Neprilagođen ili prilagođen!

27.06.2022

Neprilagođen ili prilagođen!

Neprilagođen ili prilagođen!

 

 

Jedan tip u tamnoplavoj limuzini presjekao mi je put! Ubacio se s druge  trake vozeći vrlo brzo i neprilagođeno, ušao u moju i po kiši zakočio metar i pol ispred nas. Onda je naglo, kao kakav vojskovođa ili nogometni trener koji u najnepredvidljivijem trenutku mijenja taktiku borbe, odlučio ubaciti se u desnu traku. Pa iz desne skroz u lijevu, ugrozivši nekolicinu automobila.

Kao kakav hrvatski političar: iz desne u srednju, iz srednje u lijevu, pa iz lijeve u desnu, sve u punoj brzini. A ako nekog pri tome udariš ili nagaziš, a bože moj, nije se snašo! Onda ga je nenadano zaustavila kolona koja je skretala ulijevo. Nervozno, sjeo je na trubu, a mi polako prođemo pokraj njega razgledavajući krajolik, vozilo i simpatičnog vlasnika. I čuda jedna naš  vrli Hrvat. Poduzetnik! Uvaženi građanin  Grada, ali koji rijetko ili nikako ne plaća porez. U novčaniku zmija. Čovjek zaboravi od ljubavi prema HDZ i domovini.    

Nekih petstotinjak metara kasnije zaustavio sam se na pješačkom. Stariji bračni par polako je prelazio cestu. Tad je naletio onaj moj ljubljeni Hrvat  i umalo ih pobrao brzinom od osamdeset na sat. Samo slučaj i tri-četiri centimetra spasili su starčeke od teških prijeloma i moguće pogibije. Frajer u bemvejcu zapravo vozilo koristi kao oružje, a ne prijevozno sredstvo. Takvima bi uz vozačku trebalo dijeliti i oružne listove, ubacivati ih na posebne psiho testove, provjeravati povijest bolesti ... Ali ono što me se najviše u ovoj priči dojmilo jest gospodinova ljubav prema domovini i vjera u Boga! Pri onom njegovom zaustavljanju u lijevoj koloni imao sam, naime, prilike dobro se zagledati u folklorno-simbolične elemente koji su ukrašavali vozilo oružje.

Na retrovizoru je bila obješena krunica s odgovarajućim križem, tu je bila i hrvatska zastavica, a na zadnjem staklu zalijepljena naljepnica “Vjera u Boga i hrvatska sloga”. Zašto ovu priču vežem uz naslov o društveno odgovornom ponašanju? Volio bih poći od pitanja: Jeste li se ikad zapitali gdje zapravo počinje ljubav prema slobodnoj i demokratskoj domovini?

Volio bih znati: vjeruje li itko doista u Boga i ljubi li svoju domovinu (i slogu njezinih ljudi), može li živjeti tako da nema nikakvih problema s gaženjem ljudi, vrijeđanjem... vožnjom koja u svakom trenutku osim njegova života riskira barem još desetak tuđih? Volio bih znati: bi li ga negdje u Finskoj neki odgovorni vozač lijepo mobitelom prijavio policiji?

I bi li policija djelovala ili bi inspektor taj i taj otišao s njim na pelinkovac i rekao: “Čuj, stari, daj malo uspori. Sad ćemo podnijeti prekršajnu protiv onog Finca za uznemiravanje, a drugi put ... Ne mogu te baš stalno vaditi. E da, a onaj materijal, znaš, fali još dva kubika.” “Sredit ćemo to drugi tjedan, bez brige”, veli naš glavni junak i plaća rundu pića.

I sad: da ih (društveno odgovorno i domoljubno zaljubljeno) prijaviš obojicu, u kojem bi im se kafiću pridružio netko treći?  Pa će i bemvejci po Umagu početi stajati na pješačkima?! Ali da društveno odgovorno ponašanje nije samo stvar straha i prisile znamo svi mi koji imamo bilo kakvog posla. Malo morgen .

 

Tekst:  Roko Franin