ovaj mali sjeverni europski Mediteran danas je luzersko mjesto, isprepleten bezvlašću umreženom korupcijom, netolerancijom. Jednom je jedan književnik napisao da je Mediteran zemlja nedovršenih poslova i kuća. Ti nedovršeni poslovi su posvuda oko nas, napuštena sela na kopnu, ostaci nekadašnjih vinograda, katuni bez pastira, ostaci industrijskih zona koje je uništila tranzicija. Razapet između budućnosti koja nikako da se dogodi i svoje prošlosti kojoj se klanja i od koje živi. Današnji Mediteran živi da trži ono bivše, trži svoju prošlost jer nema sadašnjosti. A ono bivše koje Mediteran trži nastalo je upravo onda kada je Mediteran bio ono što danas nije: ekonomska, tehnološka, inovativna, kulturna avangarda. Sve današnje inovacije gospodarske i ine svoje korijene vuku iz tog razdoblja. Nekada je Mediteran bio izvoznik a danas je primatelj. On budućnost tek pomirljivo konzumira. U novoj dobi evropskih i svjetski poslova nije Mediteranu namijenjeno mjesto inovacije ( čiji je stoljećima bio predvodnik) već mjesto konzumacije i destinacije. I ako želi ispuniti taj preduvjet mora biti „star“ jer to može ispuniti današnji turistički san. Ali turizam oduvijek u sebi nosi i poljubac smrti.

Umag, jedan u nizu mediteranskih gradova, stoljećima je i subjekt mediteranske kulture. I on nije pobjegao od svoje dvojnosti. Zimi bez duše prazan u kojem je dobar dio nekadašnje djedovine u rukama nekog  stranca, industrije koje nema, za inovaciju više nije spreman i ostaje mu život održava prodajom prostora, prostora koji je na nesreću oduvijek nečiji zavičaj. I upravo bitka za prostor jedino što je ovom djelu Mediterana pa tako i Umagu preostalo. Bitka za prostor, bitka za koncesiju za plažu, ograđivanje prostora, prava na naplatu parkiranja, pristupu mora, prava na vezivanje brodova. I upravo kada lokalna zajednica (čitaj i Umag) negdje dopusti naplaćivanje i ograđivanje plaže, kada dopusti korištenje javnih površina ugostiteljima Mediteran gubi kapilarnu bitku. Danas moje mjesto gubi prostor javnih perivoja, plaža, a postaje prostor cementnih predgrađa, dostavnih skladišta usmrdjelih kuhinja i hipermarketa.

Gubi ono što je najvažnije svoju budućnost.

Tekst Zlatan Varelija