Nemoguće postalo moguće! Slučaj Saning: Iznos od 209 eura po četvornom metru previsok, ali 392 eura po kvadratu zemljišta sasvim je OK!

01.09.2020

Nemoguće postalo moguće! Slučaj Saning: Iznos od 209 eura po četvornom metru previsok, ali 392 eura po kvadratu zemljišta sasvim je OK!

Opet se potvrdilo da pravo i pravda nisu isti. Osvrt sa Skupštine vjerovnika stečajnog dužnika Saning d.o.o. u stečaju

-Vi, kako se zovete i u kojem ste svojstvu ovdje, obratio mi se stečajni sudac Trgovačkog suda u Pazinu, u ponedeljak,31. kolovoza 2020., na održanoj sjednici Skupštine vjerovnika stečajnog dužnika Saning d.o.o u stečaju.
Rekao sam svoje ime da sam ovdje na ročištu prisutan u svojstvu JAVNOSTI. „Ovdje je prisutan u svojstvu javnosti“, diktirao je stečajni sudac svojoj tajnici koja je brzim i izvježbanim pokretima prstiju tipkala na tastaturi PC-ja zapisnik s održane sjednice Skupštine vjerovnika u slučaju Saning.

Akteri slučaja Saning

I tako redom, svi prisutni na sjednici, rekli su svoje ime i prezime i u kojem su svojstvu prisutni. Predstavio se odvjetnik tvrtke ADRIA COMMODITIES d.o.o. iz Zagreba koju ćemo radi raspoznavanja u daljnjem tekstu nazivati GLAVNI VJEROVNIK, pa se predstavio pravni zastupnik Grada Umaga, u daljnjem tekstu ISPLATITELJ duga, pa STEČAJNI UPRAVITELJ, STEČAJNI DUŽNIK u svojstvu vlasnika Saninga d.o.o. u stečaju), zatim predstavnik REPUBLIKE HRVATSKE, predstavnik odvjetničkog društva Čohilj i partneri, bivši branitelj stečajnog dužnika, predstavnik jedne tvrtke vjerovnika i novinarka portala TIRAMOLA.

Suci ne čitaju medije

Na primjedbu nekoga od prisutnih da je ovaj stečaj izazvao pažnju medija i javnosti, stečajni sudac je „hladnokrvno“ uzvratio: „Ne pratim medije i ono što objavljuju, ne zanima me, moje je, da radim u skladu sa Zakonom i trgovačkim pravom.....Tu smo zbog toga“.
Sjednica Skupštine vjerovnika je sazvana u skladu sa zakonskim propisima, upućen je javni poziv vjerovnicima i objavljen na e-oglasnoj ploči Suda. Ročište je javno i kako bi kolokvijalno rekli, sve je teklo po PS-u.
No, ako je sve po propisu, pa u čemu je problem, barem nama koji smo prisustvovali ročištu u svojstvu JAVNOSTI ?

Dogovor oko podijele plijena

Rekao bih da, formalno gledano, problema nema .Forma je zadovoljena i tu primjedbi nema. Ostaje samo otvoreno pitanje, suština, srž problema.“Il nocciolo della questione“, quall'e' ? Na ovom ročištu svakome je jasno da se neki od novih aktera u over gameu, ustvari međusobno „dogovaraju“ o „podjeli plijena“, onoga što je ostalo tj. stečajne mase Saninga d.o.o., koji je zbog ogluhe Grada Umaga da prema njemu izvrši izrijekom presuđene sudske presude u novčanom iznosu, završio u blokadi, pa je na kraju pokrenut i stečajni postupak. Danas, kada se u toj igri podjele plijena Saninga, pojavio novi vjerovnik iz Zagreba, Gradu Umagu više nije bilo sporno s njime dogovoriti isplatu te tražbine. A nikad u javnosti nije eksplicite pojašnjen razlog zašto su iz Grada odugovlačili s time 11 godina?!

Kome će što i koliko pripasti?

Međutim, Stečajni sud nema zadatak da utvrđuje razloge zbog kojih je tvrtka Saning d.o.o. otišla u takav stečaj. To nije niti posao stečajnog suca. Sud samo utvrđuje činjenice, post festum, a to je, da su GLAVNI VJEROVNIK i ISPLATITELJ (Adria Commodities i Grad Umag) potpisali Sporazum o izvansudskoj nagodbi prema kojem će ISPLATITELJ isplatiti GLAVNOM VJEROVNIKU iznos od 10.952.076,28 kuna. Time će ISPLATITELJ u potpunosti ispuniti svoju obvezu i GLAVNI VJEROVNIK neće više ništa potraživati od ISPLATITELJA.

