Melijova mesnica - mala umaška legenda

24.07.2020

Melijova mesnica - mala umaška legenda

 

Andemo de Melio!

Dobar je mesar sedamdesetih godina mogao za plaću kupiti materijal za gradnju kuće do „pod krov“
Kad izgovorite ime Melio u Umagu i široj okolici grada svi odmah pomisle na najbolje meso i suhomesnate proizvode. Baš kao i mnoge robne marke, mesar Melio Grižančić od svog je imena stvorio pravi brend, a njegova mesnica u ulici Joakima Rakovca ili bolje rečeno, tzv.špeceraj, jedan je od onih malih kvartovskih dućana koji su u invaziji trgovačkih centara preživjeli. Melijov svevremenski špeceraj spada u najposjećenije u Umagu te odolijeva trgovačkim trendovima koji poput morskih nemani gutaju male ribe. Moja je mama kupovala kod Melija, pa kupujem i ja, brojni Umažani, te drugi kupci kojima mesnica Melio garantira vrhunsku kvalitetu domaćih proizvoda. A jednom sam čula i jednu šjoricu u poznijim godinama kako hvali Melijov ošakolo/buđolu kazujući da ima sve gušte “de una volta” poput onoga od njezina pokojna nona s početka dvadesetog stoljeća. Ovakva je izjava za Melija bolja od ikakve reklame vrhunskih marketinških stručnjaka i njihovih izmaštanih trikova ili reklamnih poruka. Passa parola!

Od pljuske naučniku do uspješnog poduzetnika

Umirovljeni Melio Grižančić uživa već neko vrijeme u svojoj zasluženoj mirovini, provodeći uglavnom umirovljeničke dane u masliniku i vinogradu u Matelićima, a sinovima Mikeleu i Masimu predao je u nasljedstvo biznis uz stečeno povjerenje kupaca i godinama stvaranu reputaciju. Kad zatreba Melio uleti sinovima upomoć, jer još uvijek je “gazda u sjeni”. Inače je sin Masimo nastavio očevim putem, mesar je, a Mikele vodi financijsko-uredski dio poslovanja.
Melijova poslovna karijera započela je prije 52 godine, one burne 1968. godine, u doba kad kao 15-godišnji naučnik započinje s radom u marketu PIK-a Umag. Naukovao je na svim radnim mjestima vezanim uz mesarevo zanimanje od mesnice, klaonice i skladišta. Tesao je ili “mesao” svoj zanat od šegrta do odličnog majstora, na trnovitu putu, konkretnije „pljuskovitu“ putu jer su stariji šefovi znali biti strogi pa bi i njihova teška pljuska poletjela nanjegov obraz kad nije razlikovao teleću od svinjske ruže.
-A kako sam mogao, kad je onda „ruža“ bila veličine kao svinjska, a danas je mladim mesarima lako razlikovati ih jer je tele naraslo, veli u šali.

Melijiov ustrajni put kao povijest mesarstva na Bujštini

Radio je gotovo u svim ondašnjim PIK-ovim mesnicama na Bujštini i klaonici Buje, a tokom naukovanja je zimi odlazio s kućne adrese iz Brtonigle zamjenjivati poslovođu u Savudriju udaljenu 20 kilometara, a onih ranih sedamdesetih godina se nije bilo lako domoći Savudrije, jer nije bilo organiziranog lokalnog prijevoza , odnosno puno osobnih vozila, ali tko te pita. “Snađi se druže”, bio je najbolji recept za to. I nije nikad kasnio.
Negdje 1973. nastavlja s radom u mesnici umaškog PIK marketa, klaonici Buje, mesnici Plovanija i mesnici-marketu Katoro kad su mesnice bile u sastavu hotelijerskog diva, Istraturista.
-Tih zlatnih godina, mogao je dobar mesar zarađenom plaćom kupiti materijal za gradnju kuće do „pod krov“, naravno ako bi radio danonoćno. A motiv je bio zaista jak, opisuje Melio vremena u doba procvata umaškog turizma.
Kasnije, sve do 1994. godine preuzima posao voditelja skladišta svježeg mesa u novootvorenoj hladnjači na Ungariji, a kad se rasformirao sistem ondašnjeg SOUR-a Agroturista započinje njegov samostalni poduzetnički uzlet. Mnoge su kolege krenule u druge biznise vezane uz turizam i ugostiteljstvo, a neki su nastavili s radom u novim trgovačkim društvima, no Melio se okuražio osamostaliti. U tim velikim neizvjesnim gospodarskim promjenama nije bilo lako donijeti odluku takvom „avanturističkom“ pothvatu, priznaje. Osniva tvrtku Meliokomerc d.o.o. Umag.
-Ako sam znao raditi za druge, onda ću još bolje raditi za sebe i svoju familiju, kaže i nastavlja pripovijedati kako se optimistički upustio u privatne vode. Otvara svoju mesnicu u bivšem Nanos marketu na Punti u kojem radi non-stop od jutra do večeri uz kraću pauzu za ručak u buffetu unutar marketa. Kad je ondašnji vlasnik objekta bujski Buje–export odlučio zgradu rušiti, Meliju se ukazala prilika da krene s radom ispočetka u objektu bivšeg T-marketa na Punti. No, uvijek kao privatni poduzetnik. Mogao je prostor koristiti bez naknade sedam godina, ali pod uvjetom da uloži svoja sredstva u svu opremu od komore do vitrina, strojeve za preradu mesnih proizvoda. Odobren mu je prvi serijski broj u Umagu za pravljenje ćevapčića, pljeskavica i kobasica.
-E, tada taj broj nije mogla dobiti svaka mesnica u gradu jer su bile na snazi jako rigorozne mjere, što znači da je kvaliteta proizvoda morala biti po iznimnim standardima, prisjeća se Melio dana kada su popularni „balkanski specijaliteti“ ulazili u istarsku kužinu. Iz tih dobrih vremena prošlog stoljeća, dok je gradio svoje malo carstvo, preuzeo je i mesnicu Gatto. U novoj hrvatskoj stvarnosti, dolazi do pretvorbi pa se Melio opet prilagođava novonastalim okolnostima. Tako su na mjestu Nanosa izgrađeni apartmani, u objekt T-Marketa ušao je Konzum, a današnji prostor mesnice u Rakovčevoj ulici postaje Melijovo privatno vlasništvo, mukotrpno zarađeno cjeloživotnim poštenim radom kojim je stekao veliki ugled u gradu i okolici. Lokal je bio vlasništvo slovenske tvrtke Merkat. Melio se uspio prijaviti zadnji dan po Merkatovoj objavi natječaja za prodaju nekretnine i uspio. Da bi zatvorio financijsku konstrukciju uletjela mu je bliska familija upomoć, i dandanas dok prepričava sjećanja na protekle dane uhvati ga nelagoda kad opisuje taj trenutak kupnje lokala dok je potpisivao izjavu kod javnog bilježnika.
-Nakon potpisane izjave, vratio sam se doma bolestan. Žario sam. Imao s 40 stupnjeva temperature, jer sam znao da posuđeni novac moram vratiti. I opet sam započinjao ispočetka, u novom prostoru, ali vlastitom, kojega sam otplatio danonoćnim radom, s mukom pripovijeda o tim danima.

