Mi i Arapi imamo sličan pristup

27.09.2020

Mi i Arapi imamo sličan pristup Foto: Zbynek Burival

Kvaliteta života podređena turističkim interesima

Mi i Arapi imamo mnogo toga zajedničkog. Sve što radimo je iskorištavanje jedinog resursa kojeg imamo. Jedina je razlika u tome što oni zarađuju daleko više novca nego mi. Kuvajtsko gospodarstvo, na primjer, ovisi gotovo 90% od prihoda nafte. Do neke mjere pokušali su diversificirati svoje prihode, ali ako cijena nafte ostane na ovim trenutnim razinama ili ako bi energija iz obnovljivih izvora zadržala cijenu nafte na tim razinama - ili čak niže - bankrotirali bi unutar desetljeća. Za ovu fiskalnu godinu njihov bi proračunski deficit mogao doseći 45,78 milijardi dolara. Što znači da bi rezerve njihovog državnog fonda od cca 500 milijardi dolara nestale - uz trenutnu potrošnju – već za nekoliko godina.

Rast broja apartmana u kućama i stambenim zgradama

I mi radimo gotovo isto, nastavljamo pumpati "turističku naftu" do potpunog iscrpljenja. Možete reći da postoji razlika između konačnog i beskonačnog resursa. To je istina, ali čak i naša obala može podnijeti samo toliko zlostavljanja. Svaki put kada prođete obalom negdje iskoči još jedan projekt povezan s turizmom. Gotovo svaki djelić naše obale pretvoren je u nekakav turistički objekt. Čak su i kuće u kojima su nekada živjeli domaći ljudi pretvorene u višestambene zgrade, stisnute u ionako prenapučeno područje s malo ili nijednog parkirališta. A i sve više stanova u stambenim zgradama renta se kao apartmani, a stanari se kojekako snalaze za smještaj tijekom dva ključna ljetna mjeseca.
Kvaliteta života opada. Više zelenih površina uz obalu posječeno je za svaki zamislivi sadržaj povezan s turistima, ali je li se pojavio makar i jedan značajan projekt izvan turizma koji je proizašao od ljudi koji žive na obali? Nemojte se zavaravati ako mislite da se bavite "reklamnim poslom", da ne radite za turistički sektor. Siguran sam da većina vaših klijenata zarađuje od turizma. A to vrijedi i za frizere ili bilo koju drugu industriju povezanu sa uslugama - ako ljudi ne bi zaradili od turizma, nitko ne bi imao para da ih potroši u vašim trgovinama.

Drugi izvori zarade

Čini se da su jedine dvije stvari kojima se ljudi u Hrvatskoj nadaju je: Još jedna dobra turistička sezona ili "besplatan" novac koji dolazi iz Europske unije. Od vlasti – kao i naše, ovdje u Umagu – do samih ljudi, svi isključivo razmišljaju samo o tome kako povećati prihode od turizma. Razina zanimanja, strasti i mašte za bilo što izvan ove naracije gotovo da i ne postoji. Naše „inovativne ideje“ kreću se na liniji beach bara-štand s kokicama i apartmana. Kakvo dosadno postojanje!
Nikada nije bilo lakše zaraditi novac u toliko različitih industrija kao danas. Internet vam daje mogućnost prodaje proizvoda i usluga svjetskoj publici. Prije samo desetljeća ili dva nije bilo moguće prodati svoje znanje ili proizvode u EU ili SAD. Sada su sva ta tržišta otvorena za trgovinu. Lako dostupni i uvijek čekajući da stignu nove zanimljive ideje.

Pa nije Rimac valjda jedini kreativac?!

Jedini je problem u tome što trebate imati ideju, a ideje dolaze iz interesa i strasti, a ako nemate ništa od toga, onda sve što čekate je da nafta počne prštati iz zemlje. Kakvo dosadno postojanje! Bez interesa, bez inovacija, bez suradnje, bez strasti i bez akcije. Dobre ideje proizlaze iz eksperimentiranja, pokušaja, a ne iz čekanja da se nešto dogodi. Srećom, barem imamo Rimca koji nam omogućuje da mislimo koliki smo „gadni“ - iako njegova ili tuđa kreativna dostignuća nemaju nikakve veze s nama. Oduševljenje tuđim radom i ono što smo sve mogli biti – to je naša stvarnost.
Radije čitamo o korupciji i svemu ostalom oko čega ništa ne možemo učiniti. Ali da uključimo one uspavane moždane sinapse i pomaknemo vlastitu debelu guz*** s te udobne stolice? No radije ne bismo to učinili sada.
Valjda ćemo čekati - poput Arapa - da dosegnemo dno, jer od tamo je jedini put prema gore.

Piše: Alen Vukelić