Bivši vlasnik svoje tražbine tek prati „podjelu plijena“

Dakle, na ročištu se sada u glavnoj ulozi pojavljuju GLAVNI VJEROVNIK i ISPLATITELJ. Oni govore, njih se s pažnjom sluša i uvažava. STEČAJNOG DUŽNIKA tj. jednog od vlasnika tvrtke u stečaju Saninga se praktički ništa ne pita, njegova je uloga sporedna, ali ima pravo prisustvovati njihovu dogovoru „o podijeli plijena“. No, ipak mu stečajni sudac daje mogućnost da prije prelaska na glasovanje kaže „svoje“. On se protivi predloženim sporazumima pa kaže: „Smatram da se predloženim sporazumima neće zaštititi interes ostalih vjerovnika i to zbog toga što sumnjam da je ovaj dogovor rezultat koruptivnih radnji“. Stečajni sudac ga upozorava da to nije predmet rasprave na ovom ročištu.

A uloga stečajnog upravitelja ?

On ima uvodno izlaganje u kojem konstatira da su se konačno( ne objasnivši zašto tek sada) stekli uvjeti za definitivno rješenje ovog dugogodišnjeg sudskog spora gdje će ISPLATITELJ duga preuzeti zemljište previđeno za izgradnju prometne infrastrukture u naselju sa 111 apartmana za koje je STEČAJNI DUŽNIK imao namjeru započeti realizaciju projekta tokom 2008. god. i završiti najkasnije 2010. godine.

Isječci iz rasprave

Na upit savjetnika ŽDO (Županijsko državno odvjetništvo): „Neka stečajni upravitelj pojasni radi čega bi sklapanje predloženih nagodbi bilo u interesu stečajne mase, a s obzirom da iz istih proizlazi da se stečajna masa stečajnog dužnika umanjuje. Naime, iz prve predložene nagodbe (Adria Commodities/Grad Umag i Saning d.o.o. u stečaju) proizlazi da se iz stečajne mase prenose u vlasništvo Grada Umaga određene nekretnine, dok iz druge nagodbe (Grad Umag/Saning d.o.o. u stečaju), proizlazi da se prebija tražbina koja je zastarjela."
Stečajni upravitelj: "Što se tiče prvog pitanja u svezi prve točke dnevnog reda radi se o prijenosu vlasništva temeljem zakona budući je Saning ustupio predmetne nekretnine Gradu Umagu radi izgradnje javne prometnice. Tom prijenosu vlasništva godinama se u sudskim sporovima koji su se vodili pred ovim sudom Grad Umag bezuspješno odupirao, no u međuvremenu su se stvari iskomplicirale zbog upisa založenih prava kako prednika Adria Commoditiesa i drugih osoba, pa se stoga i to pitanje, a u svezi potrebe izgradnje javne ceste radi mogućnosti dovršenja ovog građevinskog projekta rješava ovom nagodbom.

Pojašnjenje „pravne terminologije“ i podsjetnik čitateljima

2008. godine ISPLATITELJ(Grad Umag) nije želio platiti zemljište koje je po Zakonu o gradnji, članci 129,130,131 i 132 bio dužan preuzeti jer je tvrdio da je zemljište preskupo. Procjena po sudskom vještaku je iznosila 220,00 eura po četvornom metru,ali po rješenju Općinskog suda i tečaja na dan 23.09.2009. cijena po četvornom metru je iznosila 209 eura tj. 6.419.000 kuna za 4219 četvornih metara građevinskog zemljišta u Zambratiji na kojima se trebala graditi pristupna cesta, da bi Saning mogao ishoditi uporabne dozvole i prodavati stanove. Nikada Grad to nije htio učiniti i 11 godina je odbijao sve sudske presude u korist Saninga.