Obiteljska tvrtka

U ovoj mesnici Melio radi već punih 18 godina, dok je tvrtka Meliokomerc, d.o.o. nedavno proslavila četvrtinu stoljeća ili 25 godina od svog osnutka. Srećom, pa su se biznisu pridružili sinovi Mikele i Masimo te supruga Alma i snaha Michela i je dio tereta podijeljen. Ulaskom u Meljiovu mesnicu osjeti se topla domaćinska ili obiteljska atmosfera, miris finih suhomesnatih proizvoda i onaj šarm prošlosti. Uz Grižančiće stalno su zaposleni: Luciano, Luka, Marko, Sandra i posljednja koja se pridružila složnoj ekipi, Tatjana. Poveća li se obim poslova, zaposle još ponekog radnika, ali na određeno vrijeme.
-Treba zaraditi toliko prihoda da osiguram tucetu zaposlenih plaće i redovito servisiram sve financijske obveze. No moja je deviza, da na treba gomilati materijalna dobra i zaduživati se, već uživati u radu i stvoriti koliko je potrebno za jedan ugodan i kvalitetan život koji brzo prolazi, ističe Melio pa dodaje da je tako i sinove odgajao- odgovornom radu i skromnosti.
Uslužna družina iz Melijova špeceraja jednako je zaslužna za veliki broj kupaca baš poput glavnog artikla – mesa, kojega nude u prodaji. A riječ je isključivo o hrvatskom mesu iz domaćeg uzgoja, s provjerenom kvalitetom. Najzaslužniji za odabir dobavljača je Melio koji je sačuvao sve kontakte i poznanstva iz bivše Jugoslavije s kolegama koji su radili i surađivali zajedno. Bilo je i kraćih pokušaja suradnje s ostalim novoosnovanim dobavljačima na hrvatskom tržištu, no sve je bilo kratkog daha jer Melio brzo prepozna hrvatski proizvod i onaj koji se prodaje pod etiketom domaćeg.

Mlado i staro u mesnici Melio

Upravo zbog iznimnog povjerenja u Melijovu ponudu broj kupaca u trgovini raste, a i umirovljenici rado svrate po komadić prvoklasnog mesa. Njima su proteini najvažniji u toj životnoj dobi. Neka kupe i malo, ali je ukusno i zdravo! Muškarci i sportaši česti su kupci i najradije kupuju meso za roštiljanje da bi se potom dobro zalilo pivom. Svi pozvani na druženje odmah ukapiraju je li im među zamamnim komadima kotleta, ćevapa i kobasica domaćin „podvalio“ i neki komad mesa koji nije iz slavne mesnice. Među Melijovim kupcima nađe se i podosta mladih mama koje ga zovu barba Melio, jer su još kao djevojčice sa svojim majkama navraćale u njegove mesnice na Punti. Te mlade dame najčešće kupuju bijelo meso od piletine i puretine, ali i sve ostalo što se može spremiti na brzaka. Nažalost, život se odvija sve ubrzanijim tempom.

Mala umaška legenda

Međutim, tko poželi na trenutak zaustaviti vrijeme i udijeliti pohvalu pozitivnoj sporosti i istančanoj ljubaznosti osoblja i uživati u kuhinji dok spravlja jela od hrvatskog mesa ili mesnih proizvoda, navraća u Melijovu mesnicu. I tako već desetljećima. Zato ova priča o jednoj mesnici i umaškim generacijama othranjenima u njoj koje zajedno s obitelji Grižančić te ostalim radnicima čuvaju hrvatsku tradiciju, postaje mala umaška legenda. 


Piše:S. Bosnić

Izvor:Glas Istre