Nisu li naši identiteti - naše maske

10.05.2022

Nisu li naši identiteti - naše maske

Nisu li naši identiteti - naše maske

Danas si s pravom možemo postaviti pitanje: Zašto se ljudi toliko boje biti autentični? Još je Oscar Wilde davno se pripitivao, a ujedno se i zgražao nad činjenicom da većina ljudi želi biti netko drugi, a ne oni sami. U poruci koju je odaslao poručio je „Budite svoji, svi ostali su već zauzeti“. Nije li materijalizam i vlastito grabljenje doveo do krize identiteta?

Danas ljudi žele biti netko drugi, navlače svoje maske i tako  žive svoj život. Još je davno William Shakespeare zapisao kroz svoja djela: Neki se ljudi rode veliki, neki postignu veličinu, a nekima je veličina nametnuta. Oni koji se rode veliki, obično pripadaju nekim kraljevskim obiteljima s bogatom tradicijom. Njima je sve u životu unaprijed posloženo i isplanirano, pa tako i njihova veličina od koje ne mogu pobjeći i čak kad bi to i sami htjeli. Oni, pak ljudi koji žele postići svoju veličinu, ljudi su koji vjeruju u svoju definiciju veličine i tijekom života trude je postići. Njih je nažalost vrlo malo. No kako je nastavio Shakespeare najteže je pak onima kojima se neutemeljeno nameće neka veličina ( koju nameće okolina, pa i samo osoba identificira s svojom veličinom)   s kojom se ne znaju nositi. Takvih je danas najviše, a možemo ih sresti svakim danom na ulici.  

Naš maskenbal traje svakodnevno. To je susret bilo s kim, pa i sam naš susret sa samim sobom pred ogledalom. I maska ne mora biti lažna, može biti i stvarna. Pogotovo tada kada je lice s kojim netko živi svaki dan – lažno.

Odavna je  Shakespeare, zapisao da je život jedna obična pozornica naših brojnih maski s kojima živimo. Jer iza maske lakše nam je živjeti, ugoditi samom sebi i svojoj veličini. Jer život iza maske je život u sveznanju, a u biti u svom vlastitom neznanju.

I kad se kod pojedinca otkrije i skine maska, vlastito lice postaje pakosno, da ne kažem koju grublju riječ. Osvetoljubivo, uz niske strasti.

Tekst: Zlatan Varelija