Mirjana Matešić, diplomirana inženjerka ekologije: Javne politike nisu uređene na način da traže primjenu načela održivosti

07.08.2020

Mirjana Matešić, diplomirana inženjerka ekologije: Javne politike nisu uređene na način da traže primjenu načela održivosti


Ako nešto ne promijenimo, neće se održati ova kvaliteta života

Mirjana Matešić diplomirana je inženjerka ekologije, magistrirala je ekonomiju, a doktorirala na sociologiji održivog razvoja. Budući da u Hrvatskoj ni danas ne postoji specijalističko ili visoko obrazovanje o održivom razvoju, odabirom studija stekla je znanja iz područja zaštite okoliša, ekonomije i društva, potrebnih za razumijevanje kompleksnih međuodnosa održivosti.
O svojim poslovnim iskustvima Mirjana Matešić kaže: “Moja prva poslovna iskustva vezana su uz industriju i diplomaciju u području zaštite okoliša, a evo već više od 15 godina, radom u HR PSOR-u, bavim se održivim razvojem. Tu su iskustva sukladno broju godina različita, od vođenja europskih projekata, izrade brojnih publikacija, knjiga i priručnika na temu održivog razvoja, sudjelovanja u mnogim edukacijama za poslovni sektor na različite teme iz područja održivosti, suradnje na izradi strateških regulatornih dokumenata iz ovog područja, do značajnog međunarodnog iskustva, jer je HR PSOR aktivan u međunarodnim organizacijama Svjetski poslovni savjet za održivi razvoj (WBCSD) i CSR Europe, gdje stječemo i razmjenjujemo znanja.”

Od 2004. g. ravnateljica ste Hrvatskog poslovnog savjeta za održivi razvoj (HR PSOR). Mnogo toga se od tada promijenilo u shvaćanju uloge DOP-a. Je li dinamika promjena u ovom području još uvijek prespora?

Dinamika u razumijevanju uloge korporativnog sektora u održivom razvoju ili, ako hoćete društveno odgovornom poslovanju, daleko je od zadovoljavajućeg. Iako se stvari mijenjaju, mi smo još uvijek daleko od stupnja angažmana poslovnog sektora na ovim temama, u odnosu npr. na Europu. Iako ima dovoljno stručnih ljudi, javne politike nisu uređene na način da od donosioca odluka traže primjenu načela održivosti. Zato promjene izostaju. Moramo prije svega educirati naše političare jer tu sve počinje.
Rekli ste kako hrvatske politike još uvijek dovoljno ne razumiju što je održivost i odgovorno poslovanje? Samo deklarativno?
Tako je, poslovni sektor orijentiran je na profit. Ne radi se tu o nekoj pohlepnoj želji da se obogati na račun zaposlenika i potrošača, već je sustav tako postavljen da ako ne ostvaruješ profit dioničarima, oni će te napustiti, a tebe sutra neće biti. Zato svaki poslovni lider donosi odluke koje će osigurati uspješnost i profitabilnost kompanije u narednom periodu. Ako ti standardi koje postavlja zakonodavac govore da je najbolje ne mijenjati način poslovanja, onda će se teško netko odlučiti uvoditi transformativne promjene koje mogu utjecati na ravnotežu poslovanja. Znači, pametan menadžer će se mijenjati kad prepozna da su te promjene potrebne za uspjeh u narednom periodu. Na zakonodavcu i na potrošačima je moć da uvjere menadžere kako je pametno mijenjati se u smjeru održivosti.
Istraživanja su pokazala kako je mali broj potrošača spreman usvajati promjene dok ih ne usvoji većina i dok se ne uvjere da su novi proizvodi ili usluge jednako dobri kao i stari. Zato je nužno da javne politike budu promicatelji promjena na način da podrže inovatore i daju im prostora na tržištu dok ih ne usvoji većina. Taj prostor tijela javne vlasti mogu kreirati kroz održivu javnu nabavu, poticajne mjere namijenjene inovatorima u području održivosti, poreznim olakšicama i slično. Ako ovakvi poticaji izostanu, izostaju i promjene, kao što je to slučaj kod nas. Nužno je da javne politike budu promicatelji promjena na način da podrže inovatore i daju im prostora na tržištu dok ih ne usvoji većina.

Održivi razvoj ne može biti zasebna strategija, već bi se načela održivosti trebala integrirati u sve strategije države. Postoji li nacionalna strategija koja na takav način vidi i održivi razvoj?

Teško mi je odgovoriti na ovo pitanje jer strategija koja bi trebala integrirati razvoj države je Nacionalna razvojna strategija za koju nam je potvrđeno da će se temeljiti na 17 UN-ovih Ciljeva održivog razvoja. Je li zaista tako, ne znamo jer Strategija nije niti u kojoj radnoj verziji dostupna javnosti niti stručnim organizacijama, a s obzirom na promjenu vlasti koja je pred nama, teško možemo očekivati skoro usvajanje ovog dokumenta. No Nacionalna razvojna strategija neće biti uspješna ako odredbe i načela koja donese ne budu integrirana u sve ključne resorne strategije Države kao što su energetska, prometna, industrijska, obrazovna i druge strategije. Dakle da, osim krovne strategije, ista načela i vrijednosti moraju biti prenesena i na sve operativne razine, inače možemo govoriti samo o deklarativnom prihvaćanju održivog razvoja.

Konferencija DOP, Okrugli stol – Kako korporativni lideri u Hrvatskoj razumiju rizike klimatskih promjena?