Cijena zemljišta sa 209 eura narasla na 392 eura po četvornom metru

Jučer, dana 31. kolovoza.2020., ISPLATITELJ pristaje za to isto zemljište, s istom površinom platiti 10.952.076,28 tj., sada oko 345,00 eura četvornim metru! Da li je možda od 2008. do 2020. godine cijena zemljišta u Zambratiji porasla po četvornom metru na cca 345,00 eura za metar kvadratni? Svakako da nije, ali to je cijena koju ISPLATITELJ danas pristaje platiti, a do sada je želio dokazati da je iznos bio previsok i svi zakonski propisi bili su nepravedni?! Ali to nije sve, s obzirom da je ISPLATITELJ pri sporenju napravio i minimalno između 1,5 milijuna troškova sudskih i odvjetničkih troškova za dokazivanje da je zemljište preskupo, pa ako tih 1,5 milijuna kuna dodamo iznosu od 10,952 milijuna kuna dobijemo iznos od cca 12,450 milijuna kuna. Nadalje, podijelimo li taj iznos sa 4.219 četvornih metara zemljišta, dobivamo cijenu od cca 2.951,00 kuna, odnosno cca 392,00 eura po četvornom metara zemljišta kojega Grad Umag sada pristaje platiti! Odnosno, to je cijena zemljišta koju će građani Umaga platiti dok je gradonačelnik Vili Bassanese punih 11 godina uporno dokazivao da je u pravu što se odlučio odbiti preuzimanje tog zemljišta za izgradnju komunalne infrastrukture po cijeni od 209 eura! Danas mu više ništa nije sporno. Ni visina po kvadratnom metru, ni preuzimanje zemljišta u vlasništvo ni izgradnja prometnica?!
Ali, kao što smo i konstatirali na početku. Ponavljamo, pravo i (ne)pravda nije isto.

Više nije sporna ni hipoteka

Osim zbog cijene koja se ISPLATITELJU činila visokom (209,00 eura), zemljište se nije htjelo preuzeti i zbog hipoteke na tom zemljištu u iznosu od 6.000.0000 eura. Za ISPLATITELJA, ništa nije predstavljala činjenica da je HYPO BANKA u svom pismu namjere iskazala volju za skidanjem hipoteke onog trenutka kada dođe do zaključenja kupoprodajnog ugovora između ISPLATITELJA I STEČAJNOG DUŽNIKA (Saning d.o.o.). Za ISPLATITELJA( Grad Umag) ta izjava o namjeri nije bila dovoljna garancija, ali za Općinski sud u Bujama, u rješenju i obrazloženju, izjava Hypo banke je predstavljala garanciju da će hipoteka sa zemljišta biti skinuta?! No,što predstavlja Općinski sud za Grad Umag?

Mišljenje gradonačelnika važnije od legitimnih presuda

Naime, ovdje se nameće jedno važno pitanje, čije mišljenje ima veću „težinu“, Općinskog suda čiju je odluku potvrdio i Županijski sud u Puli te je rješenje prvostupanjskog suda postalo pravomoćno, a da ne spominjemo i odbačenu reviziju Vrhovnog suda RH? Zvuči apsurdno, ali koji legitimitet imaju sudske presude u odnosu na mišljenje gradonačelnika Vilija Bassanesea?! Nikakav! Još kad se istakne da je to višegodišnje negiranje pravosudnih presuda i nastavak sporenja Bassanese forsirao samostalno bez odgovarajuće odluke Gradskog vijeća, da bi pravnici iz Grada te odvjetnici samo izvršavali diletantske naloge gradonačelnika. Možda su ti pravni savjetnici i bili nezadovoljni, možda su i „gunđali“ u sebi znajući kamo to sve vodi, ali je činjenica da su izvršavali naloge po „zapovjednoj odgovornosti“. Netko za plaću kao zaposlenik u Gradu, a netko, i za Bogami visoke honorare kao angažirani odvjetnik Grada Umaga. I točka.

Nepoznatim tvrtkama se vjeruje, a Hypo banci, ne!

Zanimljivo, na ročištu u Pazinu, hipoteka više nije predstavljala problem za ISPLATITELJA iako je u zemljišnim knjigama još upisano založno pravo tvrtke Adriatic Assets d.o.o.,(kupili posredno tražbine Hypo banke), koja nije potpisnik Sporazuma o izvansudskoj nagodbi već je samo subjekt koji je svoju tražbinu prema Saningu, cesijom od 1. srpnja 2020. prenijela na tvrtku Adria Commodities d.o.o., tj. GLAVNOG VJEROVNIKA.
Grad Umag tj. ISPLATITELJ, je godinama osporavao Izjavu o namjeri skidanja hipoteke koju je stavila HYPO BANKA, ali prihvaća izjavu dviju privatnih tvrtki. HYPO BANKA nije imala kredibilitet kod gradonačelnika, njoj se nije trebalo vjerovati, a dvjema nepoznatim tvrtkama se vjeruje da će skinuti hipoteku. Nota bene, nitko više nije naivan, da se sve se to nije moglo riješiti bez problema odgovarajućim kupoprodajnim ugovorom između tri aktera još 2008. godine, Grada Umaga, Saninga i Hypo banke. Ali koga je to sad briga? Koga uopće zanima što jedan gradonačelnik nije htio izvršavati presude hrvatskih sudova, sve do pojave neke tvrtke iz Zagreba koja ga je uspjela uvjeriti da postupi po njima, dogovorivši Sporazum o izvansudskoj nagodbi.

Samo Bassanese i novi vjerovnik znaju pravi odgovor!

