Mi smo protiv toga da vozimo smeće u Kaštijun.......

28.06.2022

Mi smo protiv toga da vozimo smeće u Kaštijun.......

Mi smo protiv toga da vozimo smeće u Kaštijun.......

Izrekao je ove riječi Vili Bassanese, negdje pred Kaštijunom, sudeći prema grupi građana koji su sa transparentima prosvjedovali i tražili da se smeće iz drugih gradova i općina ne doprema u taj Županijski centar za gospodarenje otpadom.

Za tu svoju uvjerljivu poruku koju su zabilježili televizijski kadrovi, dobio je pljesak ljudi koji su prosvjedovali.

Prvo što sam pomislio, bilo je, koji ti plan gradonačelniče Bassanese. Što si to opet smislio? Jasno je da su novci u pitanju a ne ekologija.

Kada smo se tamo negdje 2012. i 2013. godine zalagali za izgradnju kogeneracije na biomasu u poduzetničkoj zoni Ungarija, SDP je bio glavni protivnik tog projekta tvrdeći da se tom vrstom investicija ugrožava ljudsko zdravlje i zagađuje okoliš.

Čudno je kada gradonačelnik Pule ili netko treći kaže: problem je u biootpadu jer on smrdi a gradovi i općine Istre, trebali bi tu vrstu otpada „pospremati“ u svojim „dvorištima“.

Energetičari, stručnjaci za procese izgaranja smeća kažu obrnuto. Biootpad je vrlo korisno gorivo u kogeneracijskim postrojenjima na biomasu. A njega ima oko 30% u ukupno „proizvedenom“ smeću. Bujština, stari podaci, stvarala je oko 18.000 tona otpada godišnje a 30% odnosno preko 5.000 tona predstavljao je biootpad. Ako se toj količini otpada dodaju porezana stabla od sanitarne sječe, zeleno granje i trava te zeleni otpad od rezidbe maslina i vinove loze, a može i prosušeni kanalizacijski mulj i maslinova komina, nije uopće problem, samo na našem području prikupiti, 15-20.000 tona otpada koji bi bio dovoljan za postrojenje snage 1-2 megavata električne energije i 3-6 megavata toplinske energije.

Ako uzmemo u obzir da kogeneracijsko postrojenje radi oko 8200 sati godišnje, postrojenje snage 1 MW proizvede godišnje 8200 MWh električne energije i oko 24.000 MWh toplinske energije.

Čak i u situaciji kada nema više visokih poticaja za obnovljive izvore energije putem ugovora sa HROTE, još uvijek se isplati investirati u ta postrojenja jer se proizvedenom toplinskom energijom mogu snabdjevati razni javni objekti u Gradu Umagu, za grijanje i hlađenje, i time značajno uštedjeti na troškovima.

Po svemu sudeći, Bassanese se još nije odvažio na taj korak, iako smo prije nekih 10-tak godina, zajedno bili na jednom savjetovanju u Vinkovcima, u organizaciji Udruge za razvoj Hrvatske, gdje su prezentirane mogućnosti toplifikacije naselja i gradova u Hrvatskoj sa kogeneracijskim postrojenjima na biomasu.

Od tada, više gradova u Hrvatskoj ima kogeneracijska postrojenja i toplovodnu mrežu a među njima i Glina.

U gradu Umagu, ako se baš ne možemo pohvaliti sa toplovodnom mrežom i kogeneracijskim postrojenjem na biomasu, možemo se ponositi sa dobro razvijenom „mrežom“ cestovnih rotora.

Red financijskih veličina i usporedba izgleda otprilike: 1 rotor kod IKB-a + zgrada srednje škole koja nije u funkciji = 1 kogeneracijsko postrojenje na biomasu snage 1-2 MWE. Toplovodna mreža se mogla financirati iz EU fondova.

 

Kuda treba otpremati naše smeće ?

 

Nije slučajno, smećem kao biznisom, oduvijek se bavio organizirani kriminal ili barem, u najmanju ruku, neke „sumnjive“ tvrtke. U Napulju i pokrajini Campania, poznato je, smećem se bavi Camorra. U Zagrebu neka tvrtka, čiji su direktori i vlasnici nedavno oslobođeni krivnje i optužbe za poslovanje sa smećem u vrijeme gradonačelnika Milana Bandića.Za Umag ne znam.

Ako Vili Bassanese javno izjavljuje „mi smo protiv toga da vozimo smeće u Kaštijun“, to govori da on ima neko rješenje. Tko zna, možda izvoz smeća preko granice ?

Baš me zanima, što je to novoga smislio !

 

Osvrt: Veljko Ivančić

 

Napomena: Prikaz nekih veličina sam pojednostavio

                      radi lakše razumljivosti