Živimo u svijetu koji ubrzano ostaje bez resursa koji su čovjeku potrebni za život. Trošimo li na račun budućih generacija?
Da. Mislim da već ni naša generacija neće moći održati ovu kvalitetu života ako nešto ozbiljno ne promijenimo.
Postoje li u Hrvatskoj kolegiji na školama koji se bave područjem DOP-a? Čini mi se da poduzetnici uče kroz praksu i kada su “prisiljeni”.
Postoje kolegiji, ali su rijetki, a i oni koji postoje teško će mijenjati ponašanje i proces odlučivanja kada studenti imaju 12 kolegija koji ih uče business as usual, a onda jedan koji kaže da bi trebalo raditi drugačije. Očito je da bi svi kolegiji koji uče o poslovanju, ekonomiji i poslovnim procesima trebali integrirati i obrazovati o novim uvjetima poslovanja, a to su uvjeti neograničenih resursa, klimatskih promjena i slično.

HR PSOR je u travnju 2020. g. objavio prijedlog mjera za oporavak gospodarstva po načelima održivog razvoja. Podržali ste mjere Vlade na zaštiti gospodarstva. Na što ste kroz ove mjere željeli upozoriti?
Mjere su dostupne na našoj stranici www.hrpsor.hr. Namjera je iskoristiti priliku kad je gospodarstvo praktički stalo i treba ga ponovno pokrenuti, da se pokretanje osmisli na novom sustavu vrijednosti koji će favorizirati energetsku i resursnu učinkovitost, eko-inovacije, nova rješenja temeljena na kružnom gospodarstvu i slično. Sad imamo odličnu, a možda posljednju pravu priliku da nešto ozbiljno promijenimo u načinu kako proizvodimo i kako trošimo resurse.

Trenutna regulativa ne pomiče tržište u smjeru održivosti i ne ohrabruje tvrtke na tranziciju prema održivom razvoju. Kakva nam je regulativa potrebna?

Osim deklarativne opredijeljenosti za održivi razvoj, svaki operativni dokument, sustav potpora, javna nabava i druga izvršna odluka vlade i državnih tijela trebala bi se temeljiti na načelima održivosti. U tom smjeru nas tjeraju i fondovi EU-a koji su već sada u velikoj mjeri orijentirani na financiranje održivog razvoja, a čini se da će sredstva za oporavak nakon pandemije još više biti usmjerena na niskougljični razvoj, kružno gospodarstvo i druge sustave koji promoviraju održivu praksu.
Predložili ste 8 mjera za oporavak gospodarstva. Znam da su sve jednako važne, ali koju bi posebno izdvojili? Vrijeme oporavka od pandemije je prilika da razvoj RH usmjerimo prema održivom razvoju.
Najvažnija je ona prva koja je ujedno i okvirna, a koja kaže da sve odluke trebaju biti revidirane kroz njihov utjecaj na održivi razvoj. Samo one mjere koje doprinose nekim ciljevima održivosti, a pritom ne štete drugim ciljevima, mogu biti realizirane. Kad uspostavimo taj filtar na svim razinama, stvari će se početi mijenjati u pozitivnom smjeru. Za to naši političari te djelatnici u javnom sektoru uglavnom nisu osposobljeni te smo predložili da pri Vladi djeluje stručni tim koji će evaluirati strateške dokumente sukladno njihovu doprinosu održivom razvoju te ih po potrebi vraćati na doradu resornom ministarstvu kako bismo uveli, što je moguće ranije i učinkovitije, mehanizam održivosti. Istovremeno, naravno, treba početi sustavno obrazovati stručnjake na svim razinama odlučivanja, kako u javnom – tako i u privatnom sektoru, ali i građane, o tome kako njihovo ponašanje utječe na održivi razvoj te kako se mijenjati u smjeru održivosti.
Ključno je partnerstvo gospodarstva, znanosti i svih društvenih aktera.
Nije lako ostvariti suradnju koja je plodonosna. Za nju prije svega treba razvijati povjerenje koje je u Hrvatskoj nisko. Ljudi ne vjeruju ni privatnom ni javnom sektoru, treba reći više-manje opravdano. Mediji su svaki dan puni afera i korupcije. No i ovdje vidimo ulogu političara koji moraju mijenjati sebe i razvijati to povjerenje bez kojeg neće biti društvenog napretka. Moramo se kao pojedinci osjećati dijelom zajednice kako bismo se željeli dati za tu istu zajednicu. Da to postignemo, moramo u toj zajednici svi biti isti na način da imamo ista prava. I to su temelji održivog razvoja, solidarnost, ljudska prava i briga za sve članove zajednice, kako nitko ne bi ostao po strani, posebno u ovo vrijeme velike neizvjesnosti i očekivano velikih izazova koji su pred nama.

Radionica GRI Standardi za izvještavanje

Možemo li i kako svi vlastitim primjerom smanjiti negativan utjecaj na okoliš i održivost u cijelosti?

Naravno da možemo, samo nažalost ne postoji osviještenost te razine da bismo mogli na to računati. To se stječe postupno, kako obrazovanjem u školi – tako i upravljanjem kroz tijela javne vlasti s pomoću kojih se odrasle ljude informira i pomalo mijenja njihovo ponašanje. Mi nemamo ni jedno ni drugo. Fascinantna je vijest otprije nekoliko dana da je pročistač otpadnih voda grada Zagreba začepljen zbog velike količine gumenih rukavica i zaštitnih maski koje građani bacaju u toalet!!! Nevjerojatno! Meni osobno posve neshvatljivo da toliki broj ljudi misli kako je u redu bacati plastiku i slične vrste neorganskog otpada u otpadne vode koje odlaze u prirodu. Očito gadno griješimo na svim razinama obrazovanja i informiranja građana.

Izvor: Poduzetnik.hr