Prema tome, razlog zašto je baš ovoj tvrtki vjerovao, a prethodnicima ne, može objasniti samo Vili Bassanese! Stati pred oštećene umaške građane i objasniti im zašto je 11 godina čekao baš ovaj trenutak da postupi prema hrvatskom zakonodavstvu.


Rezime ili tko je dobitnik, a tko gubitnik u svemu ovome ?


1. Gubitnici su vlasnici Saninga d.o.o, zbog uloženog novca, vremena, truda i živaca (zdravlja), u namjeri da realiziraju projekt izgradnje apartmanskog naselja „Bonaca“ u Zambratiji.
2. Gubitnici su građani Umaga koji su poput mrava skupljali, često puta teškom mukom, novac i uplaćivali ga u gradsku blagajnu zvanu PRORAČUN, a sada će samo tako, milijuni kuna biti isplaćeni GLAVNOM VJEROVNIKU (Adria Commodities).
3. Gubitnik je i Država koja je zbog ne realizacije projekta propustila ostvariti nove proračunske prihode.
4. Gubitnik je i Vili Bassanese, možda ne financijski, ali sigurno kao gradonačelnik koji se blamirao pokazujući jednu visoku razinu nesposobnosti shvaćanja i prihvaćanja realnosti (ako uopće mi ostali znamo što je današnja realnost ?), društvene odgovornosti protiveći se samosvojno pozitivnim zakonskim propisima negirajući pravomoćne sudske presude. No ova izvansudska nagodba je još veća blamaža jer je dvojbena?!
5. Dobitnici su odvjetnici koji su radili svoj posao i svoje odvjetničke usluge fakturirali te skoro sve naplatili. Ono što eventualno nisu uspjeli naplatiti zbog odlaska tvrtke Saning u stečaj, naplatiti će iz stečajne mase. Možda. GLAVNI VJEROVNIK im to obećava i nema razloga da mu ne vjerujemo.
6. Najveći i jedini DOBITNIK je tvrtka ADRIA COMMODITIES d.o.o., koja do 01. srpnja 2020. nije „ni luk jela, ni luk mirisala“, ali će zahvaljujući cesiji i preuzetoj tražbini prema Saningu od tvrtke ADRIATIC ASSETS, zaradit, dok si rekao keks, neki milijunčić kuna. Još jednom se potvrdilo, da „proizvodnja“ i nije nešto profitabilno. Ulaganje u realni sektor, investiranje u proizvodnju u Hrvatskoj je očito profulana investicija. Financijski inženjering s umreženom strukturom aktera i njuhom“ da se „ u pravom trenutku i na pravom mjestu uleti u posao“, donosi preko noći, milijune kuna zarade. A kada se puno na tome zaradi, onda ostaje lijep komad torte i za „podijeliti“, zar ne ?
Ponavljam da ne bude zabune ! Sve je po zakonu ! Valjda ?
A to što pravo i pravda nisu isto, prepuštam teoretičarima prava da raščlane kada taj pojam postaje svoja negacija, a možda bi bilo dobro da se u te vrste rasprava uključe i filozofi ili još bolje, hrvatski političari na svim razinama.

A gdje su u svemu tome građani Umaga ?

Mene ova situacija podsjeća na vrijeme vladavine rimskog cara Caligole (Kaligula) !?

Sličnosti i razlike s rimskim carevima?

Caligola, rimski car, vladao od 37. do 41. godine. Povijesni izvori govore da je bio despot, naglašavajući njegovu rasipnost, ekscentričnost i izopačenost. Optužen je da je rasipao bogatstvo koje je akumulirao njegov prethodnik. Prezirao je senatorsku klasu (u ono vrijeme predstavničku vlast) i došao u sukob sa Senatom jer se u stilu helenističkih kraljeva počeo osjećati i ponašati kao car i Bog. Bio je samoljubive prirode i živio je raskalašenim životom. Tvrdoglavo je nemoguće pretvarao u moguće. Imao je mnoštvo ljubavnica kojima je ljubeći ih u vrat, tepao da će izgubiti svoju glavu (prevedeno na današnje vrijeme-položaj), kad god to on odluči. Na kraju je izgleda nastradao od svojih vojnika pretorijanaca koji su ga ubili.
U ono vrijeme živući rimski filozof Seneca nije mu izgleda bio od pomoći. Caligola je o svemu odlučivao sam, čak i o svom životnom kraju.
Vidim mnoge sličnosti upravljanja kod današnjih vlastodršca, a razlike baš i ne, osim u digitalizaciji i marketingu, ako se uzme u obzir vremenska distanca od 2000 godina.

Foto:Caligola

Piše:Veljko Ivančić