Nema više vlaka, ali nas podlo navlače!

07.10.2020

Nema više vlaka, ali nas podlo navlače!

Vlak iz davnina

Sjećam se još od malena parnih lokomotiva u Puli ,tih grdosija koje bi bile parkirane na rivi, prevozile teret u Uljanik, onih vodenih para koje su konstanto puštale u manjim ili većim količinama i miris ugljena, a onda su sa godinama polako nestajale i otišle u zaborav, a neke ,,glupe,, EU države još ih koriste kao atrakciju. Svi mi znamo što je bila Parenzana, sagrađena u doba Austrije 1900. god i prenesena u Etiopiju 1935. god., a kako sam pročitao danas te tračnice leže negdje na dnu Mediterana. Zamislite da je ta pruga još postojala, ne bi bila to samo turistička atrakcija već bi imali višestruku korist. Spajala je Trst, Kopar, Izolu, Portorož,Savudriju, Kaldaniju, Buje, Karojbu ,Novu Vas, Poreč. Umag nije bio spojen, ali bio je u planu da se spoji.
Dobro se sjećamo mladih dana kad smo išli u srednju školu u Buje. Probuditi se ujutro rano i često po hladnoći i kiši čekali autobus i onda borba za mjesto. I tako dva puta na dan svaki dan, pa da nismo postali Spartanci! A radnici koji su išli u Buje raditi? U Digitron, Bifix itd. Kako bi bilo da je postojao taj vlak? Da je spajao Buje, Umag , Poreč, Novigrad? Ne bi bilo stresa, troškovi bi bili puno manji,više spavanja i manje guranja. Često se pitam zašto se nije od STT-a pokušala opet sagraditi i spojiti cijela Istra? Danas smo svjedoci svjetske utrke vlakova, tj. tko će ih proizvesti sve bržim. Japanci koliko znam za sada imaju rekord od cirka 400 km/h. Svi mi smo svjedoci koliko sjeverna Italija koristi vlakove od prijevoza putnika pa do prijevoza robe, pošto Trst ima jaku luku. Kako bi se tek Riječka luka spojila sa centrom Europe. Praktično danas jedan Francuz s vlakom može do Trsta, a da smo mi imali Parenzanu pa i do nas, a da želi u današnje vrijeme od Trsta do Umaga to je već avantura, s devom bi došao prije. Zamislite kakvo putovanje. Sigurno jeftino, komotno. A tek da bi vlak prošao kroz Učku. Hrvatska ne bi bila samo auto- destinacija već bi postala i željeznička destinacija.

A što kad sagradimo školsku zgradu?

Dobro je da je politika počela govoriti o tome tj. da treba početi investirati u vlakove, a još ljepše i bolje bi bilo da se u Istri krene što prije sa projektima i da budemo tako umreženi sa cijelom Europom. Zamislite samo sjednete u vlak i u sat putovanja ste u Zagrebu. Što bi to bilo za studente. Ili ideš za Pulu , Trst, Beč, ali na žalost živimo gdje živimo i takvo nešto mi u Istri vjerojatno ćemo dugo, dugo čekati i sanjati. I tada se naš gradski otac sjetio da umaška djeca kako ne bi postala Spartanci, jer za neke putovati za Buje postaje stresno ,odlučio sagraditi novu Srednju školu u Umagu dokazavši tako da nema malo empatije i suradnje s građanima Buja pa i šire, s Istrom ( iako, ruku na srce možda Buje nije imalo baš neke gradonačelnike/ice) ali to opet ne može biti isprika da su se umaški gradski „biseri“ sjetili napraviti neku Srednju školu u Umagu, naravno s našim novcem, a da nismo još čuli koji će biti smjerovi, tko će je voditi i tko će je financirati. Na kraju će opet biti krivi neki koji nas nisu svrstali u mrežu školstva, a ne „biseri“ Umaga, kojima je važno sagraditi predizbornu zgradu. Tako da riskiramo još jednu promašenu investiciju, po socijalističkom sistemu, ali kao i uvijek platiti će porezni obveznici Umaga jer ispada, da kad smo mi išli u srednju školu u Buje svaki učenik je izdisao od napora na tom putovanju od pola sata. A ustvari je svako to kratko putovanje bilo jedna neponovljiva školska avantura.

Piše: Daniele Kolec